Ovaj jubilarni stoti broj u originalu je izašao u boji, čije vinjete sam upotrijebio u ovoj recenziji. Samo što je taj kolor toliko očajan da strip bolje izgleda u crno-bijeloj varijanti, kakvu mi imamo u sva tri izdanja na našim prostorima. Stoga nimalo ne žalim što smo ostali uskraćeni za taj, rekao bih, amaterski kolor.
S druge strane, Gamba je standardan, bez nekih pokušaja da uveliča jubilej. Tako da ostaje dojam čistog odrađivanja posla s vizualne strane. Jedina pojava Frankieja na koricama regularne serije ipak daje veću vrijednost loše komponiranoj i ne baš atraktivnoj naslovnici, tako da ni Donatelli nije bio na visini zadatka. Nažalost, ni scenaristički dio nije na zavidnoj razini, ali to nije nikakva novost kada su jubilarni brojevi u pitanju.
Lavezzolo je očigledno htio obilježiti jubilej tako da na malo stranica ubaci puno elemenata koji obilježavaju ovakvu vrstu stripa, pa imamo svega pomalo: spašavanje zarobljenog bijelca sa stupa za mučenje, misteriozni pergament koji označava lokaciju mitskog blaga, razbojnike u potrazi za tim pergamentom, nenadani stampedo bizona, svirepi par koji pod okriljem uslužne djelatnosti ubija i pljačka nesretne putnike, susret s karavanom novih doseljenika - da bi tek na kraju epizode krenula donekle uzbudljiva potraga za blagom, a to bi trebala biti glavna tema priče.
Ova uzbudljiva opisna didaskalija će zainteresirati svakog pustolova u duši, ali sama priča malo toga nudi, tek u naznakama, ne i realizaciji. Jedan od razloga može biti ograničen broj stranica, što je prava šteta, jer su mogućnosti bile nebrojene s obzirom na inicijalnu ideju. Neću reći da je epizoda promašaj i jasan mi je cilj autora, ali Lavezzolo je ovdje daleko od svojih vrhunaca na ovom serijalu.
Sama priča započinje još jednim od čestih stereotipnih pokušaja oslobađanja nepoznatog bijelca iz ruku Indijanca, odnosno sa stupa za mučenje. Oslobađanje ipak ne ide po planu jer prilikom bijega indijanska strelica u leđa zapečačuje sudbinu nesretnog neznanca. Samo što pokojni kod sebe ima kartu koja vodi do mitske Izgubljene doline i velika blaga, a naši junaci nisu jedini zainteresirani i upoznati s postojanjem staroga indijanskog pergamenta.
Uz dva nerazdvojna sudruga, Kita i Frankieja, u glavnoj ulozi je još jednom osebujna Annie Četiri Pištolja. Kao i inače, Annie je preuzela poziciju "glavnog igrača", onako usput spasivši živote dva glavna i omiljena lika ovoga simpatičnog serijala, koji su ovaj put praktički bili već pokopani. Kod ostalih likova teško je izdvojiti nešto originalno ili vrijedno pažnje. Lavezzolo se nije puno trošio na karakterizaciju bitnijih likova, ali mora mu se priznati da skelar mulat i žena mu Indijanka su vjerojatno najopakiji dvojac u serijalu (s obzirom na njihove karakteristike i međusobni odnos, teško ih je nazvati parom, prije partnerima u zvjerskom ubijanju nesretnih putnika namjernika). Ono, prava jeza - nešto kao "Ivica i Marica"! 🙂
Lik koji je izgubio razum tražeći zlato nije nikakva novost, iako se još jednom mora priznati da je Lavezzolo sve skuhao na originalan, njemu svojstven način. Tog nesretnika je najbolje opisati kao "bogatoga Robinzona Crusoea", samo što zbog prevelike žudnje za bogatstvom, kao i činjenice da je sve zlato uzaludno u situaciji u kojoj se nalazi, nije uspio sačuvati zdrav razum. Ono što je potpuno jasno je da nam Lavezzolo ponovno pokazuje kuda vodi pohlepa.
Kad već naglašavam pouke koje se mogu iščitati iz primjera, za oko mi je zapeo jedan za Lavezzola netipičan citat, odnosno epitaf na grobu:
Beznadna i materijalistička poruka koja je daleko od standardnih Lavezzolovih pouka o pravim kršćanskim vrijednostima: časti, poštenju, dobrim djelima i borbi za miran suživot. Istina, opet na kraju svi dobiju što zaslužuju, a zlo (zlato) je ostalo skriveno, trenutno bez mogućnosti da još nekoga unesreći.
skrivajući ruševine puebla Velikog Medvjeda i grob usamljenog neznanca."
.jpg)
