Svaki stripofil koji imalo drži do sebe, zna da je 1968. ona godina kad su inicirane velike stvari za strip scenu. Novosadski Dnevnik pokrenuo je legendarnu ediciju „Zlatna Serija“ i time zapravo inicirao pravu revoluciju stripa na ovim prostorima! Glede našeg junaka, trebalo je čekati 37 brojeva da bi nakon toga izašao tamo neki Kit Teller. Jedan od novih junaka u to vrijeme koji je bio veoma mlad i uz to još i rendžer. Sa Kinezom kao partnerom! U tom broju „ZS 38: Tajanstveni oklopnik“ debitirala je i ova priča, također sa prethodnom epizodom kojom počinje sveska. No ipak, naglasak je bio na „Željeznom Čovjeku“ jer je i sama naslovnica Zlatne Serije bila njemu posvećena, kao i naslov epizode. Prethodna epizoda „Prijatelj u opasnosti“ Dnevniku je došla više kao nekakav uvod u ovu, rekao bih - „centralnu“ priču. Kad već spominjem Dnevnikovu naslovnicu, nije na odmet dodati da je Dnevnik uzeo isječak iz stripa i da je tako nastala naslovnica za „ZS 38: Tajanstveni oklopnik“ (vidi sliku 3).
Popis brojeva Zlatne Serije koji su izašli prije debija Kita Tellera
Dok je prethodna epizoda (u kojoj je Chin-Lao završio u zatvoru) čistokrvna vestern priča, Lavezzolo je želio u ovoj unijeti dozu svježine i inovativnosti u narativnu strukturu. Pokušava djelomično odbaciti konvencionalne metode i nastoji napraviti nešto drugačije. Između ostalog, najveće vrline priče zapravo i leže u dobro evociranoj atmosferi gdje čitatelja nastoji držati u neizvjesnosti i strahu. Za glavnog „antagonistu“ odabrao je nekakvu „pojavu“ u viteškom oklopu (otud i naziv epizode „Željezni Čovjek“) o kome mi apsolutno ništa u početku ne znamo. Gledajući naslovnice i naziv epizode, neki početni dojam je da „Željezni Čovjek“ predstavlja svojevrsno zlo. Utjelovljenje zla. Smjestio ga je na malom, zabačenom otoku usred velikog kratera u planinskom području, okružen jezerom i močvarama gdje čak ima i živog pijeska. Uz to, pridodajte i noćni ugođaj kada „zlo“ nailazi i kreće se u tom teškom oklopu (po površini jezera!) te prilikom kretanja sigurno proizvodi karakteristične zvukove škripanja i nagovješćuje atmosferu napetosti i straha. Jezivo, zar ne? :)
Događaji sa početka priče golicaju maštu i bude zanimanje našim junacima te nakon Indijančeve smrti, Kit i Chin-Lao zaputili su se na taj otok tzv. „Poker Lake“. Iz njihovog razgovora, doznajemo da je Kitu otok otprije poznat (doduše, samo iz priča). Opisuje ga kao mjesto koje se nalazi u planinama i da je prilično divlje i nenastanjeno. Isto tako, to mjesto prati i loš glas jer se navodno nitko nije vratio od onih koji su se bili uputili onamo. Jedino je narednik O'Hara jednom prilikom prolazio tuda nakratko goneći razbojnika i nikad se nije ponovno vraćao. Kit i Chin-Lao otkrivaju da na otoku ima više „stanovnika“ i Kit, radoznao po svojoj prirodi, želi to pomnije istražiti. Upoznaje Moonu, mladu Indijanku koja će mu djelomično pojasniti misterij otoka, ali i susreće se oči u oči sa „Željeznim Čovjekom“!
Isječak iz stripa i dio Dnevnikove naslovnice „ZS 38: Tajanstveni oklopnik“
Valja reći da je epizoda zabavno i relativno dinamično Lavezzolovo ostvarenje sa dosta dobrom atmosferom. Kao i prethodna epizoda, ova je također lišena humora. Chin-Lao pokušava nešto uraditi u tom pravcu, ali to je dosta slabo. Ima i zanimljivih vizualnih rješenja kao kip glave koji neodoljivo podsjeća na kipove sa Uskršnjeg otoka. Kip nije tu bio bez razloga, poslužio je kao „objekt“ koji skriva tajni prolaz i stepenice koje vode u unutrašnjost otoka. Čitatelji Malog Rendžera će se s vremenom naviknuti na takve stvari i spoznati da su jedan od Lavezzolovih potpisa i ti tajni prolazi, poluge koje otvaraju neke druge prolaze, tajne prostorije i skrovišta. Dosad smo imali prilike već slično nešto vidjeti u epizodi „SR 3/4: Znak Manitua / Izgubljeni u pustinji“, kad je Kit našao isto jedan tajni prolaz i na taj način spasio vladinog izvidnika. Čini mi se da briljantnost takvih scenarističkih rješenja leži u dječjoj jednostavnosti, iskrenosti i naivnosti koju nose u sebi. Taj autorski pečat mi je jedna od najsimpatičnijih Lavezzolovih značajki i nešto bez čega ne mogu zamisliti ovaj serijal.
Jedan od kipova sa Uskršnjeg otoka i isječak iz stripa sa sličnim kipom
Poneki prekidi u linearnoj naraciji kao u formi prisjećanja Moone prikazuju nam u središtu razmatranja obitelj koja je doživjela dezintegraciju pod utjecajem strašnog događaja iz prošlosti. Priča sugerira problematiku traume koju glavni „antagonist“ ne može izravno riješiti zbog psihičkog sloma kojeg je doživio. Ona se pojavljuje zamaskirano u vidu viteškog oklopa, a manifestira se kroz besciljna lutanja. Međutim, „Željezni Čovjek“ na kraju doživljava obrat. Time je stekao neprocjenjivu nadoknadu – primljen je natrag u obiteljsko okrilje i dobio mogućnost da sa kćeri ponovno izgradi odnos i da oboje započnu novi život! Jedini, onaj pravi negativac iz ove priče, ironično - završio je isto kao Moonina majka!
Gamba je dosta dobro dočarao atmosferu priče koja je to i zahtijevala od njega. Izgleda da mu leži crtanje krajolika poput močvare, visoke trave, jezera i ostalih prirodnih bogatstava. Jedini njegov nedostatak koji bih naveo je zastarjeli način prikazivanja crteža kojeg je ovdje koristio. Mislim na onaj, meni nepopularni način – tri vinjete u istoj pasici. Neću mu puno zamjeriti to prilikom ocjenjivanja, nego malo me zatekao i začudio jer je u nekoj od prethodnih epizoda („SR 3/4: Znak Manitua / Izgubljeni u pustinji“) imao dosta moderniji pristup prikazivanja vinjeta koje su se protezale preko čitave pasice. Donatelli, Gamba pa i Rotundo, svi su svoje naslovnice posvetili „Željeznom Čovjeku“. Čini mi se da je i njih impresionirala ova priča i inspirirala da se svi usklade (što je rijetkost na serijalu!). A i tko zna, možda je ovo kod Talijana jedna od onih kultnih priča Malog Rendžera! Pretpostavljam da je Gamba kod stvaranja naslovnice iskoristio jednu svoju vinjetu iz stripa, nešto slično kao što je Dnevnik uradio za naslovnicu Zlatne Serije.
Isječak iz stripa i Gambina naslovnica ove epizode
Priča koja svojim karakterom, idejom i načinom na koji je ispričana odskače od dotadašnjih avantura, što nam sugeriraju i naslovnice koje su za svoj motiv imale „Željeznog Čovjeka“. Iako nažalost nisam imao tu epizodu u djetinjstvu kao dio moje strip kolekcije, na neki način mi budi sjećanje, sjetu i nostalgiju za prošlim vremenima.
.jpg)
