
Odmetnički sud ili Sud odmetnika, kako vam je draže, naslov je naredne epizode. I kao takav, nije mogao bolje dočarati ono što nas očekuje u stripu, naziv koji je u potpunosti prilagođen kontekstu radnje. Naime, ako ste čitali moju recenziju prethodne epizode, u jednom dijelu spomenuo sam kako Kitova popularnost među likovima sve više raste svakom novom epizodom. Kit Teller je do sada, u svojoj kratkoj rendžerskoj karijeri, puno pustolovina prošao, mnogo zadataka uspješno riješio i pritom stao na kraj i brojnim zločincima. Upravo iz tog razloga, skupina negativaca, odmetnika koje je Kit u prošlosti onemogućio u njihovim daljnim kriminalnim radnjama, odlučila se ujediniti i jednom za sva vremena stati na kraj Kitu Telleru! Pa nas tako Lavezzolo prologom odvodi u stari, mračni rudnik, gdje se okuplja prava krema zločestih njuški, a nekih se sjećamo još i iz prijašnjih epizoda.
Za početak, tu nam je Kerry Stone, negativac kojeg smo imali prilike upoznati u prvoj epizodi SR 1: Utvrda rendžera. Da se čisto malo podsjetimo. Kerry je bio vlasnik ranča i kao to mu nije bilo dovoljno, žarko je želio i susjedni ranč „K9“ kojeg je htio pripojiti sebi i postati najveći rančer u okolici. Isplanirao je atentat na tadašnjeg vlasnika ranča „K9“ i ubojstvo prišio nedužnoj osobi, a potom je osmislio da udovicu, gospođu Fay i jedinu vlasnicu ranča „K9“ nagovori da se oženi za njega i tako ostvari svoj pakleni plan.
Kronološki odmah u narednoj, kratkoj priči nakon Kerryja, upoznali smo se sa još jednim negativcem, a to je Pedro Muleta. Meksikanac koji je zapravo posudio to ime od onog pravog razbojnika koji je prije nekih pola stoljeća bio sakrio pozamašan plijen kojeg je skupio u mnogobrojnim pljačkama tijekom desetak godina. Kit i O'Hara, uspjeli su zaustaviti Pedra Muletu i njegove Meksikance u zločinu te ih baciti iza rešetaka.
Od prisutnih, spominje se i „Sjena“, ako sam dobro upućen, to bi morao biti onaj lik iz istoimene epizode SR 3: „Sjena“ koji je ubijao kopače zlata na način da ih je razapinjao pomoću konopaca između dvaju stabala i tako ih ostavljao da umru.
Lavezzolov prolog je prilično teatralan, u mračnom rudniku, sa stolovima čiji stolnjaci imaju na sebi naslikane lubanje, negativci čija su lica u početku prekrivena maramama, drveni stup za vješanje i lutka presvučena u rendžersku uniformu na stolici istovjetna Kitu Telleru! Naslovnice Gambe i Rotunda isto vjerno daju vizualan dojam takve jezovite atmosfere. Nema što, Lavezzolo nas je opako zaintrigrirao ovim otvaranjem priče koji je za čistu desetku. Osim zlih odmetnika koji žele slistiti Kita Tellera, onaj glavni mozak te zločinačke organizacije je tzv. „Veliki Neznanac“. Osoba je to kojoj nitko ne zna pravi identitet i Lavezzolo će ga vješto skrivati do pred kraj priče. Veliki Neznanac je čovjek koji na neki način izbavlja zločince iz zatvora i kojem se uplaćuje određeni postotak od svih pljački. Za njega se može reći da pomno smišlja ciljeve, obraća pažnju na potankosti, majstor je prerušavanja, dosta podsjeća u tom segmentu na lika kapetana Larrisa iz epizode SR 18/20: „Voštana maska“.
Prolog završava tako da zločinci vješaju tu lutku na konopac i zapale je, te pucaju u nju i prisežu još jednom za zajednički cilj - eliminaciju Kita Tellera! Da Kit ima slučajno noćne more, ona najgora bi svakako nalikovala na uvodne sekvence ove epizode.
Spaljivanje lutke presvučene u Kita, scena je to koja me podsjetila na 90-e godine. Zimi, u mom mjestu za vrijeme maškara, bila je tradicija spaljivanje tzv. mesopusta. Odrasli bi isto tako napravili od slame čovjeka-lutku, odjenuli bi mu odjeću i onda bi mu se sudilo za sva nedjela i nedaće što su ljudi doživjeli te i te godine. Preko megafona jedan od mještana bi mu čitao optužnicu, a na kraju ceremonije bi ga se zapalilo, što je zapravo simboliziralo paljenje zla koje se nakupilo u toj godini. Ovdje kod Kita Tellera je obrnuta situacija, odmetnici su ti koji predstavljaju zlo i pale Kitovu lutku koja predstavlja ono dobro.
Lavezzolo je prologom napravio jako dobre temelje za priču, privukao je našu pozornost. Nakon toga, utvrda rendžera mahom postaje poprište neočekivanih događaja. Jedan od tih događaja je i promoviranje našeg junaka u starijeg kaplara, ali skromno, bez nekakve pompe u odnosu kako inače konvencije takvih događaja nalažu. Ležeran razgovor Kita sa zapovjednikom koji ga potom pošalje krojaču da mu prišije novi čin.
Ono što je neočekivano, odmetnici su toliko odlučni u svom naumu da jedan po jedan lukavo ulaze u utvrdu rendžera ne bi li eliminirali Kita! U slučaju da im nešto pođe po zlu, imaju veoma dobro skrojen escape plan kojeg se ne bi postidio niti jedan Stallone. U svoj toj peripetiji zbivanja u utvrdi rendžera, zločinci otimaju Clarettu i bježe. Kit i društvo uskoro će stvari vratiti na početno stanje, ali sad je glavni naglasak na tome da moraju skovati plan kako da ulove onu krupnu ribu koja stoji iza svega.
Ovo je ona prva prava, kompleksnija Lavezzolova priča, a da ima glavu i rep. Interesantna je i ta sama ideja da Lavezzolo vrati neke stare Kitove neprijatelje u priču, da ih udruži skupa, iako je prava šteta što ukupni dojam veoma kvari Gambin crtež. Opet ona ista priča gdje negativce ne možemo razaznati jer si međusobno liče, jedino ih možemo detektirati po odjeći, naročito Pedra Muletu koji kao modni dodatak ima pončo ili kad u jednom trenutku nosi odjeću rendžera.
Lavezzolo će i ovdje koristiti neke svoje karakteristične značajke koje će krasiti i njegove buduće radove. Bilo da se radi o nekim tajnim prolazima ili prerušavanju što je zapravo klasika ranijih priča. Tako se Kit i Frankie prerušavaju u Meksikance za potrebe zadatka, a vrhunac je kad Kit Frankieju odreže brkove! Nisam još dosada imao prilike vidjeti takvu, zafrkantsku stranu našeg junaka, a još jedan primjer je kad izbaci iz vlaka ne toliko bitnog negativca i nasmije mu se kako je dotični prizemljio na kaktus. Prerušavanju našeg dvojca tu neće biti kraj, u epizodi zatvorske tematike SR 16: „Zeleni pakao“ Kit i Frankie će biti na tajnom zadatku kao robijaši. Ista takva praksa se nastavlja i u epizodi SR 28/29: „Killer Jim“ gdje će naš dvojac glumiti novinare.
Od upečatljivih likova treba svakako spomenuti bračni par; „El Diablo“ (koji zaista liči na samog vraga) i njegovu ženu „Catalinu, prava vještica od žene. Vlasnici su gostionice koja se nalazi točno na granici sa Meksikom, te pomažu zločincima kada treba prijeći granicu.

El Diablo i njegova žena
El Diablo ima i golube pismonoše koje koristi za slanje poruka u ilegalne svrhe, a ono što je ironično, lik ne zna uopće čitati, pa mu žena mora čitati poruke koje dobiju. Žena mu je također prepredena, sumnjičava i brzo detektira eventualne probleme koji ih bi mogli zadesiti. Rekli bi, idealan par, par iz pakla! Ostaje možda propust što su oni izašli neokrznuti iz cijele priče, kao da je Lavezzolo zaboravio na njih i prepustio ih svojoj, vlastitoj sudbini.
Prenatrpanost raspleta je možda uzela danak na kraju, ali to možemo pripisati klasičnom Lavezzolovom narativnom stilu pripovijedanja 60-ih godina. Epizoda „Odmetnički sud“ možda nije u cijelosti genijalna, ali to nipošto ne znači da ona u sebi nema genijalnih elemenata, pojedinosti, nijansi koje čitatelj, ako ne čita pažljivo, ne može odmah ustanoviti.