Lozinka Maraton

Kit Teller

KT VG 115 | 150 str.

Tokom patroliranja dolinom Maraton duž meksičke granice, Kit i Frenki nalete na pobunjene Apače koji opsjedaju vojni konvoj. Nakon što odbiju njihov napad, kćerka generala Howarda, Amy predlaže našim junacima da upoznaju njenog oca u obližnjem garnizonu. Iako se toj ideji protivi njen protežer, poručnik Crane, naši rendžeri dolaze u štab 5.Konjičke regimente – čiju lokaciju nisu ni znali. Kit osjeća nevolje, obzirom da se od njega kriju sve informacije, a ubrzo obojica upadaju u velike probleme nakon što odbijaju da se povinuju naredbama krutih oficira.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 71%

Priča 8

Scenarij 6

Crtež 7

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 32%

P*3

S*1

C*4

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Lozinka maraton
    KT LMS 270
  • Teksas u plamenu
    KT VG 115
  • Teksas u plamenu
    KT VGBO 5

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Texas in fiamme
    KT SR 120
  • Il complotto
    KT SR 121

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je 120.epizoda serijala o Malom Rendžeru, i u Italiji je premijerno objavljena u novembru 1973.godine. Na našim prostorima je Dnevnik objavljuje u kultnoj ediciji LMS u broju 270 u zimu 1977.godine. Isti naš dobri Dnevnik „kasapi“ 10 tabli ove priče, uglavnom u prvom, SR#120 dijelu avanture gdje se režu ravno sedam tabli koje opisuju dva velika okršaja naših rendžera sa indijancima i vojnicima kasnije.
  • Ovo je sedma epizoda koju potpisuje Decio Canzio.
  • Lini Buffolente (1924-2007, Vicenza) je ovo treći rad na serijalu. Osim 52 sveske o Malom Rendžeru, ona radi i 11 epizoda Komandanta Marka, te 37 epizoda o Velikom Bleku. Lina se najčešće u istorijatu talijanskog stripa spominje u vezi sa čuvenom grupom „Staff di IF“ koja je zaslužna za veliku većinu crteža u serijalu o Malom Rendžeru, ali i po saradnji sa još jednim ekscentrikom devete umjetnosti, Leonom Cimpellinom (zvuči poznato, zar ne? Hint: Jonny Logan, Maxmagnus).
  • Dolina Maraton ne postoji – ali zato postoji mali gradić po imenu Marathon i pripada Brewster Countyju u pograničnom području Texasa sa Mexicom. Prema popisu iz 2020.godine, u gradiću živi 470 ljudi (174 porodice iliti 217 domaćinstava). Nikakve poveznice sa lokacijom predstavljenom u stripu ne postoje.
  • Od svih Soda springs lokacija u SAD-u, nijedna ne pripada državi Texas. Najbliža po mapi bi mogla biti ona na jugoistoku Kalifornije.
  • Austin je glavni grad države Texas, tj.njegovo administrativno središte od 1839.godine, kada su Amerikanci odlučili da dislociraju stolni grad iz Houstona (a sve nakon američko-meksičkog rata za Texas). Grad je dobio naziv po Stephenu Austinu, prvom državnom sekretaru, „ocu Texasa“. Prvobitno se naseobina zvala Waterloo. Danas je to grad sa preko 2 miliona stanovnika, gradonačelnikom iz reda bledolikih i njegovim prvim zamjenikom Jesusom Garzom. Prije dolaska okupatora, područje naseljavaju Tonkawe i Comanche.
  • Rat za Texas ili Texas Revolt oružani je sukob u kome su u rasponu od jeseni 1835. do proljeća 1836.godine učestvovali američki kolonisti potpomognuti Tejanosima (Hispanic Texans) s jedne i vojne jedinice centralističke meksičke vlade s druge strane (država Coahuila y Tejas). Prema trenutno važećim podacima sa wikipedije, ovaj je sukob tek dio revolucije širih razmjera u pograničnom području, gdje se „većina stanovništva usprotivila vlasti predsjednika Meksičke Federacije“, Antonia Lopeza de Santa Anna. Takođe su zanimljive cifre koje se spominju u ovom okršaju: navodno je oko 2000 Teksašana nadjačalo preko 6500 meksičkih federalnih vojnika, uz 700 žrtava sa jedne, odnosno preko 1000 sa druge strane. Od poznatijih imena na pobjedničkoj strani se osim gore pomenutog „oca Texasa“, Stephena Austin spominje i – Davy Crockett.
  • Postoji ozbiljno velika mogućnost da je ovaj sukob Decio Canzio iskoristio kao ideju za Lozinku Maraton, iako su pretenzije meksičkih vladinih snaga prema Texasu vječne – pošto ga i dalje smatraju svojom, otetom teritorijom.
  • 5.Konjička regimenta vojna je jedinica američke Konfederalne armije sastavljena od dobrovoljaca. Oformljena je u San Antoniu 1861.godine sa namjenom invazije na teritoriju Novog Meksika. Nakon više neuspješnih no uspješnih bitaka, od Novog Meksika do Galvestona, jedinica je povučena u Teksas, te rasformirana u junu 1865.godine. Prvi komandant regimente je bio pukovnik Tom Green.
  • Nakon ovog podatka, sasvim je jasno kako je i zašto Canzio na ovaj način konstruisao ideju o pobuni u Texasu, i to baš putem gorepomenute jedinice.
  • Dnevnik reže ravno 10 (deset) originalnih tabli. Da li je razlog za to interesantna tema u kojoj se dvije države sa kojima SFRJ 1977.godine nije u dobrim odnosima sukobljavaju – ne znamo i nećemo nikad znati. No, jedno zasigurno znamo. Ko god da je obradio naslovnu za LMS270, zaslužuje šamar. Donatellijev original izgleda genijalno naspram Dnevnikove nakarade sa nevjerovatnim izborom boja. Kakva šteta pa naslovna za SR#121 nije iskorištena u LMS-u.
  • Kit Teller: kronološki popis po epizodama - link i trajanje epizoda i zanimljivosti - link.

Ushićeno možemo utvrditi da smo se nekako od „Rendžera u Njujorku“ konačno otisnuli u kvalitetnije avanture našeg Telera, bez obzira što još uvijek nismo zadovoljni razradama scenarija. Istina je da nove, potentne ideje fršte na sve strane, i prosto je nevjerovatno kakav je i koliki napredak donio Decio Canzio ulaskom u serijal. Nasuprot svojih početnih postavki u kojima se značajnije koriste SF/horor elementi, Canzio uporedo pokušava osvježiti i „prašnjave“ epizode Malog Rendžera, te baš u ovom broju naše junake infiltrira u malojereć, neugodnu atmosferu unutar jednog vojnog garnizona. Čini se da Canzio vrlo metodično pristupa revitalizaciji ovog serijala, jer su mu po originalnoj numeraciji ideja za idejom za idejom za idejom – u suštini sve redom neiskorišteni momenti u prethodnom periodu Telerovih avantura. Tako posloženo, sve izgleda vrlo progresivno naspram avantura koje je potpisivao već umorni i potrošeni Lavezzolo.

...a kako Lina crta konje, a?

Na lokaciji doline Maraton koja se prostire na dijelu granice Mexica i Texasa, nailazimo na Kita i Frenkija u redovnoj patroli područjem, kada ih iznenada zaskoče Apači. Bez obzira na dezorijentirano tumaranje ekipe od ćoška do ćoška i nekih nerazumljivih, nelogičnih odluka na samom startu (a koje imaju alibi u posljednoj crtici Trivije), scenarist nas jakim tempom nosi dalje, prema opsjednutom vojnom karavanu u unutrašnjosti pomenute doline. Nakon što Kit i Frenki svojim vanserijskim manevrima pomognu ekipi da odbiju napad Apača i ovi se povuku, ljepotica Amy Howard nudi Kitu i Frenkiju da kao spasioci upoznaju njenog oca, generala Howarda, čija se jedinica nalazi u neposrednoj blizini na Maratonu. Isprva odbijajući, Kit se zainteresuje za taj garnizon, pošto nije znao da se u blizini nalazi neka vojna jedinica, a već kada se Amyn protežer, poručnik Crane usprotivi njenoj želji – Kit se sa Frenkijem zaputi na lokaciju iz čiste radoznalosti i inata. Od ulaska u garnizon do posljednjih vinjeta u epizodi, Kit i Frenki će se naći u gomili nevolja i neprestano se sukobljavati sa oficirima i vojnicima. Međutim, da se ne radi o samo uobičajenoj netrpeljivosti između Vojske i Rendžera, Kit će se uvjeriti kada posvjedoči kovanju zavjere koju planiraju senator Lord, meksički general Campeche i pukovnik Saxon ispred 5.Konjičke regimente. Slijedi bezbroj peripetija i akcijskih scena u kojima će naši junaci pokušati da osujete pakleni plan pomenute trojke, po kojem će jedinica Američke vojske upustiti meksičke jedinice da se ušetaju u Teksas, kako bi kasnije uspostavili svoju vlast, nezavisnu od oficijelne.

Kad već govorimo o „napretku“ u serijalu, moramo podvući precizno o čemu se radi, odnosno u čemu se ogleda ta tvrdnja. Naime, odrastanje Kita Teler je u jednom značajnom trenutku predstavljalo veliki problem za njegovog oca, Andreu Lavezzola. Čini se da se Andrea jako teško (a možda i nikako) pomirio sa sudbinom da njegov sin mora odrasti, da mora primiti grublje crte lica, oblačiti ozbiljnije uniforme, nositi sjajnije širite, biti ozbiljniji – i to je jasno svakome ko pedantno prati ovaj serijal. Svaka epizoda tog perioda koja je slijedila uspješnicu nosila je dozu regresije u razradi priča, a što je sve izgledalo namjerno urađeno, jer je prosto nemoguće da se ozbiljna firma kao što je u to vrijeme bio SBE poigrava sa ugledom i eksperimentiše sa provjerenim materijalom. Od trenutka kada se pojavio Decio Canzio, Mali Rendžer sazrijeva u značajnijoj mjeri i počinje da ubrzano odrasta i izrasta u ozbiljnog detektiva i oficira. Naravno da se i sam Canzio trudio da određenim fintama zadrži tu dječačku naivnost kod Telera, nevezano za grafičke izvedbe svojih kolega (koje su nerijetko i dalje bile nekoordinirane, odnosno u mnogim je epizodama Kit i dalje imao dječački lik, što je greška koja se opet može opravdati). U ovoj epizodi, Canzio se usuđuje nauštrb akcijskih i uopšteno dinamičnih scena posvetiti neke sličice Frenkijevim budalaštinama i tako održati taj „dječački“, naivni prizvuk pjesmi, ali je nemoguće ne primjetiti koliko je sazrio rezon glavnog junaka, odnosno koliko se uozbiljilo njegovo logičko i pragmatično razmišljanje. Dakle, istina je da se u određenim minijaturama Canzio bavi kompenzacijom – ali to nikako ne znači da je zbog toga pokvario ukupni dojam. Čak štaviše, uspostavljanje zrelog rezona kao vrlo bitne karakterne osobine novog Kita Teler, donosi upravo tu traženu ozbiljnost i konačno ostavljanje malog Malog Rendžera u lijepoj prošlosti.

Što se same razrade scenarija tiče, mišljenja sam da i dalje imamo veliki problem sa „pakovanjem“ u okvire predviđene Bonelijevim standardima. Na epizodama kao što je ova, osjeti se ispunjavanje forme – drugim riječima, jedna od najstalnijih Bonelijevih boljki, jer je potpuno nejasno, neobjašnjivo i neoprostivo nekoliko bespotrebnih scena kojima se popunjava prazan prostor između rješavanja konkretnih problema: na samom početku, osim pomenutog lutanja po obodima klanca u kome ih napada Apač, Kit i Frenki bezglavo bježe od 1 (JEDNOG) Indijanca iako ga razoružaju; dalje, na izlazu iz klanca nailaze na grupu Apača i onda se odjednom nađu na drugom izlazu bez da ih ovi primjete (nakon pregleda originalnog izdanja, jasno je da se ipak radi o čuvenom Dnevnikovom kasapljenju nekoliko vinjeta); nakon što uđu u kasarnu, Kit se odmah sukobljava sa pukovnikom Saxonom, bez da ga je ovaj opasno uvrijedio – dakle, Kit odmah, pred vojnicima šamara visokog oficira iako je puno veće uvrede trpio u direktnim sukobima sa okorjelim kriminalcima; sutradan Kit dopušta da ih odred vojske predvođen Saxonom odvede na napušteni ranč i Kit čeka poslednji momenat da spriječi egzekuciju tako što će Saxona uzeti za taoca; sledeći propust je scena prvog odlaska u Austin kod guvernera, kad se tek tako okrenu i odu kada im se ne dopusti ulaz (da bi se opet vratili – doduše drugim putem); konačno razračunavanje sa zavjerenicima, te neuspješan pokušaj da se spriječi krvoproliće i obračun na granici sa Meksikancima – sve su vrlo, vrlo neozbiljni propusti našeg Canzia, koji se u ovom trenutku, čini se, i dalje bori sam sa sobom, opterećen idejom da se naivnost Malog Rendžera mora zadržati po svaku cijenu – i time rizikuje ponovno nazadovanje kompletnog serijala.

Lina je profesionalno odradila svoj dio posla, ovaj je crtež njen trejdmark životnog djela. Drugim riječima, ko do sada nije primjećivao razlike u njenom i crtežu drugih članova IF staffa, može uporediti zadnju trećinu epizode kada table crta Gamba (bez preuzimanja likova Kita i Frenkija za poređenje, jer se – kao na posljednjoj slici u tekstu samo na račun Kitovih klempavih ušiju može znati ko ga crta). Za moj ukus, sve je u njenoj izvedbi prihvatljivo osim Frenkija, čija figura i bezglavo, nespretno mlataranje nogama i rukama sve više i više iritira. Gestikulacija ostatka ekipe je odrađena pristojno, s napomenom da je Lina čak uložila i poseban trud u pozadinama, pogotovo na lokacijama unutar garnizona – koji je logično, mogao izgledati kao naša tvrđava – ali, srećom nije. Takođe, mora se pohvaliti i stabilno praćenje ritma priče koje autorica ispunjava dovoljno zanimljivim dinamičnim kadrovima. Ono što Lini ne ide na obraz je ustvari i glavni nedostatak njenog djela kroz čitavu karijeru – a to je određena plošnost u kadrovima i slabo eksperimentisanje sa dubinom scene, gdje sjene zadržavaju perspektivu u vrlo pasivnom uglu.


Neuspješan pokušaj: vanishing point – to the right

Želim reći i par sitnica o naslovnim stranama ovog serijala, jer pratim šta kolege stripofili misle o njima. Jednostavno se ne mogu složiti sa zamjerkama koje se upućuju Donatelliju, koji je svoj dio posla u Malom Rendžeru u suštini odradio fenomenalno. Velika većina njegovih naslovnica jako su lijepe, s tim da ih podosta ima i sjajnih. Na primjeru originalne SR#120 vidi se kako je detaljan i koliko pažnje posvećuje figurama/likovima koje crta. Možda njihovo pozicioniranje u prostoru nije dovoljno dobro, ali tu njegov kvalitet ne gubi. Na ovoj naslovnici Kit jeste raskoračio noge malo neprirodno, ali je zato svaki drugi detalj odlično nacrtan. Konture saluna i građevina iza njegovih leđa su takođe sasvim pristojne. Na primjeru druge naslovnice, SR#121 tek vidimo Donatellijevu genijalnost. Iako je Kitova frizura prilično unakažena, a lik nije dovoljno dobro iscrtan, Donatelli pogađa ključni momenat, dakle crta naslovnu koja će se prodati, a sve osim pomenutog Kitovog lika je fenomenalno detaljno i precizno, a scena u svojoj ukupnosti izgleda grandiozno.


Cuauhtemoc Blanco likes this

Vraćajući se na početak ovog teksta, ponavljam da i dalje pokušavamo locirati Canzia i njegovu veliku želju za isticanjem. Čini se da Mali Rendžer postaje njegov ljubimac, jer je očigledan trud autora da se stvore nove ideje i avantura učini atraktivnijom. Vrlo brzo će u originalnom redoslijedu epizoda Teler odrasti u dovoljnoj mjeri, a gore pomenute brljotine koje je Lavezzolo ostavio u amanet slijedećim scenaristima postati prvo marginalne, pa onda i potpuno nevažne. Ova epizoda iz prvenstveno tehnčkih razloga koje sam probao objasniti u tekstu ima prolaznu ocjenu od mene, bez trunke emocije – jer je došlo vrijeme da ovaj serijal posmatramo ozbiljnije nego prije.


Znamo da je Gamba, po Kitovim klempavim ušima

Naprijed

KT VG 114 Grad u močvari

KT VG 116/117 Pljačka u Kerrvillu

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Spock

    Ukupna ocjena 27%

    3, 1, 2, 9

    Mislio sam da ovo nikad neću niti pomisliti, ali izgleda da je Dnevnik odradio pametan posao izbacivši deset stranica! Zašto?

    Prema Salkanovoj recenziji zaključio sam da je izbacio dio najvećih scenarističkih gluparija. Naime, Kit je dobio strijelu u rame prilikom okršaja s Apačima, pa treba doktora da mu tu strijelu izvadi i to je glavni razlog zbog čega odlazi u tajni logor 5. Konjičke regimente. Normalno, strijela u ramenu ga ne sprječava da prije toga spasi poručnika i kćer generala od napada Apača, a nakon operacije ta se teška ozljeda zaboravlja.

    Prvi put da se skoro u ničemu ne mogu složiti sa Salkanom. Scenaristički gledano ovo mi je najgori strip u životu i sada su mi jasne jedinice koje sam si zabilježio na popisu nakon što sam ovo davno čitao u LMS izdanju. 

    Nema tu nikakva napretka, a Lina je svojim crtežom navelike kumovala nelogičnostima. Džabe bogate pozadine i lijepo nacrtani konji kada nije u stanju logično prezentirati niti jednu akcijsku sekvencu gdje dinamika i dubina crteža ne postoje, a ispravnih perspektiva nema, dok su lica aktera bez emocija. Gamba, iako limitiran, je majstor za Linu.

    Žali Bože uzbudljive Donatellijeve naslovnice koja obećava veliku priču, a ne lakrdiju bez ikakve logike, dok uzbudljivosti nema ni u tragovima, već samo besmisleno i dosadno "šamaranje magarca". Ma, na svakoj stranici ima barem jedna glupost! Umjesto završnog obračuna na par stranica, jednako se moglo u par didaskalija napisati kako se priča rasplela. Svakako ostaje jednako gorak okus u što je ovdje Canzio uz pomoć Line pretvorio Kita Tellera. 

    19.01.2024
    00:16:00 sati
    Spock
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 38%

    3, 2, 6, 5

    Tragično loše. Baš nekvalitetno da te na mjestima dobro iživcira. 

    04.03.2024
    16:17:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Planina tajni
      Kod: TX ALM 3b
      Ocjena: 76%
      Vrijeme: 21.6.2024. 15:51:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 55
    • Odjeci iz prošlosti
      Kod: JU DRKW 9/10
      Ocjena: 77%
      Vrijeme: 19.6.2024. 16:37:00
      Autor: Dwayne_Looney
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1359
    • Granica
      Kod: SRVL 33
      Ocjena: 67%
      Vrijeme: 17.6.2024. 22:38:00
      Autor: Salkan
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 1180
    • Svjetlucanje zvijezde
      Kod: LL SD 3
      Ocjena: 93%
      Vrijeme: 16.6.2024. 9:52:00
      Autor: Ivan Liverpool
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1250
    • Leteći Holanđanin
      Kod: KT VG 132/133
      Ocjena: 84%
      Vrijeme: 14.6.2024. 9:38:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 7
      Broj pogleda: 1382

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Zlato Colorada
        Kod: TX LIB 23
        Ocjena: 89%
        Vrijeme: 6.4.2024. 13:18:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1939
      • Zlato
        Kod: TX SAGK 47c/48a
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 25.3.2024. 8:21:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 7
        Broj pogleda: 1781
      • U tami
        Kod: TX SAK 6c
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 8
        Broj pogleda: 1710
      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1680
      • Pobedonosni marš
        Kod: KM LU 8a
        Ocjena: 67%
        Vrijeme: 14.5.2024. 22:29:00
        Autor: Salkan
        Broj komentara: 10
        Broj pogleda: 1615

      Aukcije

      Forum