
Nisam fatalista i ne mogu reći da je ovaj serijal ikada u toku svog postojanja imao neke dramatične padove u kvalitetu; moja tvrdnja temelji se na subjektivnom osjećaju da su avanture Malog Rendžera oduvijek imale svoja ograničenja u kvalitetu scenarija, inventivnosti priča, te da su osnovne razlike činili različiti pristupi crtanju ovog junaka. Kada to kažem, odvajam prvih 20ak epizoda serijala, jer se one i ne mogu porediti sa ostatkom rečenog o Kitu Teleru. Najbolji dokaz takvog stava bili bi primjeri „fantastičnih priča“, odnosno odvojenih, posebnih avantura u kojima se Kit susretao sa vanzemaljcima, kojekakvim praistorijskim gušterima, dinosaurusima i bićima iz vasione – kao pandan ustaljenim šablonama o prašnjavoj preriji i mukama domorodaca sa bledolikim kolonistima. Dakle, scenaristi priča o Malom Rendžeru itekako su imali materijala i ideja da ga odvuku u druge dimenzije i načine neobičnijim.
Ovaj put ću primarno obratiti pažnju na narativ i scenario, jer je to neizbježno u slučaju 102.broja: na samom početku Mali Rendžer dobija nejasne naredbe od komandanta utvrđenja i uz izabranu četvoricu kolega zaputi se u Luizijanu. Čitaoci ne znaju šta će teksaški rendžeri pobogu tražiti u močvarama na jugu SAD-a, sve dok se u priču ne ubacuje sporedni lik u vidu Eda Brendona. Naime, Ed je u potrazi za svojom nestalom suprugom Terezom i ukratko će Kitu objasniti svoju životnu priču nakon upoznavanja tajanstvenog zubara, F.Mortimera, a pritom spomenuti kakve sve to veze ima sa istraživačem Reksom Kingom. Kroz raznorazne klopke, diverzije i intrige, mnogi će se urotiti protiv Telera i njegove ekipe, da bi ih omeli u namjerama da dođu u tu famoznu džunglu i riješe zadatak – koji još uvijek konkretno ne znamo i skoro da ga do kraja nećemo ni saznati. Ritam odvijanja radnje je užasno spor, te se kroz prvu epizodu (LMS#283) sa parobroda tek stignemo iskrcati u lučki gradić tužnog istorijata zbog svježih okršaja sa domorocima. Atmosfera koja je naglašena posebno lijepim crtežom toliko je mračna, da ispočetka sve liči na već pomenute „fantastične priče“ i čitalac ima pravo očekivati spektakularne obračune sa kojekakvim babarogama. Ali, avaj, i za tu smo sitnicu uskraćeni, te se spletom okolnosti nađemo u indijanskom selu odakle ćemo, konačno, krenuti put hrama u džungli, da maknemo Dr.Maximusa i njegovu svitu i spasimo tu jadnu Terezu.
Bezbroj je propusta u scenariju, ali preko nekih nisam mogao preći: pitanje autoriteta na parobrodu (osoblje na brodovima je u jako lošim odnosima sa rendžerima), situacije u kojima se zlikovci penju uz visoke zidove kao pauci, loša fora sa liječenjem malog indijanca kininom, zubar-hipnotizer, razvijene infrastrukturne mreže i mreže komunikacija u močvarnim bespućima (telegraf), Andrein fetiš sa getlinzima na tornjevima (epizoda „Brodolom“), motiv Dr.Maximusa da u lov za blagom povede Terezu (od svih žena izabrao je udatu) itd,itd. Osim navedenih, kardinalnih propusta, tu je i sličica o Frenkijevoj romansi sa Malim mesecom. Jeste komično i dobra je ideja, ali ubod brkovima u oko i bezglavo bježanje od znakova u močvari su ipak malo prenaivno i slabo. Kao generalni propust, a to je ono što mi je još više zasmetalo u ovoj epizodi, jesu jako statični pokreti likova. Crtež je izgleda slučajno urađen u stilu koji potpuno odgovara gore pomenutoj atmosferi: mračan, tmuran, spor i težak. Ipak, dokaz da se serijal nalazi u ozbiljnoj krizi jeste sam rasplet situacije koji se završava neinventivno, bez pravog obračuna. Kao šlag na tortu, tu je potpuno nerazjašnjena situacija sa famoznom Terezom, za koju nikad nećemo saznati „da li se baš ničega ne sjeća o bliskosti sa dr.Maximusom“, te jako loše odrađena dionica sa pljačkom hrama i Mesečevog kamena.
Očito je da su autori posegnuli za isprobanim rješenjima ubacivši elemente drevnih hramova, kipova, statua i dragog kamenja kao blaga za kojim svi bezglavo trče, ali smještanje lokacije u močvaru Luizijane u ovakvoj postavci se ispostavilo kao čisti promašaj. Razumijem emociju i notu nostalgije kod vjernih Telerovih fanova koji su strepili i strepe kad dotaknu ovaj strip (i sam sam takav, Kit Lms200-350 je najbolji na svijetu), ali ovo je ispodprosječna realizacija vrlo atraktivne ideje. Naposljetku se može zaključiti kako je u strogo dirigovanom bodovanju ovaj uradak podbacio i zaista označio značajnu krizu u serijalu, te će ekipa iz Bonellija vrlo brzo potražiti i naći novu krv, koja će presjeći čvor i Malog Rendžera vratiti na staze stare slave.