Kroz 27 godina karijere Malog Rendžera vidjeli smo štošta. Bilo je tu priča o sukobima s Indijancima, banditima, raznoraznim ološem, ali, bilo je i fantastičnih, nadnaravnih priča. Rijetko koji dugogodišnji strip serijal je opstao samo na tvrdokornoj tematici na kojoj se temelji, u ovom slučaju vesternu, pa su gotovo svi junaci našega djetinjstva u određenom periodu svoje karijere ponekad doživljavali transformacije u ZF i horor žanr.
Zagorov univerzum širio se iz skučenosti darkvudske šume sve do svemira i paralelnih dimenzija, s raznoraznim prijetnjama i čudovištima. U Tex Willerov su ulazili razni Mefisti, baba roge, alieni, Blek Stena spasio je Boston od prapovijesnog predatora. Iznimka su D'Antonijev serijal o Divljem zapadu i Berardijev Ken Parker, ali, pitanje je bi li i oni u svoj vestern svijet pustili poneko čudovište, samo da su duže potrajali.
Njihov brat po revolveru i moralnim vodiljama, mladi Kit Teller, također se kroz svoju bogatu rendžersku karijeru suočio s nizom fantastičnih i nadnaravnih elementa. Nisam sve epizode Malog Rendžera pročitao tako da u nadrealne elemente mogu ubrojiti tek došljaka iz svemira Teleskopulosa, prapovijesnog bijesnog dinosaura u Pezzinovoj epizodi “Avet dinosaurusa“, malo vudu magije u Missaglijevoj “Crnoj magiji“ i ovu tragičnu pustolovinu baziranu na podvojenoj čovjekovoj osobnosti.
Prvi moj susret s ovom pričom bio je sredinom osamdesetih kada je stigla na kioske i nisam imao pojma da je Toninelli scenarist ove priče, rijetko je tada na Dnevnikovim izdanjima pisalo tko su autori priča. Ipak je stari dobri Toninelli meni bio poznatiji na jednom drugom serijalu. No, neću o Zagoru i Chicu koji su se u svojoj bogatoj karijeri suočavali s raznoraznim bićima i čudovištima, već o Kitu Telleru i vjernom mu učitelju i pratitelju Frankieu Bellevanu, koji na šerifov poziv stižu u malo mjesto Denison zahvaćeno strahom.
Čime je to Toninelli prestravio prve teksaške pionire i njihove potomke, ljude koji su se oduprli tiranijskoj sablji Santa Anne, sukobljavali se s tomahavcima i kopljima Komanča za komad zemlje? Zar je takve prekaljene ljude moguće preplašiti?
Europska kultura viktorijanskog vremena, izražena na polju seksualnosti, stvara pojedinca rastrganog između vanjske i društveno prihvatljive, i unutarnje, žigosane od društva čovjekove osobnosti. Oscar Wilde je vodio dvostruki život, kao homoseksualac i kao suprug Constance Lloyd s kojom je imao dva sina. Ogorčen na lažne društvene norme i kaznu zatvora koju je dobio zbog veza s muškarcima, podvojenu ljudsku prirodu pokazuje kroz taštinu i hedonizam Doriana Graya, mladića koji svoju nagomilanu seksualnu požudu i skrivene želje sve redom ostvaruje, a njegov skriveni portret umjesto njega stari i prima sve njegove grijehe. Jack Trbosjek, noću opaki rasparač londonskih prostitutki, po danu običan pripadnik zajednice, možda lokalni mesar ili doktor, a neki tvrde pripadnik kraljevske obitelji, je najpoznatiji stvarni primjer podvojene ličnosti, a svojim umijećem tranširanja ženskog mesa inspirirao je čitav niz serijskih ubojica. Neki od njih, danju uzorni supruzi i očevi, ponekad su sa svojim mračnim suputnikom izlazili na ulice i vrebali žrtve. Neki ratni zločinci koji su oslobodili svoju tamnu stranu u nenormalnim ratnim okolnostima i okrvavili ruke na civilima i zarobljenicima, danas su lokalni političari, poduzetnici, ljudi među nama.
Fikcija nas opet vodi u knjige. Naravno, svi sve znate o čudnovatom slučaju dr. Jekylla i mistera Hydea, ako ne iz istoimene Stevensonove knjige, onda bar iz nekog od brojnih filmova rađenih po tematici dualizma čovjekove prirode. I dok se zlobna podvojenost dr. Jekylla, izvučena serumom iz njegove duboke podsvijesti, šulja mračnim ulicama viktorijanskog Londona šireći strah i ubijajući svoje žrtve, mr. Hyde sije paniku i smrt u malom teksaškom gradiću Denisonu i okolnoj divljini, u vrijeme službovanja Kita Tellera u teksaškim rendžerima.
Toninelli je priču slične tematike odradio i u Zagorovom serijalu. “Tonkino prokletstvo“, jedan biser među prosječnim pričama toga vremena, gdje ide u smjeru indijanske magije i mistike, grijeha i kazne, a koji su uzrok dualnosti i okrutnosti ljudske prirode. Ipak, jedno jednostavnije i staloženije objašnjenje s kojim se apsolutno slažem proizlazi iz stare indijanske legende koja govori kako u svakom čovjeku postoji bijeli i crni vuk, a pobjeđuje onaj kojega više hraniš.
Marcelo Toninelli se poslužio standardnom kulisom Divljeg zapada kako bi pokazao jednu tipiziranu priču o dualnosti ljudske prirode koja vodi ka neumitnom tragičnom raspletu. Nemamo mračne i uske ulice viktorijanskog Londona već imamo mali, klasični grad Zapada u kojem obitava zajednica prestravljena nesvakidašnjim događanjima. Vlasnik saloona Hed, saloonski “inventar“ i šaljivdžija kojem ne znamo ime, gradski šerif Fred, doktor Hicks, lokalni bogati rančer McNally i sin Carl, profesor Lentije, djevojka Ester, okružni šerif Brian, divljak s planine i Crapsova banda, čine jezgru likova oko koje Toninelli plete radnju.
Postavka je sasvim jednostavna; tajanstveno biće širi smrt i strah okolicom, isprva napadajući stoku, a uskoro je pala je i prva ljudska žrtva. Zatim je oteta i mlada djevojka Ester, baš kada u gradić dolaze, na šerifov poziv, Kit i Frankie kako bi razriješili misteriju. Uskoro, slijed događanja sugerira u kojem će smjeru priča teći. Iako bi očekivali akciju u stilu kako glavni junak non-stop progoni čudovište, Toninelli je pomalo zagušio srž radnje dijalozima i zbivanjima u kojima Kit istražuje i pokušava rasvijetliti nedavna događanja. Pletući mrežu događanja u kojima svatko može biti sumnjivac, aludirajući tako na krimiće, dobivamo klasični detektivski žanr s Tellerom u ulozi detektiva.
Pomalo netipično za jednog vestern junaka, više poput Herculea Poirota koji napreže svoje sive moždane vijuge ne bi li riješio slučaj, tako i Kit svojom oštroumnom dedukcijom rješava misteriozna ubojstva i otmicu mlade Ester. Naravno, uz poneki ispaljeni metak iz Colta 45., jer ipak smo na Divljem zapadu. To se posebno odnosi na sekvence s Crapsovim banditima ubačenima u radnju, prekidajući tako nit fabule o čudovištu i usmjeravajući dio događanja u klasičnu vestern tematiku. Bang, bang bang, tup, tras i bum, krš i lom, poneki taktički manevar iskusnog rendžerskog dvojca, i već znate kako banditi skončavaju.
"Što se to događa sa mnom? Je li se to moje lice promijenilo?“ Ako je vjerovati njegovoj supruzi Fanny, ovo su posljednje riječi škotskog pisca Roberta Louisa Stevensona, autora Dr. Jekylla i Mr. Hydea, izgovorene u trenutku moždanog udara koji je zapečatio njegovu sudbinu.
Kako sam davnih osamdesetih čitao ovu epizodu, nekako mi je u iskrivljenom sjećanju ostalo da se misteriozno biće više pojavljuje tijekom radnje, s aktivnijom ulogom u priči, a već sam ranije napisao da je Toninelli više pažnje posvetio Tellerovim dedukcijskim sposobnostima i logičkom poimanju, u koje je uključen raznoliki spektar sporednih likova, tako da je čudovište ostalo po strani. Pomalo zanemareno, pojavljuje se tek nekoliko puta. Prvi susret s opasnim bićem događa se tek na polovici radnje, a susret je odrađen tek toliko da nam da do znanja da glasine o njemu nisu plod mašte ustrašenih stanovnika, već da se tu nešto dublje krije. Ali što?
E, da bi to saznali ipak ćemo morati sačekati trenutak sve do samog epiloga, jer niti u jednom trenutku radnje Toninelli nam ne dozvoljava da naslutimo koji je krajnji cilj njegove priče, jer vješto isprepliće radnju u više smjerova i svojim scenarijskim zamkama navodi nas na krivi trag, pa nas opet vraća na pravi put, ali još zamršeniji, jer se sve veći broj likova uključuje u priču.
Definitivno vam mogu reći da je ovo jedna odlično odrađena epizoda, a kvalitetan scenarij s nadrealnom tematikom odskače od standardizirane vestern sheme i garantira da vam se neće zijevati od dosade dok pomno listate stranice kako bi otkrili tko se krije iza druge obrazine ljudske dualnosti.
Dvojac Montanari & Grassani je standardno odlično odradio svoju zadaću. Dopada mi se njihov pristup crtanju i atmosferi koju stvaraju, pogotovo kod ovakvih nadrealnih tema. Odradili su odličan posao, a njihova kvaliteta posebno će doći do izražaja nekoliko godina kasnije na mračnoj tematici na kojoj se temelji ova priča, zamjenjujući Malog Rendžera i vestern žanr Divljeg zapada s Dylanom Dogom u modernoj detektivsko akcijskoj ulozi, s raznolikim spektrom strave i užasa na londonskim ulicama.
.jpg)
.jpg)
