Annie: "Tako mi pneumatskih okretača! Mislila sam da imam još cigara, no zaboravila sam svoje zalihe u utvrdi."
Kit: "Oprosti Annie, ali što je to pneumatski okretač?"
Annie: "Ako ne znaš ti tako učen, otkud bih ja znala?"
Lavezzolo svakom novom pričom zna iznenaditi. Za razliku od tipičnog pacifističkog stava u velikom dijelu ovog serijala s mizernim brojem mrtvih, ova priča započinje punokrvnom vestern akcijom - očajničkom borbom Kita Tellera i Annie Četiri Pištolja protiv indijanske bande od tridesetak ratnika, na čelu kojih je Mali Los, bijelac otet kao dijete za vrijeme indijanskog napada i odgojen od strane poglavice plemena. Priča o Malom Losu nam je, preko Annie Četiri Pištolja, ispričana na samom početku. Sam se Kit začudio odakle njoj ti podaci. Odgovor koji je uslijedio je zanimljiv: "Treba razgovarati s ljudima, a ne zavući se u utvrdu i uživati."
Nakon tog filmskog, vatrenog početka logično je očekivati da ćemo imati još jedan tipičan vestern s glavnim negativcem u liku tragične figure Malog Losa. S obzirom na dotadašnje Lavezzolove uratke pomislio sam da će tema priče ići prema detaljnijem saznavanju njegova podrijetla i svojevrsnom pokajanju.
Kad ono, totalni šok i nevjerica...
Zaista nisam imao nikakvo predznanje o ovoj priči i zbog onih koji kao i ja još nisu ranije pročitali ovu epizodu namjerno ću u nastavku recenzije pokušati izbjeći sve detalje povezane s glavnom temom zbog želje da dožive barem dio mog iznenađenja prilikom prvog čitanja (iako je logično da sama najava iznenađenja kvari doživljaj, ali recenziju bi trebalo čitati poslije, ne prije samog stripa). Slično iznenađenje sam doživio kada sam kao srednjoškolac gledao Tarantinov film "Od sumraka do zore" bez ikakvog predznanja o istom. Za one koji ga nisu gledali, film započinje kao klasičan akcijski krimić, kad se na skoro polovici filma pretvori u punokrvni horor s vampirima u glavnim ulogama. Pa, sličnu vrstu ekstremnog zaokreta imamo i ovdje, samo što nije riječ o hororu, već o znanstvenoj fantastici, koje sam veliki ljubitelj - što se vidi i prema mome "nicku". ;-)
Po naslovnici i imenu očito je da bi ovdje važnu ulogu trebala odigrati nekakva "kraljica tame" s maramom na licu i velikim gušterom - varanom kao ljubimcem. Moram naglasiti da je u tadašnjem okviru djela ovakve tematike, Lavezzolo napisao genijalnu priču. Danas je više-manje to sve prožvakano i reciklirano bezbroj puta, ali ovakvu ideju je općenito teško naći u popularnim pričama.
Vjerujem da će ljubitelji klasičnog vesterna odmahnuti rukom s gađenjem, ali meni je ovo odličan i neočekivan odmak od svega dotada viđenog u serijalu. Čak i po pitanju početnog vestern zapleta, Lavezzolo je odradio vrhunski posao. Tako pitak, tečan, istovremeno smiješan, upečatljiv, čak i realno moguć obračun je zadivljujući uspjeh, a cijela priča oko bijelog Indijanca Malog Losa je kvalitetno odrađena, kao i kasniji epilog, odnosno povezivanje svih sitnih detalja u jednu cjelinu, scenaristička iznenađenja da ne spominjem.
Moses u očaju
Oni koji su čitali velik broj ranijih brojeva Malog Rendžera znaju da je vođenje nekoliko sporednih priča i kasnije povezivanje u jednu cjelinu Lavezzolova specijalnost, kao i stalno retrospektivno prepričavanje i naknadno objašnjavanje moguće nelogičnih situacija - koje vjerujem da velikom broju čitatelja naviknutih na moderne stripove idu na živce i dosta narušavaju ritam priče. Meni taj dio ne smeta toliko, već me više impresionira njegova sklonost detaljima, gdje ništa ne prepušta slučaju, a tamo gdje se nešto ne može razumno objasniti prepušta čitatelju na maštu, kao npr. zašto "kraljica tame" izgleda tako zanosno u odnosu na njene podanike i zbog čega ima maramu na licu? Kod ovakvih fantastičnih priča i najbolji je recept kada glavni junaci na kraju nemaju sve odgovore, već i mi zajedno s njima postavljamo pitanja na koje odgovore može dati bujna mašta čitatelja.
Zbog svega toga i volim danas neobičan, ali originalan način pripovijedanja koje krasi ovog scenarista. Uvijek se može naći sitnih scenarističkih zamjeraka, kao što je izgled tajanstvenih "Indijanaca" koji se očigledno mijenja kako se priča razvija, ali tu vjerujem da nije bilo vremena za naknadne crtačke popravke. Uz to, puno teksta u didaskalijama zna biti zamorno, ali mora se imati na umu da je ova priča originalno izlazila u striscia formatu, a nije isto raditi scenarij za takvo izdanje s puno većim brojem nastavaka u odnosu na kasniji "Bonelli" format od 96 stranica. Kod striscia izdanja se trebalo čitatelja ukratko uputiti u događanja koja su se odigrala u prethodnoj epizodi, što je puno teže od upućivanja kroz kratki sadržaj na početku "Bonelli" sveska.
Kada se pogleda ukupna priča i razina iznenađenja, kao i mnogobrojne scenarističke minijature, onda od mene priča i scenarij dobivaju skoro najviše ocjene. Moglo se sve podići na višu razinu i sigurno da Gamba nije bio u stanju kvalitetno prikazati Lavezzolove zamisli, ali to ne mogu uzeti scenariju za manu, a mora se uzeti u obzir elemente koje sam ranije u recenziji naglasio.
Kit: "I vjeruješ da je on u blizini?"
Annie: "Da, lijepi moj zvrkoslave. Ne bi me čudilo da su nas uočili i odlučili napasti. Slušaj!"
Lavezzolo ovaj put kao predahe od uzbudljive i neočekivane glavne teme (uz standardne događaje u utvrdi), koristi zanimljive novotarije i originalne načine preživljavanja na Divljem zapadu možda i najvažnijeg lika ove epizode - Annie Četiri Pištolja. Neke od tih novotarija su: prijenosno kuhalo na plin, dinamitna obrana kočije u pokretu, postavljanje malih čavlića oko kola za vrijeme spavanja, kao i originalno skupljanje istih nakon prospavane noći. Saznajemo da vjeruje u tarot karte, a jedina je uvjerena u to da Kit nije mrtav. U biti, Annie je prikazana puno sposobnija od svih aktera ove priče, pa i samog Malog Rendžera.
Nema što, Annie sama je opasnija od samog vojnog odreda, a sve njene akcije su prožete humorom, a u biti uopće nisu nerealne, već genijalne u okviru vremena odvijanja radnje u serijalu.
Nađite mi još jedan serijal s ovakvim neočekivanim degradiranjem glavnog junaka od strane jedne žene! Uz to, Kit opet ima više sreće nego pameti.
Kao što Annie kaže kad su već svi izgubili nadu: "Kit ima devet života poput mačke, pronaći ćemo mi njega živa i zdrava.“
Kako sam već spomenuo, vizualni dio je većinom prilično neuvjerljiv i uvelike ostavlja dojam neozbiljne priče. Čak mi se čini kao da su se ideje za priču rađale za vrijeme crtanja epizode, ostavljajući već nacrtane scene nepromijenjenima. Razloge za to mogu samo pretpostaviti, ali zbog svega moram naglasiti da je Gamba uvjerljivo najlošija karika, pogotovo kod scena koje nisu klasična vestern tematika, dok ponegdje u vestern scenama briljira.
Potjeru i početni obračun je odlično prikazao, ali kako se priča razvija, crtež se čini sve neprecizniji, ponegdje čak i nedovršen. Tu je i dojam da je bilo nekreditiranih pomagača u nekim scenama, ali to je već standard kod ovog serijala.
Prva Donatellijeva naslovnica neobična, efektna, ali nekako čudna sa statičnim gušterom u prvom planu. Druga naslovnica lijepa s prikazom Malog Losa, a bilo bi bolje da je objavljena kao prva, a ne druga naslovnica, ali tako je i u originalu. Rotundo je u novoj verziji "kraljicu tame" standardno nacrtao vizualno još atraktivnijom, a varana predimenzionirao i izobličio.
Na kraju, ono što mene golica je da kraljici nismo vidjeli lice, a suprotno svom dotadašnjem običaju, Lavezzolo joj nije nadjenuo ime (obično i najnebitniji lik dobije ime, čak i prezime) i ostaje nam se samo upitati što bi učinili u poziciji biologa Goruma. Mislim da bi svima u poziciji najsimpatičnijeg rendžera odluka bila lakša, odnosno ista kakvu je i on sam, u ovoj uzbudljivoj, originalnoj i nezaboravnoj priči, donio.
.jpg)
