
Obožavatelji Ken Parkera sigurno su se više puta našli u situaciji da prijateljima pokušaju objasniti zašto je baš ovaj serijal toliko voljen i hvaljen od strane obožavatelja, što to ima u njemu, a u drugima nema. Ja sam takve probleme rješavao preporučivši ili posudivši ’Ledenog čovjeka’ (dalje u tekstu ’Lily i lovac’) na čitanje. Ako nakon čitanja još postoje nedoumice, onda za dotičnog / dotičnu nema nade. ’Lily i lovac’ je jedna od onih epizoda zbog kojih se voli Ken Parker, jednostavno je nezaboravna, drugačija, prepuna emocija i može se čitati bezbroj puta. Ali na kraju uvijek zasvijetli suza u očima.
Lily je mala mješanka (teško je odrediti kojih pasmina), dakle bez pedigrea, to na divljem zapadu nije bio prioritet. Uostalom, svi pravi ljubitelji životinja će vam potvrditi da se s pogledom mješanca ništa ne može usporediti. Lily je nacrtana s toliko pažnje i poznavanja psećeg ponašanja da na izrazima lica kao da možemo čitati misli. Usudim se reći da nikada prije, a ni poslije, nije jedna životinja tako vjerno prikazana u stripu. Pokreti i reakcije su maksimalno uvjerljivi, a ljubav s kojom je crtan svaki kadar s njom ne ostavljaju nimalo sumnje u povezanost autora i životinje. I zaista, Lily je u stvarnosti bila Milazzov pas. I zvala se Lilla.
Nakon što ga indijanci teško rane kopljem i strelom, Kena napada čopor vukova. Iz te bezizgledne situacije spašava ga Lily, koja ubija jednog vuka. Scena izgleda uvjerljivo, jer ga je napala odozdo i uhvatila za vrat, tipično za manje, borbene pse (ima li u njoj terijerske krvi?). Ranjeni Ken se nekako dovuče do spilje. U groznici pada u san, koji je svojevrstan strip u stripu. Milazzo je san nacrtao drugačijim stilom, koristeći povremeno naslijeđe srednjevjekovne umjetnosti, posebno iluminacija (minijatura) knjiga i rukopisa, a Berardi ga je osmislio slojevito. Ken sanja svoje djetinjstvo i majku koja mu priča o vitezovima okruglog stola, s vitezom Parkelotom, Merlinom, Ginevrom, Arturom i ostalima. Cijeli san nacrtan je fantastično, a mene je oduvijek najviše oduševljavala scena u kojoj Parkelot rascijepljuje orla. Sssszzzz.
Prijateljstvo je osnovni motiv priče. Prijateljstvo čovjeka i životinje, ali i prijateljstvo općenito. U scenama dijaloga Kena i Lily to je središnja tema.
"Vidi, dok sam polusvjestan padao niz liticu, osjećao sam više veliku sućut nego bol...
Možeš li to povjerovati? Ne za sebe, nego za druge, one koje ostavljam! U trenu su mi pred očima iskrsli roditelji, posinak, dragi prijatelji kao Dash, Belle, Oake, Pat ... Ukratko, ljudi koje volim...
Zbog svega toga mislim kako, iako nismo nezamjenjivi, svatko od nas ima točno određenu ulogu na ovom svijetu... Nije to ništa novo, ali...
Mnogi to vežu s idejom Boga, ali ja to osjećam kao dužnost prema ljudima i čovječanstvu..."
Razgovor o smislu života između čovjeka i životinje? Prekrasno. Ali, zar bi pravi junak to sebi dozvolio. Sigurno ne. Ali Ken Parker je drugačiji, to smo odavno shvatili.
Važno je još spomenuti dramatičnu scenu u kojoj Ken umirući od gladi nema srca ubiti Lily i produžiti agoniju. Čitajući strip u toplini kuće možemo i zamjeriti Kenu što je uopće pomislio na tu mogućnost, ali u njegovoj situaciji to je zaista razumljivo. Ove scene Milazzu se mogu pribrojiti u najbolje u karijeri.

Drama na vrhuncu, a lilyn pogled...
Da zaključimo, ova epizoda je nezaboravno štivo, scenaristički i crtački u samom vrhu serijala, pa svi koji ju nisu čitali, imaju sreću čitati je po prvi puta, i to u vrhunskom izdanju. Blago njima, ali ni mi ostali nećemo ništa manje uživati.

Tuga na kraju je neizbježna. Lily je imala vlasnika s kojim je prošla sličnu borbu za opstanak i nakon što je uvjerena da je Ken spašen, ona odlazi... Ali ostaje u kenovom srcu i u srcima čitatelja.
Zauvijek.