Nakon prethodne, ne osobito atraktivne epizode “Mark na lomači“, ovo je još jedna loša epizoda u ovom Ludensovom integralu broj 31. Stvarno nisu imali sreće s ovim brojem. Imali su loše epizode na raspolaganju, a nisu imali ni sreće s prijevodom naslovnica. Kako u Markovim epizodama uzimam Dnevnikove naslove (zbog dosta epizoda koje je jedino Dnevnik objavio na ovim prostorima, a zbog poznate priče o nasljednicima autorskih prava autorskog trojca); moram primijetiti da ni s nazivom prethodne epizode nisu imali sreće s prijevodom, o čemu sam već pisao u prethodnoj recenziji ovog integrala.
Ali, to nije kraj vezan uz ovaj nesretni Ludensov integral, jer su pored svega toga imali najmanje atraktivnu naslovnicu, od sve tri koje su vezane uz ovaj broj. Još kada se na to nadovežu loše i nekvalitetne epizode, onda je frustracija ovim Ludensovim trobrojom i više nego jasna.
Motiv izdaje, izdajnika ili dvostrukih tajnih agenata nije nikakva novost u Markovoj ediciji, dosta je takvih i sličnih epizoda. Stoga ova priča ne nudi nikakvu originalnost, ali nažalost ne nudi gotovo ništa i po pitanju kvalitete. U jednoj gostionici Mark pomaže jednom liku koji je izrazito društven pa čak i antipatično društven.
Bereford se Marku predstavlja kao američki tajni agent koji se nalazi u bijegu pred opasnošću od agenata iz engleske tajne službe. Ispostavlja se da sa sobom nosi i važnu poruku koju mora odnijeti čovjeku u Oriskany. Ovoga puta mi je Dnevnikov naziv ove epizode manje atraktivan od originalnog koji je preuzeo i Ludens, a glasi “Čovjek iz Oriskanyja“. Pišem o uzgrednostima detalja jer nemam baš osobito biranih riječi za ovu epizodu. Osim što je sve već viđeno u mnogim Markovim epizodama, čitava priča je jednosmjerna ulica bez ikakva prometa. To znači da se vinjete jednostavno nižu bez osobite atraktivnosti ili dinamike, a sve u skladu s izvjesnim očekivanjima same priče.
Čak nema ni pretjerano kvalitetnih gegova, osim one klasične Flokove scene s mačkom.
Naime, u izvidnici u izgradnji američkih rodoljuba, jedan od njih, izvjesni Vernon, zadužen je za kuhanje, opskrbu i ekonomsku stranu boravka rodoljuba na tom području, a što uključuje i svakodnevnu brigu o namirnicama. Flok je još jednom pokazao jadnom čovjeku kako to izgleda pouzdati se u ovo nebirajuće žderalo. Možda bi Vernonu o tome ponajviše mogao kazati jadni trgovac McDug, kojega je Flok gotovo u potpunosti uništio i materijalno i psihički. Više o tome u pričama Noć iznenađenja i Tajna Fervila.
Možda je razlog manjka dodatnih “Flokovih akrobacija“ i taj što na raspolaganju nije imao stalnog partnera za takve i slične nepodopštine.
Naime, u potrazi za Bluffom, Žalosna Sova je ranjen i oporavljao se u jednom indijanskom selu. Daleko od dodatnih opasnosti. I daleko od Floka.
Crtež autorskog trojca esseGesse je uvijek na visokom nivou. Zato volim kada uočim nekakvu novu vinjetu ili ponešto različitiju od ostalih kakva je, primjerice, Bluffovo zarobljavanje i mučenje užarenim ugljevljem u engleskom zarobljeništvu.
Sve u svemu, epizoda “Naručeni izdajnik“ će malo koga svojom kvalitetom ostaviti bez daha. Radi se o jednoj epizodi kakve smo na desetke sličnih imali u čitavoj Markovoj ediciji. Ne nudi ništa novo, posebno ili originalno, zbog čega ovu epizodu ne bismo zaboravili relativno brzo nakon čitanja.
