Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina, Lavezzolo sebe postavlja u ulogu scenariste koji zna što radi, koji ima svoj posebni stil i način pripovijedanja te koji će jednostavno s godinama samo još više profilirati taj svoj stil i ostaviti veliki trag na Malom Rendžeru. Kad promatramo njegove dijaloge u scenariju, on govori o životu na jedan smiren, normalan način. Pokazuje nam ljude kako stvarno žive, dišu, hodaju, jedu, razgovaraju, doživljavaju lijepe i ružne trenutke. Bez obzira koliko je neka scena u stripu akcijski napeta i dinamična, ima li intimnih trenutaka ili slično, njegovo vrijeme u stripu je vrlo blisko životnom vremenu. Tako da nije ni čudno da čitatelju ovaj serijal dosta lako uđe pod kožu i brzo se zbliži sa likovima. Jedan od glavnih likova ove priče je Jane Russell, djevojka po kojoj epizoda i nosi naziv. Jane je ostala bez oba roditelja, a nakon nedavne smrti njezinog strica Kenta, dolazi iz Bostona na ranč koji je upravo naslijedila od njega. Neki likovi je nastoje spriječiti na tom putu do ranča, ostavljajući je na pustinjskom teritoriju da umre. Slučajno naš Kit prolazi tuda, spašava joj život i odluči pomoći oko nevolja sa rančem.
Kit i Jane
Na tom imanju Kit saznaje da su ipak neke veće stvari u igri. Ranč ne samo da ima onu svoju osnovnu vrijednost, već se na njemu nalazi i nalazište bakra što predstavlja pravo bogatstvo! Netko to želi iskoristiti, ali tko? Lavezzolo je stavio Kita u jednu ulogu bez partnera da nam skrene pozornost na činjenicu da je sposoban sam paziti na sebe i riješiti neki slučaj. Njegovoj karakterizaciji pridodao je i izvanredne dedukcijske osobine pa naš Kit prilično brzo dolazi do rješenja misterija oko ranča. Ostala je jedino nepoznanica tko vuče konce u pozadini, je li to preradnik imanja Martinez ili pak gospodin Forson, vlasnik susjednog ranča?
Ono što će sasvim sigurno zbuniti naše čitatelje nakon što dovrše čitanje ove priče je pitanje koje će si postaviti na kraju - što je bilo sa Mosesom Tellerom? Na početku se spominje da mu Kit ide u susret, a nakon još jedne uspješno završene pustolovine naš junak se vraća u svoju utvrdu i o njegovom ocu nema više ni riječi spomena. Razgovarao sam sa kolegom Spockom koji sumnja u krivi prijevod naših domaćih izdanja pa sam išao to malo istražiti. Provjerio sam sve četiri dostupne verzije domaćih izdanja i evo kako je kod njih prevedeno:
ZS: "Jedva čekam da zagrlim oca!"
LMS: "Jedva čekam da vidim oca!"
LU: "Jedva čekam zagrliti tatu!"
VG: "Želim ponovno zagrliti tatu!"
Kad ovo pogledamo, teško je povjerovati da su baš svi pogriješili sa prijevodom. Opet, s druge strane, nepojmljivo je da jedan Lavezzolo napravi takav propust budući da je čovjek sinonim za pedantnost i koji općenito pazi na sve moguće detalje. No kako bilo, razgovarajući sa Spockom, složili smo se obojica da bi trebali zanemariti taj dio na početku priče gdje se spominje Kitov otac te prihvatiti kao alternativu da Kit odlazi od svog oca (nakon što je neko vrijeme proveo s njim) ka svojoj utvrdi i na tom putu zastaje radi nove pustolovine (ovaj put sa tim rančem). Promatrajući iz tog ugla jedino tako epizoda može najbolje funkcionirati i onda nema nikakvih dodatnih repova. Volio bih, naravno, čuti i vaše razmišljanje o ovome pa se nemojte ustručavati i izrazite svoje mišljenje dolje u komentarima.
Kad bi radio usporedbu početnih epizoda Zagora i Malog Rendžera, ono što čini jednu od razlika između ta dva serijala, jest da Lavezzolo uvodi dosta ženskih likova u početno razdoblje Malog Rendžera. I sve su redom ljepotice (jadna Claretta!), zahvaljujući naravno – Gambi.
Njegovi ženski likovi jako podsjećaju na one poznate filmske glumice iz tog vremena (50-ih i 60-ih godina). Glede naslovnica, ocijenio sam naslovnicu od Van Gogha, ali onu koju je isto radio Gamba („VG 3: Znak Manitua“). Prikazuje Kita van utvrde, koji se sprema sam krenuti na put, kako je zaista i bilo u ovoj priči. Spomenuo bi i Dnevnikovu naslovnicu („ZS 42: Zaseda u kanjonu“) koja je doduše naslovnica od Texovog broja, ali se isto može interpretirati kao da je izvedena za ovu epizodu. Jer Kit je isto išao kroz jedan kanjon gdje je slučajno naišao na Jane i spasio joj život. A i u jednom momentu, negativci su također vrebali na njega iza stijene kao što je prezentirano na toj naslovnici.
Danas sa vremenskim odmakom od nekih 60+ godina, moglo bi se reći da je vrijeme vjerovatno „nagrizlo“ i ovu epizodu. Tematika je dosta puta obrađena kroz stripove i ne donosi nam ništa novo. Ali u vrijeme kad je nastala, mišljenja sam da nije bilo toliko sličnih priča kao što je slučaj danas i u tadašnje vrijeme je sigurno dobro prošla kod fanova Malog Rendžera.
„Lukava“ Claretta :)
.jpg)
