Leteći Holanđanin

Kit Teller

KT VG 132/133 | 242 str.

Tek jedan mali uvjet dijeli Juliusa Van Holta do milijun dolara koje mu je zajamčio američki predsjednik osobno kako bi nastavio s gradnjom pruge do Pacifika. Uvjet je da novoizgrađenom prugom od El Pasa u Teksasu do Tucsona u Arizoni preveze malu kompoziciju s posebnim predsjednikovim izaslanikom koji će jamčiti regularnost putovanja. Pred njima je tristo milja pruge kroz prerije, pustinje i planine, ali i saboteri iz konkurentske firme.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 84%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 84%

P*8

S*7

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Leteći Holanđanin
    KT LMS 298
  • Operacija sudar
    KT LMS 299
  • Leteći Holanđanin
    KT LMSG 1016
  • Tunel smrti
    KT LMSG 1017
  • Odredište Tuson
    KT LMSG 1023
  • Leteći Holandez
    KT VG 132
  • Odredište Tucson
    KT VG 133
  • Leteći Holandez
    KT VGBO 17

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'olandese volante
    KT SR 138
  • La galleria della morte
    KT SR 139
  • Destinazione Tuscon
    KT SR 140

ZANIMLJIVOSTI

  • Priče su u Italiji objavljene u periodu između svibnja i srpnja 1975., Dnevnik je priče objavio u ožujku i travnju 1978., Van Gogh u studenome 2019., a Golconda u svibnju, lipnju i listopadu 2023.
  • Dnevnik je priče objavio u dva broja, izostavivši pasicu koja se trebala nalaziti na str. 71 priče „Operacija sudar“, a koja se kao prva pasica nalazi na str. 98 Golcondinog izdanja priče „Tunel smrti“. Treću su naslovnicu upotrijebili za iduću Tellerovu priču „Dvoboj u podne“.
  • Također su izbacivali riječi koje imaju rasističke prizvuke; na desetoj stranici izbačena riječ tamnoputi koju Frenki u ljutnji upućuje barmenu crncu, na 22. stranici izbačen maslinaste kože kojim Frenki aludira na boju kože Malezijca Sidarte, na str. 86. psovka crvene njuške je zamijenjena s Indijanci (a koja je u drugoj priči na str. 50 izbačena). U drugoj priči izbacili su riječ divljak iz dijaloga Van Holta, a izbacili su neke riječi iz vica koji priča Bertold Kalum (str. 23).
  • Canzio je izmijenio povijest američke željeznice, jer u biti Van Holtova konkurencija prva je dovela prugu postavljajući je iz smjera zapada prema istoku najprije u Tucson, a godinu dana kasnije u El Paso. Kongresni je zakon iz 1871. ovlastio Texas & Pacific Railroad (za koju radi Julius Van Holt, Canziov fikcijski lik) da gradi prugu kroz Teksas do El Pasa, a zatim nastavi kroz Novi Meksiko i Arizonu (kako u priči i je) do San Diega u Kaliforniji, no raznim pravnim manevrima, vjerojatno i koruptivnim radnjama, konkurentska kompanija Southern Pacific (u koju je s vremenom integriran Central Pacific koji se spominje u priči kao konkurencija) zaobilazi taj zakon i prvi dovodi željeznicu u Tucson 20. ožujka 1880., a u El Paso 19. svibnja 1881. Texas & Pacific dijelilo je 130 milja da budu prvi koji će stići do El Pasa.
  • Pet dana trajalo je putovanje male ekspedicije od El Pasa u Teksasu do Tucsona u Arizoni. Brzinom kojom su ondašnji vlakovi vozili taj bi put od 300 milja prevalili za desetak sati, no naši junaci imaju opravdane razloge zbog kašnjenja u voznom redu. I ne, ovaj puta nije kriv HŽ, već saboteri iz konkurentske kompanije. No šalu na stranu, kada se realno sagleda, trebali su biti na odredištu već prvi dan. Više o tome pročitajte u recenziji.
  • U stvarnosti dužina pruge od El Pasa do Tucsona iznosi 264 milje koje današnji vlakovi progutaju za šest sati.
  • Također se na više mjesta u priči spominje kako mala ekspedicija prolazi kroz planinski lanac Sierra Nevadu, što nikako ne može biti jer se on nalazi u zapadnom dijelu Kalifornije. U biti radi se o lancu Sierra Madre, koji se također spominje u priči.
  • Naravno da se gradnja američke željeznice nije financirala čekovima koje će predsjednikov povjerenik uručiti nekom inženjeru, a još manje je vjerojatno da će taj povjerenik šetati s čekom od milijun dolara u džepu po Divljem zapadu.
  • Str. 48 „Odredište Tuson“; omaž jednoj polovici slavnog komičarskog para.
  • Pojavljuju se Apaši Querecho.
  • Prva objavljena Tellerova priča u LMS-u ima za temu željeznicu.
  • Kit Teller: kronološki popis po epizodama - link i trajanje epizoda i zanimljivosti link.

Kad god vidim vlak kako se kotrlja…

…sjetim se kako sam kao klinjo obožavao vlakom putovati kod bake i djeda na ljetne ferije. Iako se vlak nije mogao podičiti brzinom, pa ni komforom, tih devedesetak kilometara prugom od Dugog Sela do Dobrovca prošlo bi mi u hipu. Već od Velike Ostrne odbijao sam valove bjesomučnih napada urlajućih indijanskih plemena koja su ispaljivala strijele i metke u nadi da će probušiti kožu “željeznom konju koji dimi” i putnicima skinuti skalpove, a kod Popovače bi spriječio gada od narednika Stouta da otkvači dio kompozicije s namjerom da nesretne vojnike surva u ponor. Umoran od borbe, u Banovoj Jaruzi, čekajući dvadesetak minuta vlak za presjedanje, u biffeu trgnem ledeno hladnu coca-colu, oštrim pogledom promotrim prisutne da vidim ima li lica s tjeralica, pobijedim u dvoboju nadobudnog revolveraša kojem su posljednje riječi bile nije mi žao umrijeti od najbrže ruke istočno od Dugog Sela i odem do kioska da vidim ima li novih romana. Vremena za bifteke prekrivene brdom zlaćanih krumpirića nije bilo, sirena lokomotive najavila je nove avanture. Kod Poljane zavrem ušima pljačkašima koji su upali u vlak, a u Gaju stanemo da propustimo nepregledna krda bizona u potrazi za novim pašnjacima. Ostatak putovanja protekao bi mirno, tek na silaznoj stanici oprezno pogledam oko sebe držeći ruku na dršci revolvera. Dodatan draž putovanjima davao je i onaj stvarni, životni dio, kada susrećeš i upoznaješ raznolike ljude iz svih krajeva ondašnje države slušajući njihove životne priče i sudbine, i mogu komotno napisati da je svaki vlak bio Juga u malom, a bilo je tu i prvih dječjih simpatija i zaljubljivanja. 24. travnja 2014. u 20:42 ispraćen je posljednji putnički vlak iz Daruvara do Banove Jaruge, od Pakraca do željezničkoga kolodvora u Lipiku neprekidno trubeći punih 7 minuta u znak sjećanja da je on taj posljednji putnički vlak kojeg niti svi Indijanci nisu uništili kao politički razbojnici i uprava HŽ-a unatrag tridesetak godina. Indijanci su odavno u rezervatima, a desperadosi su postali ugledni poduzetnici i političari.

Prva asocijacija na Letećeg Holanđanina naravski je ukleti brod iz 17. stoljeća koji nikada neće uploviti u matičnu luku već je osuđen da vječno plovi preko sedam mora. Ta legenda (je li tek legenda?) bila je inspiracija za treću asocijaciju; film Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja, u kojem brodom upravlja Davy Jones, zao duh mora, i njegova posada hibrida ljudi i morskih stvorenja. A druga? Priča Kita Tellera iz davnih sedamdesetih objavljena u Lunovom Magnus Stripu iako je drugo prijevozno sredstvo u igri - lokomotiva Juliusa Van Holta, vizionara napretka i prosperiteta u vidu probijanja novih željezničkih puteva kako bi spojio Teksas s Pacifikom. No, kako to obično biva u tom svijetu, ima konkurenciju u vidu druge firme koja se ne libi na sve moguće načine sabotirati Van Holtov povijesni podvig. Našem inženjeru nije preostalo drugo doli pozvati rendžerski korpus u pomoć, a morate se nasmijati kad od željno očekivanog korpusa Van Holt upozna jednog i pol rendžera, jer zahvaljujući scenama u kojima dominira Franki švaler i goropadan muž meksičke pralje, ono “pol” išlo je na njegov račun.

Zašto je Van Holt dao ime lokomotivi koja asocira na ukleti brod, bez spominjanja istog? Razlog je jednostavan. Porijeklom je iz zemlje tulipana i vjetrenjača, a lokomotiva je najmodernije čudo toga vremena koja pružne milje guta s lakoćom, takoreći preleti. Na čitateljima je u konačnici da procijene ima li lokomotiva, osim imena, poveznica s ukletim brodom. Moje je skromno mišljenje da ima, jer kroz kakve su sve nevolje naši junaci prošli na tom dugom putovanju, gubeći ljude i dijelove male kompozicije, pomislili bi da je Van Holtova lokomotiva uistinu ukleta i da nikada neće doći do cilja.

Elem, da ne dužim, već na prvim stranicama kako su stigli u El Paso, a koji je njihova polazišna točka u avanturu, počinje Kitu i Frenkiju biti jasno s kakvim se sve nedaćama Julius Van Holt suočava. Prijeteća pisma i Jessie Bailey koji alkoholom napaja žedne radnike unatoč Van Holtovoj zabrani tek su minorni problemi koji čekaju naše junake na putovanju željeznicom dugom tristo milja. Tu se počinje nazirati kvaliteta priče jer je Canzio prepoznao važan dio američke povijesti, pa tako naša dva rendžera postaju učesnici važnog povijesnog događaja za državu i naciju. Nakon građanskog rata započinje vrijeme oporavka i povezivanja države koja se prostire na izrazito velikon teritoriju, a u tome prednjači željeznica koja u američkoj povijesti, kulturi ali i mitologiji ima važnu ulogu i postala je jednim od simbola razvoja ujedinivši veliku zemlju i naciju i pokrenuvši industrijalizaciju. Toga su bili svjesni svi Bonellijevi scenaristi koji su se bavili vestern temartikom, pa mogu slobodno napisati da je Nolittin inženjer Robson bio pionir, dok se u Tellerovom serijalu željeznica dobrano zahuktala, kao parni klipovi Van Holtovog ponosa koji jedva čeka da krene u avanturu i dokaže se.

Od “Letećeg Holanđanina”…

Priča sadrži sve što jedan odličan klasik mora sadržavati - grandioznost (jer u pitanju je pothvat od velike važnostu za državu i naciju), napetost, dinamiku i potencijalno zanimljive likove, a Canzio kako bi opravdao sve te atribute stavlja putnike male kompozicije na ultimativne testove i prije negoli je strojovođa zviždukom označio početak putovanja. Kit i Frenki, Julius Van Holt, njegova desna ruka Ken Sater, batler, kuhar a po potrebi i tjelohranitelj Sidarta, Bertold Kalum, specijalni izaslanik američkog predsjednika s čekom od milijun dolara u džepu kojeg će dati Van Holtu samo ako mala ekspedicija stigne do cilja, i Teddy Leland, koji sam sebe naziva najboljim strojovođem u Americi, simpatični pijanac za kojeg se pitate hoće li opravdati samoproglašenu reputaciju. Svi će oni morati pokazati određene vještine kako bi savladali 300 milja prerija, pustinja i planina, dok saboteri kuju i realiziraju svoje mračne planove.

Napisah svi, a trebao sam napisati gotovo svi. Ističem gospodina Bertolda Kaluma, čovjeka koji šeće s čekom od milijun dolara u džepu, kao osobu koja se ne uklapa u profil sposobnih muževa s Divljeg zapada. Pristigao iz vašingtonskog centra moći, vidjevši ga onako cinična, dosadna i grintava, čovjek bi pomislio da je i samom predsjedniku laknulo kada je tog spadala poslao tisuću i pol milja daleko od sebe, držeći figu u džepu kada mu je zaželio sretan put. No unatoč prvom dojmu Bertold Kalum nije pakosna i zla osoba, a zajednička ljubav prema kapljici premostit će rat koji on i Frenki vode na tom opasnom putovanju i dati nam šaljive gegove. Teddy Leland također voli dobru kapljicu što ga je koštalo karijere, i kreće na ovaj put iskupljenja na kojem će nam pokazati nevjerojatnu vještinu improvizacije i znanja kojima će dovesti do cilja ono što je ostalo od veličanstvenog “Letećeg Holanđanina” i tako opravdati reputaciju najboljeg strojovođe u Americi, no ja bih dodao na cijelom svijetu. Frenki je u biti odigrao krucijalnu ulogu, jer je pogonjen ljubavi prema alkoholu upoznao Teddyja i tako spasio pothvat koji je u startu bio sabotiran hladnokrvnim ubojstvom prvog strojovođe. Malezijac Sidarta, Van Holtov batler a po potrebi i tjelohranitelj imat će u ovoj priči svojih pet minuta slave pokazavši nam vještinu tihog prikradanja i majstorskog baratanja nožem. Ken Sater, Holtov pouzdanik, u biti je Canziov adut iz rukava koji vadi u jednom trenutku da začini radnju i iznenadi čitatelja, a Kit Teller se pokazao vođom u punom smislu te riječi jer misli, bodri suputnike kada klonu duhom i djeluje. S druge strane tog sperktra su negativci koji djeluju kao klasični stereotipni negativci - jedna od sorta ljudi bankrotiranog morala - no njihov je cilj posve jasan - zaustaviti malu kompoziciju na sve moguće načine. I u toj njihovoj jednostavnoj karakterizaciji leži draž, jer zbog domišljatih sabotaža i napada naši junaci moraju dati sve od sebe. Priča je najbolji primjer kako serijalu nisu nasušno potrebni ultimativni ili karizmatični neprijatelji da Kit Teller opravda reputaciju najboljeg rendžera.


Da nisam za potrebe ove recenzije gonjen radoznalošću posegnuo za dobrim starim googleom da vidim ima li u priči povijesnih činjenica, ne bih ni znao za Canziovu reviziju povijesti američke željeznice na najgori mogući način (vidi u zanimljivstima) a uvjeren sam da ne biste ni vi. No, nisam time opterećen. Bonellijevi vestern scenaristi nikada nisu realno zagazli u taj svijet, pa tako ni Decio Canzio. E, sad, u tome leži i najveći problem, možda će reći netko “opterećen” točnošću povijesnih činjenica. Možda su one njemu toliko bitne da će mu umanjiti vrijednost ove priče zbog radikalnog iskrivljavanja istih. Meni to ne smeta, i dalje ovo ostaje jedna odlična priča, pravi mali dragulj i klasik s čvrsto fokusiranom radnjom koja ima samo jedan pravac, a opasnosti vrebaju sa svih strana. Ako ovu malu ekspediciju sagledamo u kontekstu američke povijesti, onda nam Decio pokazuje s kakvim su se sve nedaćama putnici suočavali tijekom putovanja. Napadi Indijanaca nisu bili rijetkost, u željeznici su vidjeli tek jednog od krivaca za njihovu tragediju, veliki prerijski požari izazvani udarom groma i migrirajuća krda bizona zaustavljali su vlakove na duže vrijeme, a i banditi su brzo shvatili da pruga donosi potencijalne žrtve. Neke od tih pljački vlakova ušle su u povijest zbog novinskih članaka, povijesnih udžbenika i filmova, učinivši neka imena odmetnika besmrtnim, jer tko nije čuo za Jessieja Jamesa i Butcha Cassydija? Čak i Tuscon, cilj male ekspedicije, svečano je dočekao prvu kompoziciju vlaka u ožujku 1880. godine i lako je zamisliti da je to izgledalo baš kao što su nam Canzio i Gamba ispričali, kada se sjatilo staro i mlado da svjedoči tom povijesnom događaju.


…do “Letećeg Škotlanđanina”

Ali kada se realno sagleda njihovo petodnevno putovanje dođe se do zaključka da je Canzio debelo pretjerao, jer 300 milja od El Pasa do Tuscona (u stvarnosti 264) pretvorio je u put dug skoro dvije tisuće milja. Krenuli su iz El Pasa u ponoć, da bi prvo zaustavljanje imali u neki jutarnji sat, recimo oko osam. Prosječnom brzinom vlaka u to vrijeme (oko 30 mph) prešli su cirka 240 milja u osam sati, što ih dovodi blizu cilja, no oni su još u Teksasu. Probivši se kroz prerijski požar uzrokovan saboterima nastavljaju vožnju, ulaze u Novi Meksiko, voze cijelu noć i zaustavljaju se na improviziranoj postaji u jutarnjim satima, neka bude opet oko osam. Dakle, voze bez prestanka 23 sata (sat vremena sam oduzeo kada su stali zbog požara kako bi smislili plan i provjerili štetu nakon prolaska) što bi u miljama iznosilo 690. Taj drugi dan putovanje nastavljaju oko podneva (dao sam im četiri sata da lokomotivu opskrbe vodom i odbiju napad Apaša) voze se oko četiri sata prešavši u tom vremenu oko stotinjak milja (tu su malo usporili zbog planinskog terena) i staju zbog zasjede u tunelu. Recimo da je zastoj trajao sat vremena, a nakon uspješno razbijene zasjede nastavljaju, voze cijelu noć i staju u zoru da se odmore. Vremenski period vožnje od nekih desetak sati rezultira s cirka 300 prijeđenih milja. Nakon odmora, ujutro oko osam kreću u treći dan putovanja. Staju u jedno doba dana radi snijega (kratko zaustavljanje nakon prelaska miniranog mosta ne računam), recimo oko dva popodne, a iznos prijeđenih milja u tih šest sati je 180. Provode ostatak dana loveći hranu i opskrbljujući se drvima, odmaraju cijelu noć i kreću oko osam sati ujutro četvtrog dana. Voze bez prestanka do neko doba dana, recimo oko podneva (4h=120 milja) kada se sudaraju sa saboterskim vlakom. Rasturili su zasjedu i sklepali improvizirano prijevozno sredstvo kojim nastavljaju put negdje oko četiri popodne. Sada se brzina znatno smanjila, pa ako uzmemo u obzir da putuju brzinom oko 10 mph i zaustavljaju se s mrakom, u četiri sata putovanja prevalili su četrdesetak milja. S petim i posljednjim danom ujutro nastavljaju putovane, ovaj put pogonom na vjetar zbog sabotaže, i ako pretpostavimo da taj finalni dio putovanja nije trajao duže od par sati neka bude pet prijeđenih milja. Ukupno 1975 prijeđenih milja.

No unatoč tim nesavršenostima u scenariju, uzimam si za pravo reći da će se svaki pravi fan Kita Tellera i njegova učitelja Frenkija Belevana složiti s tvrdnjom da ova priča ide u kategoriju klasika. Čak i čitatelj serijala poput mene koji je onomad pročitao većinu priča a danas ih pročita rjeđe nego je zuba u starog paralitičara iz grupe TNT definitivno cijeni vrijednost i kvalitetu ove priče. “Leteći Holanđanin” Decia Canzia nekim mi se elementima čvrsto usjekao u sjećanje još kao klincu, i neke stvari se pamte bez obzira na protok vremena. Uživao sam čitajući ju onomad, bilo je to zahvalno štivo za dječaka željnog uzbuđenja i avantura pa makar i na roto papiru, a ova priča avanture i uzbuđenja sadrži od prve do posljednje stranice. Ove sam godine zahvaljujući Golcondi obnovio štivo i nimalo se nisam iznenadio. Jaz od nekih četrdesetak godina nije nimalo utjecao na moje mišljenje o njenoj kvaliteti, ta znate kako neke priče izgube svoj šarm i obris protokom ljeta.


Francesco Gamba nije moj favorit na Zagoru. Od plejade Zagorovih crtača, od Galliena Ferrija i Franca Donatellija preko Franca Bignottija do Michelea Pepea i Marca Toricellija, Gamba je daleko, daleko iza njih zauzimajući pretposljednje mjesto. Fenjeraš je, naravno, Pini Segna. Istina bog kao klincu Gambin mi crtež nikada nije smetao, a jednoj njegovoj priči a koju je radio u suradnji s Donatellijem nikada neću naći mane. Na žalost, sve poslije njegovog prvijenca prelazi u sferu dosadnog crtačkog izričaja Zagorovog svijeta, pa nimalo nije čudno da fanovi nisu imali strpljenja za njega. S druge strane, u ovom mi serijalu Gambin stil odgovara. Nije to zato što mi je Zagor daleko draži a i kvalitetniji strip u svim segmentima pa sam zato kritičan prema Gambi, već jednostavno kad bih kratko morao opisati njegov rad na oba serijala to bi bilo ovako: na Zagoru standardno loš, na Telleru standardno dobar i uzimam si za pravo iako nisam fan ovog serijala Gambi ovdje dati čvrstu osmicu.

Donatellijeve naslovnice redom su odlične. Iako na prvoj pokazuje Kita u nemoćnoj situaciji da se izvuče iz pogibelji u vidu zahuktale lokomotive, to se u priči nije zbilo, no to ne umanjuje njenu dramatičnost. Uvjeren sam da je ovo jedna od naslovnica koja nam se još kao klincima duboko urezala u memoriju, baš kao i druga. I ona prikazuje situaciju koja se u priči nije dogodila; Kita u inferiornom položaju, sa saboterom koji se sprema da mu spraši metak u glavu, no Donatelli je obje vjerojatno uradio da naglasi dramatiku priče, a možda da nas kao klince i preplaši za život našeg junaka. Tek pedesetak godina kasnije puna ljepota i kvaliteta tih naslovnica doći će do izražaja u Golcondinom izdanju. Treća nije toliko spektakularna ali ima svoju draž, no nekako mi se čini da je ona ostala upamćena kao naslovnica priče kojoj ne pripada zbog Dnevnikove uređivačke politike.

Naprijed

KT VG 127/128 Pitoma zvijer

KT VG 136 Začarano blago

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Salkan

    Ukupna ocjena 71%

    8, 7, 6, 8

    Malo prerazvučen uvod, ali svakako dobra priča. Vozovi :) Naslovne su jako lijepe, barem prve dvije 

    14.06.2024
    12:26:00 sati
    Salkan
    uredi
  • Ukupna ocjena 76%

    8, 7, 7, 10

    14.06.2024
    12:27:00 sati
    gkosovic
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    14.06.2024
    15:57:00 sati
    srlekralj
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    14.06.2024
    20:47:00 sati
    14act3
    uredi
  • teller

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Zanimljivo, ljep crtež, legendarna prića!

    15.06.2024
    10:24:00 sati
    teller
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    15.06.2024
    19:46:00 sati
    goghy
    uredi
  • Ukupna ocjena 69%

    9, 1, 10, 9

    19.06.2024
    15:08:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 72%

    7, 6, 8, 9

    Kako je Igor napisao u presimpatičnoj recenziji, ovo je jedna uzbudljiva epizoda ako odbaciš logiku i nemaš saznanje o stvarnim geografskim značajkama područja u kojem se odvija radnja. 

    25.06.2024
    06:56:00 sati
    Spock
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Grupna terapija
      Kod: KOLORKA 264
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 15.7.2024. 0:15:00
      Autor: night
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 24
    • Rat na pašnjacima
      Kod: TX LIB 30
      Ocjena: 92%
      Vrijeme: 12.7.2024. 23:24:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 1165
    • Falange crnog reda
      Kod: KOLORKA 77
      Ocjena: 80%
      Vrijeme: 10.7.2024. 21:58:00
      Autor: Salkan
      Broj komentara: 3
      Broj pogleda: 1069
    • Landersovi plaćenici
      Kod: TX SAGK 34b/35a
      Ocjena: 73%
      Vrijeme: 9.7.2024. 23:39:00
      Autor: Ivan Liverpool
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1205
    • El Shatt - Fragmenti
      Kod: ALBUM UOJPS 1
      Ocjena: 69%
      Vrijeme: 8.7.2024. 12:47:00
      Autor: Paka01
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 940

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • U tami
        Kod: TX SAK 6c
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 8
        Broj pogleda: 1798
      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1771
      • Planina tajni
        Kod: TX ALM 3b
        Ocjena: 76%
        Vrijeme: 21.6.2024. 15:51:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 4
        Broj pogleda: 1717
      • Put za Serenity
        Kod: TX SAK 7
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 10.6.2024. 0:09:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1713
      • Stijena koja se miče
        Kod: KM LU 8b
        Ocjena: 82%
        Vrijeme: 17.5.2024. 9:45:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 11
        Broj pogleda: 1692

      Aukcije

      Forum