EsseGesse nam rijetko kada naznačuje točnu lokaciju odvijanja radnje. Obično su to gradići Oriskany ili Osvego, ali ovoga puta je navedena netipično precizna lokacija odvijanja radnje, a to je kopneni dio američke atlantske obale Rhode Islanda.
Po pitanju osobitosti ovog autorskog trojca u scenarističkom pogledu, svatko onaj koji je pročitao par Markovih epizoda, upoznat je s njihovim načinom rada. Nažalost, to je često značilo nedavanje imena glavnim junacima priče ili nepostojanje obilježavanja lokacija odvijanja radnje. Zato ovaj slučaj detaljnog imenovanja treba izdvojiti i notirati. Poslije, naši junaci čak završavaju na komadiću kopna koji se može okarakterizirati minijaturnim otočićem. Ujedno, to je savršena lokacija za englesku kaznionicu. Naglašavam to iz razloga jer su mi Markove epizode na otocima izuzetno kvalitetne. Jedna od ponajboljih Markovih epizoda na otoku je ona u priči Leglo otrovnica, koja se odvija na zloglasnom razbojničkom otoku Anegadu. I ova Markova epizoda “Otok prokletih“ spada u red iznenađujuće kvalitetnih epizoda pa bi, u polušali, mogli kazati kako ni ovoga puta neki otok ili otočić nije iznevjerio.
Za razliku od tolikih drugih Markovih epizoda gdje se naglašava hrabrost likova, ovdje valja primijetiti jedan posve suprotan primjer. Doduše, nije taj Daniel toliko važan lik da bude zastupljen na većem broju stranica, ali je itekako važan u kronologiji radnje. Međutim, kod njega valja potencirati ponašanje koje odudara od hrabrosti, a radi se o čistom primjeru kukavičluka. Daniel je mekušac koji ostavlja svoju djevojku Coru u rukama razbojnika, dok se istodobno dočepao spasa u obliku čamca, kojim se otisnuo daleko od razbojničke družine. Zbilja netipično ponašanje jednog lika. Cora je ostala u nevjerici gledati svog muškarca kako se udaljava.
No, ono što je itekako stereotipno u ovoj epizodi je odnos Žalosne Sove i Floka, koji se zajedno s Bluffom nalaze nedaleko atlantske obale u obližnjem gradiću Providenceu. Naravno da Žalosna Sova ima prigodnu mudroliju za njihove aktivnosti: “I moj pradjed vrač je govorio… Ako psa sa sobom vodiš u šetnju, stvoriti možeš samo pometnju!“ Eto. Umjesto šetnje sa psom, Žalosna Sova bi uvijek rađe izabrao boravak u mjestu s nekom drugom životinjom. Po mogućnosti, pečenom patkom, pijetlom, janjetom ili ribom. Pritom je bitno da su te životinje mirne. I pečene, dakako.
U Providenceu su se zbile šaljive situacije koje smještam u top pet najboljih gegova Bluffa, Floka i Žalosne Sove u čitavoj Markovoj ediciji! Naime, naši junaci su u potrazi za Čistilištem. Čistilište je komadić kopna, otočić, na kojem Englezi drže zarobljene američke rodoljube u nehumanim uvjetima, mučeći ih na različite načine te dodatno kažnjavajući glađu i žeđu. Naravno da je pojam čistilišta poslužio autorima za odlične fore.
Sugovornici tako misle na jednu drugu vrstu čistilišta, poput gostioničara koji je odgovorio na Markov upit: “Pa… Bolje da se obratite velečasnome Gibbonsu. On je župnik i zna sve o tim stvarima. Trebali biste čuti njegove nedjeljne propovijedi.“ A što tek reći za Bluffovo traženje informacija o Čistilištu… Velemajstorski!
No, geg koji je mnogim Markovim čitateljima ostao u sjećanju, zasigurno je onaj drugi geg iz ove epizode, a to je onaj slučaj s “lažnom rukom“. Naime, ulični umjetnik Veliki Fitzgerald, odmah me podsjetio na jednog drugog umjetnika, Velikog Reginalda, iz Markove epizode Herojska predstraža. I on se, na svoj način, služi vlastitim trikovima za ostvarivanje materijalnih koristi. Međutim Flok je svojim ugrizom u potpunosti razotkrio “umjetnikov“ trik.
Epizoda “Otok prokletih“ je iznenađujuće, baš iznenađujuće kvalitetna epizoda, ako se u obzir uzme što su sve scenaristi uspjeli ubaciti u ovih mizernih šezdesetak stranica priče. Pored već spomenutih antologijskih gegova, čija me kvaliteta uvijek uspije oraspoložiti, bez obzira na to koliko je dotična epizoda već puta iščitana; tu je i dosta drugih komponenti koji epizodu čine kvalitetnom. Prije svega tu je odlično izgrađen lik engleskog zapovjednika Drakea, koji je opterećen svojim slavnim pretkom. Upravo na tu taštinu igrao je Mark i na osnovu nje je ušao u odlično branjenu englesku kaznionicu. Malo me ta Drakeova okrutnost kojom upravlja kaznionicom, podsjetila na jednog drugog okrutnog engleskog zapovjednika, kapetana Kida iz Markove epizode Okrutni Kid. Zatim, tu je i odlično prikazana sama engleska kaznionica, pravo mučilište za američke rodoljube, a ne nekakva hladna i skučena podrumska tamnica.
Tu je i lik Crvenog Ebenezera koji je vođa gusarske družine. Radi se o pravoj uspješnoj organizaciji s dovoljnim brojem gusara, oružja i brodova. Odlična je fora da se i gusari predstavljaju kao borci za američku slobodu jer napadaju samo engleske brodove. Različiti teret s takvih brodova potom prodaju američkim rodoljubima. Po tržišnim cijenama, dakako. Tu je i gusareva kćer Cora koja ne može ostati ravnodušna prema Marku.
Odličan rad autorskog trojca esseGesse. Sjajna priča uz isto takav crtež, uz nešto skromniju naslovnicu, ali opet dovoljno dobru i tematski vezanu uz priču. “Otok prokletih“ je epizoda koja ostaje u sjećanju svakom poštovatelju Komandanta Marka. Uz samu priču, to ima ponajprije zahvaliti antologijskim gegovima u ovoj epizodi koji spadaju u sam vrh gegova kompletne edicije Komandanta Marka. Epizoda u kojoj valja uživati u čitanju!
