Nakon 40 brojeva edicije, autori su zaključili kako je prošlo dovoljno vremena da Mark stekne svjetsku slavu i reputaciju nepobjedivog borca. Tu slavu je imao od prvoga dana u američkim kolonijama. Koliko je samo poraza nanio Englezima u raznim bitkama! Ipak tek s ovom epizodom postajemo svjesni kako se o Marku itekako priča i u Britaniji.
EsseGesse su u ovoj epizodi stvorili jednog izuzetno zanimljivog antagonista. Riječ je o britanskom plemiću. „Dopustite da se predstavim… Cedric, treći viskont od Pembrokea i barun od Montaguea“. Koliko titula samo imaju ti plemići! A kasnije saznajemo i da ga zovu Raffaellom od Walesa zbog toga što mu super ide crtanje.
Osim toga, on je i prvak u trčanju, a i prvak u boksu i to u teškoj kategoriji. Nema što nije, čovjek je gotovo u svemu najbolji, a to me podsjetilo na jednog drugog veoma poznatog antagonista iz svijeta stripa, na Supermikea. Ipak ta sličnost je samo u tome što obojica sebe smatraju najboljim. Njihovi motivi su pak različiti. Dok se Supermike želi osvetiti Zagoru i poniziti ga, viskont želi zarobiti Marka i odvesti ga živa u Englesku. Razlog? Oklada. Pored svih vrlina koje posjeduje, viskont očigledno ima i neke mane, a jedna od njih je ta što je rođeni kockar. Kladio se s princom od Walesa da će dovesti Marka u Englesku i pritom je stavio na kocku svoj dvorac u Pembrokeu. Zanimljivo da nam autori ovdje nisu otkrili što bi viskont dobio ako bi doveo Marka u Englesku. Znamo samo da će izgubiti dvorac ako ne uspije.
Inače još jedna stvar mi je zanimljiva kod tih oklada. Britanskim plemićima je očito bilo jako dosadno u 18. i 19. stoljeću pa su se znali kladiti u svakakve gluposti. Na pamet mi pada par primjera, što stripovskih, što iz svijeta filma i knjige. Baš sam nedavno čitao Zagorovu epizodu „Brodolom na Missouriju“ u kojoj se lord Whyndam, poznatiji pod nadimkom Beau, okladio da će prijeći preko američkog kontinenta, od Atlantika do Pacifika u 100 dana. Ova priča pak je inspirirana s poznatom pričom slavnog francuskog književnika Julesa Vernea koji je napisao „Put oko svijeta u 80 dana“ gdje je oklada također ono što pokreće radnju. I u jednom i u drugom slučaju britanski plemići su stajali iza oklade. Jednako kao i u ovoj epizodi.
Viskont plijeni pažnju i svojim izgledom atipičnim za likove koje inače srećemo u serijalu, ali i svojim parfemom kojim se svako malo šprica. Dobro je izgrađen lik, a i unatoč tome što ima jasan cilj usmjeren protiv Marka, ne možemo za njega reći da je negativac.
A tko su onda negativci u ovoj priči? Riječ je o bandi razbojnika koja terorizira kraj i zbog koje su svi ljudi u strahu, naročito građani Vernon Pointa. Pa tako oni na početku epizode zamjene i Marka i Bluffa i Žalosnu Sovu za bandite. Eh, što ti je strah, svi nepoznati ljudi odjednom su ti sumnjivi. Daleko najlošije je prošao krčmar koji je jako požalio za tim što je Žalosnu Sovu i Bluffa zamijenio za razbojnike zbog čega je ostao prazna podruma. Kako se čini, Bluff i Žalosna Sova nisu čak ni prošli loše s ovom zabunom. Ipak šteta što ovdje autori nisu radije pribjegli nekom humorističnom uvodu u epizodu s Flokom i Žalosnom Sovom. Takve uvode najviše volim.
Priča se sastoji od potrage za banditima. Trojica naših junaka slijede tragove bandita, a istodobno i viskont slijedi njihove. Bez viskonta ovo bi definitivno bila ispodprosječna epizoda, međutim njegova osobnost diže sve na jedan viši nivo. Kao pravi kockar, on posjeduje i pokoji as u rukavu kojeg onda izvlači u prigodnim trenucima. Ima preporuke s pečatom engleskog kralja zbog kojih mu se svi vojnici moraju staviti na raspolaganje. Dakle, za Markom ne ide samo viskont u potragu, nego i crvene odore pod njegovim vodstvom.
Epizoda obiluje akcijom i tučnjavom, što protiv crvenih odora, što protiv razbojnika. Ipak najupečatljiviji su svakako dvoboji između Marka i viskonta. Malo možda mi fali neki humor na relaciji Floka i Žalosne Sove, iako pred kraj epizode smo dobili i koji ugriz i stajanje po repu.
Sve u svemu, dobili smo jednog interesantnog lika oko kojeg su se autori baš potrudili. Pozadinska priča s razbojnicima i lovom na njih sama po sebi ne nudi ništa inovativno, ali rijetko tko će po njima i pamtiti ovu epizodu. Viskont i njegova oklada su ono po čemu se pamti epizoda. Sve to popraćeno je standardno sjajnim crtežom autorskog trojca, a čak je i naslovnica vrlo dobra. Prikazuje viskonta u ulozi lovca koji je uperio oružje na svoj plijen, na Marka. Sviđa mi se motiv koji je uzet za nju. Kraj je ostavljen otvoren i sugerira da bi se viskont mogao i vratiti, a točno to se i desilo i to već u idućoj epizodi. Ali o tome ćemo drugom zgodom.
Za kraj još i koja riječ o Pembrokeu. Interesiralo me postoji li stvarno Pembroke ili su autori izmislili to ime. Budući da viskont stalno ukazuje na svoje veliko prijateljstvo s princom od Walesa i na njihovo zajedničko druženje, pretpostavio sam da bi Pembroke, ako postoji, bio negdje u Walesu. I stvarno, postoji! Riječ je o gradu koji se nalazi u pokrajini Pembrokeshire na jugozapadu Walesa. Svaka čast autorima, iako su često u serijalu izbjegavali davati imena i gradovima i ljudima, ovdje su viskonta smjestili u stvarnoj pokrajini, a čak su naveli imena i oba grada u kojima se odvija radnja – Vernon Point i Albany. Zanimljivo da postoji i srednjovjekovni dvorac u Pembrokeu, a baš taj dvorac je mogao biti upotrijebljen za okladu. Upitno je samo hoće li ovaj dvorac i dalje ostati u viskontovim rukama?
Dvorac u Pembrokeu
.jpg)
