Ovo je sad već onaj dio serijala Kita Tellera u kojem počinje lagana prekretnica, barem ako govorimo u kontekstu pristizanja nekih novih likova, koji će, ne samo zadržati se u serijalu, već igrati jednu od važnijih uloga uz glavnog junaka. Tu se, naravno, misli isključivo na lika Frankieja Bellevana, koji je u prošloj epizodi u drugom dijelu priče „Ruke uvis!“ imao svoj debitantski nastup. Ako se prisjetimo te prethodne epizode, ali prvog dijela priče „Gospodar Munje“, tamo nam je ostala nepoznanica što se točno dogodilo sa negativcem Thomasom Fanyonom za kojim se narednik O'Hara bacio u potjeru. Na uvodnim vinjetama, kroz razgovor Kita i O'Hare, Lavezzolo nam otkriva da ga je O'Hara ipak uspio uhvatiti na njegovom imanju te privesti pravdi. Ako smo i mrvicu posumnjali da je Lavezzolo na to zaboravio, ovdje smo se mogli uvjeriti da je on scenarist koji ima sve konce u svojim rukama i pažljivo pazi na svaki detalj radnje.
Frankie na svojoj prvoj vježbi kao rendžer
Dakle, epizoda započinje u utvrdi, redovitom vježbom rendžera koju provodi narednik O'Hara, a zanimljivost je ovaj put porasla u očima čitatelja jer se tu nalazi i Frankie Bellevan, novi lik koji se tek pridružio rendžerskom korpusu. Frankie sve naopako radi od onog što mu se kaže što zapravo predstavlja izvor komičnih situacija odmah na startu priče. Lavezzolo koristi u uvodu one glavne odlike serijala, kao što su Chin Laoov vatromet koji izaziva bijes kod zapovjednika utvrde, zajednička večera rendžera, elemente koji približavaju ovaj serijal nekim obiteljskim vrijednostima što čitatelju omogućava da se veoma lako poveže sa likovima.
U utvrdi rendžera nalazi se i neki, svojevrsni glasnik, Ned Wilkins koji upozorava zapovjednika utvrde na probleme koje navodno stvaraju prerijski Indijanci tzv. „Crveni Sokolovi“. Njihov vrač predvidio je veliku neimaštinu te da bi to izbjegli, praznovjerni Indijanci moraju prinijeti duhovima vode veliku žrtvu, i to u ljudskom obliku! Predmet tog novog, opasnog zadatka zapovjednik dodjeluje Kitu, da provjeri djelovanja tih Indijanaca, a Kit će sa sobom povesti novog rendžera, Frankieja u prvi službeni zadatak. Kako je sad Frankie u igri, pomislili bi da će se Lavezzolo riješiti usluga Chin Laoa, nekadašnjeg učestalog Kitovog partnera koji ga je vjerno pratio u mnogim pustolovinama dotada. No međutim, Lavezzolo nam pokazuje da mu je stalo do njegovih likova te daje i dalje određeni prostor Chin Laou, tako da ga koristi i u ovoj pustolovini kao jednog od Kitovih suputnika. Što zapravo, kad razmislimo, i odgovara nekoj logici. Frankie je tek na početku svoje rendžerske karijere i još je prilično neiskusan kao rendžer. Dodatna pomoć uvijek dobro dođe.
Indijanka Keena kao ljudska žrtva
U nekim ranijim pričama dosada u Kitovom serijalu imali smo primjere dvodijelnih epizoda kao što su „Znak Manitua / Izgubljeni u pustinji“ te već spomenuta, prethodna priča „Gospodar munje / Ruke uvis!“. Lavezzolo je ovdje u scenarističkom pogledu išao sličnim putem, gdje će nakon prvog dijela priče kad Kit i njegova družina uspješno izvrše zadatak, odmah ih gurnuti u sljedeću pustolovinu.
Glede prvog dijela priče, „Vatra u močvari“, Kit i društvo pokušati će osloboditi zatočenu Indijanku Keenu kojoj pleme „Crvenih Sokolova“ priređuje strašnu sudbinu. Keena se zapravo u toj priči sasvim slučajno zatekla. Pritisnuta okolnostima, spustila se u preriju sa planina u kojoj inače živi njeno pleme, ne bi li pokušala potražiti pomoć od nekog drugog indijanskog plemena u vezi svog naroda i igrom nesretne sudbine, našla se u rukama „Crvenih Sokolova“ koji su je naumili žrtvovati. Između ostalog, Keena je povod i za drugi dio priče „Alkemičareva igra“, gdje doznajemo od mlade Indijanke da je njezino pleme u opasnosti zbog drugog naroda koje također živi u planinama, a radi se o ni manje, ni više – nego o Vikinzima! Doktor Omodeus, alkemičar i opsjenar, zauzeo je mjesto gospodara Vikinga i zapravo predstavlja glavni uzrok kršenja nekadašnjeg dugogodišnjeg mira između tih naroda. Doktor Omodeus ima neku bolesnu, kolekcionarsku satisfakciju – skuplja ljudske žrtve koje pretvara u kamene kipove uz pomoć živog vapna!
Ovako to i ne zvuči toliko loše glede ideje, ali taj drugi dio priče, barem kad ga gledam iz današnje perspektive, prilično je slabašan i vjerojatno, suvišan. Radnja se odvija veoma brzo, jasno i očekivano bez poželjne napetosti. Najsvjetlija točka u tom, drugom dijelu priče bez pogovora je trenutak kad Kit ugleda svoje prijatelje kao voštane figure i pomisli na ono najgore.
Kit kao u noćnoj mori
Priča pomalo ima i dodira sa pričom koja će uslijediti nekih 40-ak epizoda kasnije, SR 45/46: „U vučjoj jazbini“, gdje smo imali lika Cedrica (ovdje imamo doktora Omodeusa), na neki način slični akteri, želi se dobiti dojam da su besmrtni i da su oni tu stoljećima prisutni, žive u kamenim kulama koje okružuje voda i koji imaju vlast nad svojim podanicima (narod skriven od svijeta) koji si isto jako međusobno sliče.
Gamba crta više-manje isto kao u prijašnjim epizodama, gdje su mu likovi lišeni emocija, u nekim kadrovima prilično drveni i beskrvni, pa se i teško čitatelj može u potpunosti uživjeti u priču. Prikazi u močvari kod Indijanaca, crteži magle i vodenih površina djeluju OK, za nešto takvo sam ga pohvalio u recenziji Željezni Čovjek. Žene ostaju i dalje njegov najbolji adut kod crtanja likova, ovdje smo se u to mogli (nakratko) uvjeriti kod Clarette te većim dijelom kod Indijanke Keene koja je prikazana kao prava ljepotica.
Gamba je Keenu crtao i na naslovnici, a upravo je ta Gambina naslovnica bila Rotundu inspiracija i poticaj kako da čitateljstvu predstavi ovaj treći integral Malog Rendžera. Za one koji možda nikada nisu pročitali niti jednu epizodu Malog Rendžera (što je grijeh, ako takvi uopće postoje), vjerujem da bi bez nekog prevelikog mozganja veoma lako prepoznali koja je naslovnica nastala puno ranije, a koja je nastala u ovo, modernije doba.
Gamba i Rotundo
Ako malo zastanemo i pobliže osmotrimo neke detalje na slici iznad, slike koja predstavlja usporedbu obiju naslovnica, vidimo kod (naše desno) Rotunda da su njegovi prikazani likovi više nalik onima današnjim kakve zatječemo u stripovima, gdje na Indijanki Keeni možemo primjetiti da ima široko otvoren dekolte, gdje su istaknute njezine grudi, a i detalj njezine desne noge koja je prilično otkrivena. Za one 60-e godine prošlog stoljeća bi takvi detalji bili prilično neprikladni i kontroverzni. Indijanac kod Rotunda koji veže Keenu za stup, možemo uočiti da mu je izražena jača muskulatura, kao što to danas moderni crtači često vole naglašavati na naslovnicama ili vinjetama poznatih nam junaka (prvi mi na pamet pada crtač Rubini kod Zagora). Tako da se na toj slici naslovnica jasno vidi spoj prošlosti i budućnosti, a ako mene osobno pitate, draža mi je ova naslovnica koju je Gamba radio. Gamba je tu u pozadini prikazao i specifične nastambe Indijanaca „Crvenih Sokolova“, iste kakve zapravo i zatječemo u stripu.
Unatoč nedostacima koje nose ove ranije priče, mislim da kod onih hardcore Kit Teller fanova neka minimalna doza uživancije neće izostati. Priča koja ima zanimljivu premisu, ali nije razrađena na način koji bi kod današnjeg zahtjevnog čitatelja izazvao barem djelomično dašak oduševljenja.
.jpg)
