Velika većina epizoda ovog serijala započinje s laganom radnjom u utvrdi, najčešće sa simpatičnim gegovima u koje su uključeni Flok i Žalosna Sova. Ovo je, pak, jedna od onih epizoda koje odmah započinju „in medias res“. Već na prvoj tabli možemo vidjeti Engleze kako šeću gradom i traže nekog pobunjenika. Zapravo, traže trojicu pobunjenika koji su oslobodili jednog drugog domoljuba, osuđenog na smrt. Nije teško pogoditi kako su ova trojica naši junaci: Mark, Žalosna Sova i Bluff.
Oslobođeni domoljub se zove Steffen, no o njemu saznajemo jako malo podataka. Tijekom oslobađanja, Englezi su ga ranili, pa je i većinu epizode u nesvijesti. Moram priznati da zbog iznimno malo informacija koje smo dobili o njemu, nisam mogao steći nikakav dojam o njemu, pa ni o njegovom karakteru.
Sve ovo što sam sad rekao saznajemo iz razgovora Marka i Bluffa. Tako uvijek bude kod tih epizoda koje započinju usred nečega. Čitatelji na neki način moraju saznati što je sve prethodilo događajima u kojima smo zatekli likove, te zašto su se oni našli u takvoj situaciji. Obično takve stvari ili saznamo kroz misli glavnog lika koji se prisjeća kako je uopće došao u tu situaciju, ili kroz razgovor likova kao što smo ovdje to doznali. Mala kritika ide već ovdje zbog toga što je cijeli proces oslobađanja objašnjen kroz 2-3 vinjete te smo dobili samo najšturije informacije. Nije primjerice objašnjeno ni kako su Mark i ekipa doznali da je Steffen zarobljen, ni na koji način su ga oslobodili. Ovdje bi sjajno došao flashback, tj. par sličica na kojima bi vidjeli to oslobađanje.
Ipak, ništa od toga i mi idemo dalje s radnjom. Naši junaci uspiju pobjeći iz grada te vješto izbjegavaju patrolu Engleza na jednom mostu. Već sada je jasno da će se ova epizoda svoditi na bijeg od Engleza i vođenje Steffena na sigurno, no da ne bi bilo sve premonotono, EsseGesse vješto ubacuju još jednog lika u priču.
Tajanstveni Smith
Riječ je o tajanstvenom čovjeku koji prati tragove naših junaka i koji je, kako izgleda, vrlo dobro upoznat sa situacijom. Kasnije im se i pridružuje te pomaže u bitci protiv Engleza. Na pitanje tko je on, odgovara kratko s: „Prijatelj.“ Priznajte i sami da vam je dosad već postalo jasno kako je riječ o negativcu koji iz nekih svojih razloga želi pomoći. EsseGesse su u ovom segmentu priče bili dosta predvidljivi te me je u malom broju epizoda na kraju iznenadilo tko je negativac. Na daljnja pitanja, saznali smo samo da ga možemo zvati Smith. Ovo samo potvrđuje pretpostavku da je riječ o osobi koja nema čiste namjere jer u stripovima oni koji žele sakriti svoje pravo ime se najčešće i predstavljaju s tim imenom.
Kako bilo, on nastavlja dalje s našim junacima te sada peteročlana ekipa (ili možda bolje rečeno šesteročlana ako ćemo brojati Floka) stiže do jedne kolibe gdje su odlučili odmoriti. Koliba se nalazi u blizini gradića Hereforda, u kojem su zarobili Steffena. Steffen je zabrinut za svog prijatelja Elliotta, budući da su ga zarobili u njegovoj kući. Osim toga. Steffen sumnja i kako je bio izdan. Mark polazi u Hereford saznati što se desilo s Elliottom te otkriti moguće tragove izdaje.
Zanimljivo kako već drugu epizodu zaredom imamo taj motiv izdajice u pozadini. No, to i nije tako neobično, budući da se u velikom broju epizoda ovog serijala provlači taj motiv. Ovoga puta autori zbog ograničenja u broju stranica i prenatrpanosti radnje nisu imali toliko slobodnog prostora u kojem su mogli malo bolje isprofilirati pitanje izdajice, tako da ovdje veoma brzo postaje jasno tko je izdajica.
Na kraju epizode imamo završni obračun s izdajicama iz Hereforda i to upravo u krčmi u kojoj se inače okupljaju. Otuda dolazi i naziv epizode „U špijunskoj jazbini“. Mogli bi raspravljati i o tome paše li uopće ovaj naziv ovoj epizodi, budući da se tek završna borba odvija u neprijateljskom gnijezdu. Osobno sam mišljenja da možda i nije najsretnije pogođen naslov epizode. Osim ovog obračuna, na kraju saznajemo i tko je u stvari onaj tajanstveni Smith.
Ovo je moja druga recenzija ovoga serijala i riječ je baš o epizodi koja kronološki dolazi nakon mog prvijenca „Posljednja strelica“. Kao glavni plus te, meni osobno veoma simpatične epizode, bio sam naveo Flokov ljubavni život. Prisjetimo se, on je na kraju epizode postao i otac 8 malih psića, koji se čak i spominju u ovoj epizodi. Čitajući komentare, shvatio sam da, poput mene, mnogi čitatelji vole Flokove gegove i njegove stalne bitke sa Žalosnom Sovom. Na radost svih nas koji to volimo, ova epizoda nam donosi jednu veoma zanimljivu situaciju između njih dvoje. U razgovoru između Bluffa i Žalosne Sove, Bluff konstatira kako će Žalosna Sova morati uskoro pronaći mjesto na koje će pobjeći od Flokove djece kad oni odrastu. Žalosna Sova mu odmah odbrusi kako ih se on ne boji i nogom šutne Floka! Flokova reakcija? Najbolje da pogledate slike ispod i vidjet ćete nešto veoma neobično!
Poslušni psić
Tajne vradžbine
U čemu je štos? Žalosna Sova nosi vrećicu oko vrata za koju tvrdi da sadrži čaroliju. Kakva je to točno čarolija bila u pitanju nismo saznali, no definitivno je epizoda dobila određenu dozu humora te je bilo stvarno interesantno vidjeti Floka potpuno podređenog Žalosnoj Sovi. Žalosna Sova je doslovce mogao manipulirati s njim kako god je htio. One scene kada je spavao na njemu su mi bile stvarno neprocjenjive.
Neprocjenjive scene, rekao bih i jedinstvene u serijalu.
No, na veliku žalost Žalosne Sove, vrećica mu je u jednom trenutku ispala te ju je Flok uzeo i zakopao. Time je čarolija završila, a stari odnosi između Floka i Žalosne Sove su se vratili. Flok naravno nije propustio priliku da mu naplati za sve ono što je ovaj radio s njim u ovoj epizodi.
Nadam se da mi nitko neće zamjeriti što sam jednu ovako usputnu pričicu u epizodi dosta detaljno opisao, no ovo je po meni najbolji dio epizode i da nema ovoga, epizoda bi bila puno lošija. Priča mi ovdje, na žalost nije tako dobro sjela, no ovakve neke stvari definitivno poprave utisak o pročitanome. U ovom Ludensovom trobroju mi je ovo najlošija od 3 priče i to me ne iznenađuje jer, iz nekog razloga, kad analiziram svaki trobroj zasebno, najčešće mi 2. po redu priča i bude najlošija. Nije uvijek (npr. u Mark Lud 7 mi je druga priča najbolja), ali nekako najčešće je tako.
O crtežu ne treba puno govoriti. Trojac EsseGesse su bili majstori u tom dijelu te su jedan drugoga izvrsno nadopunjavali. Naslovnica nije loša, iako nije ni ništa posebno, no savršeno odgovara nazivu epizode. Ove scene borbe su scene iz krčme u kojoj su se izdajnici i okupljali tako da tu imamo sjajno podudaranje između naziva epizode i naslovnice.
.jpg)
