
Za razliku od prethodne epizode ovoga serijala koja nas je odmah bacila usred akcije, ova epizoda ima lagani početak u utvrdi Ontario. Ti početci su mi uvijek najdraži, i to ne samo kod Marka, nego i u drugim serijalima. Razlog tome je što onda obično na početku imamo neke simpatične gegove između glavnih likova i na taj način polako uđemo u radnju. Sviđa mi se i kod Zagora kad na početku Chico nešto izmišlja, volim i kod Malog Rendžera kad epizoda započne u utvrdi s mnoštvom sporednih likova, a naravno volim i vragolije koje izvode Occultis i Roddy u Bleku, ili Smuk i Salasso u Mikiju.
Što nam ovdje donosi početak priče? Bluff upoznaje Žalosnu Sovu s kulturom Kineza i time da oni jedu pse. Naravno, Žalosnoj Sovi odmah pada na pamet jedna genijalna ideja!
Kao što možete vidjeti na gornjoj slici, napravio je kućicu za Floka. Svi su pratili taj prizor i nitko nije mogao vjerovati! Uz to mu je još dao i odrezak. Naravno, Flok je veoma pametan pa predosjeća da ovdje nešto ne štima i da ta iznenadna ljubav Žalosne Sove nešto krije pa umjesto odreska, grize njega za ruku. Ipak, nakon što se Bluff, koji cijeli serijal samo čeka trenutak kada će se dvojica njegovih najvećih prijatelja pomiriti, izderao na njega, Flok pojede i odrezak. Bluffu zamalo suze nisu potekle od sreće, a Mark i Betty zadivljeno promatraju novonastalu situaciju. Nakon jela, Flok ode odspavati u svoju novu kućicu.
Usred noći, Žalosna Sova stupa na scenu i tada dobivamo potvrdu svega onoga u što smo svi i sumnjali. Meso je bilo drogirano te je ono razlog tome zašto je Flok onako brzo zaspao, a njegova kućica s par dodatnih dasaka postaje sanduk koji Žalosna Sova uzima sa sobom i odlazi iz utvrde kanuom. Ujutro, kada nije našao ni Floka, ni njegovu kućicu, a ni Žalosnu Sovu, Bluffu postaje jasno da je Žalosna Sova izveo prijevaru na račun njegovog psića te zajedno s Markom odlazi u potragu s njim.
Sad se već možda pitate i gdje je tu prava radnja? S obzirom na to da se epizoda sve do sada svela samo na taj uvodni geg. E pa upravo to je okidač za radnju. Žalosna Sova je pokušao poslati Floka u Kinu, no ubrzo se našao usred tučnjave te je dolaskom Engleza, zajedno s Bluffom završio zarobljen. Mark ih pokuša osloboditi, no stiže prekasno jer su ih Englezi prebacili na nepoznato odredište. S obzirom da ne zna kamo su ih Englezi odveli, Marku pada na pamet ideja da zarobi neku važnu ličnost Engleza i da traži razmjenu zarobljenika. Odlučio je zarobiti pukovnika Wallisa, kojeg domoljubi zovu Hijena iz Sikawara, a upravo po njemu je ova epizoda i dobila ime.
Marku se u ovom pothvatu priključuju Gideon i njegov nećak. Autori su ovdje napravili jedan propust koji je iznimno čest u njihovom slučaju, i kojeg sam zapravo skužio čitajući brojne recenzije najpoznatijeg Markovog recenzenta, Herculea Poirota.
Naime, vrlo često autori nisu davali ime nekim likovima koji su se pojavljivali u radnji, pa čak i kad bi ti likovi bili dosta važni za radnju. Na primjer, u 10. epizodi ovoga serijala pod nazivom „Bijeli vrač“, glavni negativac te epizode nije dobio svoje ime, nego cijelu epizodu ga znamo po njegovom indijanskom nadimku. Takva praksa ne davanja imena se ponavljala u dosta epizoda, pa tako je i ovdje prisutna. Gideonov nećak je lik koji se pojavljuje kroz dobrih 40-ak stranica, a ipak nije dobio svoje ime. Shodno tome, ni ja mu ne mogu sad davati neko ime pa ću ga dalje u tekstu oslovljavati s „nećak“.
Ovako na prvu, dječak i starac ne izgledaju kao velika pomoć, ali u potpunosti su bili dorasli zadatku. Za malo humora pobrinuli su se autori te tako Gideonu dali jednu karakteristiku koju bi, vjerujem, svi ljudi htjeli izbjeći, a to je smrad. U današnje doba, kad većina ljudi pazi na to da se u javnosti pojavljuju čisti, uredni i lijepo namirisani, malo je teže zamisliti da bi jedna osoba mogla tako smrdjeti da nitko ne može biti u njegovoj blizini, no autori su očito voljeli stvarati takve likove. Tim više, što ovo nije prvi put da se u njihovim pričama pojavljuje „smrdljivi“ lik. Na pamet mi odmah pada jedna Blekova epizoda kod nas izašla u izdanju Ludensa u broju 13 „Šume zasjeda“. U toj epizodi pojavljuje se jedan simpatični lopov Smrdljivi Joe koji također ima taj neizdržljivi „smrad“.
Najbolji i najsmješniji dio epizode bio mi je kad su išli spavati. Mark nikako nije mogao zaspati pored Gideona jer mu je smetao njegov smrad. Gideon je to shvatio i kao pravi domaćin kojemu je gost svetinja, otišao je spavati u štalu kod jarca. Mark je pomislio kako sigurno neće moći izdržati dugo s jarčevim smradom i kako će se sigurno brzo vratiti natrag. No što se poslije desilo, najbolje da sami vidite na donjim slikama.
Smrad je bio previše čak i za Evarista!
Ovdje mi je još jedna stvar bila zanimljiva, a to je jarčevo ime, Evaristo. Odmah sam se sjetio jedne epizode Velikog Bleka u kojoj se pojavljuje jarac Evaristo. Interesantno kako su autori u dva različita serijala koristili isto ime za jarca. Blekova epizoda o kojoj govorim je ona izašla u Ludensovom 9. broju pod nazivom „Otok zamki“. Tamo Blek i Roddy dolaze u jednu kuću kod pomalo „ćaknutih“ ljudi koji su imali djeda po imenu Evaristo, no nakon njegove smrti bili su uvjereni kako se djed reinkarnirao u jarca koji je onda živio s njima u kući i nosio djedovo ime. Vjerojatno su se autori dok su pisali ovu epizodu, sjetili te Blekove pustolovine koju su napisali 10-ak godina ranije te odlučili jarcu dati već iskušano ime.
Evaristo iz Blekove avanture
Dok Mark radi na zarobljavanju Hijene, Žalosna Sova i Bluff očajavaju u zarobljeništvu u nepoznatoj utvrdi. No, možda se sreća odlučila i njima osmjehnuti! Pojavljuje se jedan Indijanac koji pripada jednome od plemena kojima je Žalosna Sova vrhovni poglavica.

Crvena Lisica
Zove se Crvena Lisica zbog toga što je iznimno lukav kako bi rekla i ona stara poslovica „lukav kao lija“. Čim ga je vidio, Bluff zaključuje kako izgleda kao zadnja budala i ne vjeruje da im može išta pomoći. Bluff je donekle u pravu jer je Crvena Lisica stvarno i nacrtan kao zadnja budala. No, na kraju uspijeva opravdati svoj nadimak. Ovo mi je stvarno bilo zanimljivo jer obično su EsseGesse uvijek crtali negativce s nekim beskrupuloznim facama, a zaostali ljudi bi stvarno i izgledali tako. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kad su nacrtali osobu koja izgleda zaostalo, a u stvarnosti je veoma inteligentan. Time su nas mogli malo navesti i na lažan trag, a u svakom slučaju s pojavom Crvene Lisice i onim njegovim ludorijama su me uspjeli nasmijati.
Kako je završila priča s razmjenom i da li je uopće i došlo do razmjene zarobljenika, prepuštam Vam da saznate čitajući ovu epizodu. Ovu recenziju sam pisao u maksimalno pozitivnom raspoloženju i nadam se da će uspjeti zainteresirati druge na čitanje. Ocjene su možda i presubjektivne, no ovo je jedna od Markovih epizoda kojima se uvijek rado vraćam. Ovaj broj sam kupio davnih dana kada je tek izašao na kiosk u izdanju Ludensa i sad nakon toliko godina i dalje mi je super epizoda. Prepuna je duhovitih scena, od samoga početka, do jarca i raznih ironičnih razgovora među likovima. Ima i dosta akcije te raznih obrata u radnji. Ima i ponešto scenarističkih greškica, kao što je to što nismo saznali nećakovo ime. A tu bih još možda mogao izdvojiti i Flokovo ranjavanje. Kasnije uopće ne saznajemo što se desilo s njim, a u idućoj epizodi se to i zaboravilo te se više ne spominje. Za one koji nisu čitali serijal dalje od ove epizode, ne brinite se, Flok je ozdravio od ranjavanja i u idućim epizodama ponovno postaje neizostavan član družine. Kad bi išli u detalje, možda bi našli još ponešto, no kako sam i rekao, ovo je epizoda koja mi je veoma draga i za koju, koliko god puta je pročitam, uvijek sam zadovoljan s pročitanim. Tako da ovoga puta dajem maksimalne ocjene i preporuku drugima za čitanje!
Crtež je standardno na visokoj razini. Usporedite li EsseGesseov način crtanja u ovoj epizodi s tim kako su crtali u Bleku (vidi sliku 5), vidjet ćete da su crtali jednako sjajno u oba serijala. Po mom mišljenju, rijetki crtači koji su kroz čitavu karijeru uspijevali održavati crtež na izuzetno visokom nivou. Naslovnica je solidno nacrtana, iako su mogli i bolji motiv možda uzeti, ali ne želim kvariti ocjenu.