Konačno se dotaknusmo i teorije da čovjek nipošto ne smije jesti u kasni sat. Osim što smeta probavnom sistemu i vara nervni, izjedanje u kasni sat može dovesti do ozbiljnih implikacija i komplikacija. Tako da, ako ste kojim slučajem krenuli da ophodite frižider ili kradete iz kuhinje u kasni sat, postoji velika mogućnost da ćete napraviti takav nered da će se kuharica toliko naljutiti i od bijesa napustiti vašu kuću. I ne samo da će napustiti dom, nego će ostaviti oproštajno pismo puno psovki i uvreda i uputiti se tetki u obližnji gradić. Po nesreći, glavna kuharica neće znati da su Crveni mundiri u međuvremenu napali i osvojili gradić, pa je logično u ovom slijedu nesretnih događaja da će je neko prepoznati i da će ona završiti u zatvoru, gdje će čekati vješala. Upravo se to desilo našoj ekipi, gdje je zbog Blafove/ŽS/Flokove gladi došlo do pomenutih peripetija. Saznavši da je Betty zarobljena, Mark se daje u akciju, ali spletom nesretnih okolnosti koje su otjelovljene u vrlo inovativnom liku Caleba, lokalnog engleskog poltrona/špijuna, i on završi iza rešetaka. Slijedi najbolje od Blafa i Žalosne sove, ali ponajviše Flokovih junaštava da bi se situacija riješila i ekipa ponovo okupila, živa i zdrava – a za sve će nam biti potreban i lagani crescendo u vidu konačnog obračuna na obodima gradića, na putu koji vodi ka tvrđavi Ontario.
Spektakularni uvodni kadrovi
EsseGesse su u punom zamahu kreativnosti, sa odmjerenim dozama humora, intrige i trilera, a sve u vrlo dinamičnom ritmu odvijanja radnje. Na oko izgleda kao da su povremene pauze u kojima tim autora razrađuje prethodno postavljene šablone vrlo kratki, skoro neprimjetni; nove ideje eksplodiraju svakog parnog mjeseca izlaska sveski o Markovim avanturama, čitaoci zadovoljni, Torinci slavodobitno raspaljuju maštu i razrađuju svoju kreativnost. Definitivno govorimo o „zlatnom“ periodu Komandanta Marka, gdje se počinju nizati sjajne epizode, koje čak i u mjerenju ukupnog serijala zaslužuju najviše ocjene.
Gric-gric!
Raščlanjivanje epizoda o družini sa Ontarija je vrlo zabavan posao, jer pokušavam naći poveznice između različitih parametara koji čine ove zvanične, a kojima svi dajemo ocjene. Dakle, kreiranje zabavne atmosfere u kojoj znamo da neće biti puno žrtava, tj. da je svaka deseta Markova avantura donekle gorko-slatka, esseGesse prepoznaju u šablonu instantno prihvaćenom od strane čitatelja: za užitak je potrebno malo intrige, nekoliko antagonista, standardna doza humora koji uključuje makar dvoje od naših junaka, herojstvo i naravno – osnov fabule, glavni motiv, primarna ideja na koju ćemo nasloniti pobrojane elemente. U ovom slučaju, kompletna epizoda će se nasloniti na spašavanje Betty, iste one Betty koja je dosad već jednom oteta, ali ćemo je ovaj put smjestiti u zatvor i u znatno ozbiljniji položaj, obzirom da su joj Englezi već potpisali presudu kao poznatome pobunjeniku. Dalje, uz upoznavanje sa brojnim sporednim likovima, počev od tete Cleofe, preko pomenutog gada Caleba, pa sve do generala Walcotta, autori šire prostor za glavnu razradu priče, što je takođe već viđena taktika. U prvom dijelu razrade imamo nekoliko akcijskih scena sa tučama u kafani i obračunu koji dalje eskalira u izbjegavanje otvorenog sukoba sa brojnijim Mundirima, gdje će Mark i Blaf saznati tačnu lokaciju na kojoj je Betty zatočena, što je takođe već viđen sitni vez esseGesse. Očito je da se scene nadovezuju u savršenom ritmu, a crtež za koji smo već nekada utvrdili da je djelo sve trojice majstora, istina trpi minimalne oscilacije – koje je jako teško razaznati u silnoj dinamici odvijanja priče. Jedina mjesta na kojima možemo prepoznati razlike su krupni kadrovi naših junaka – amfas Marka, Blafa i Žalosne sove. Određena doza naivnosti u ovakvoj zabavnoj avanturi ogleda se u načinu na koji je Mark zarobljen i naravno, lakoći kojoj savladava svoje protivnike. Zaista Englezi izgledaju kao mala djeca u direktnim okršajima sa našim junacima – ali su se esseGesse i za to pobrinuli na način da već u uvodnom upoznavanju sa lokacijom saznajemo da su Carletown napali „novi vojnici“, odnosno jedinice koje su tek pristigle u Ameriku. Što se humorističkog dijela tiče, on je prepun uobičajenih fora gdje ŽS šutira Floka, a ovaj ga grize i proganja, no ovaj put se mora istaći kako je, kad se precizno izvažu procenti doprinosa konačnoj pobjedi ovdje ustvari Flok najzaslužniji za uspjeh. Od momenta aktivnog učešća u tučama, do taktike varanja i pronalaska, glume, pa sve do prenosa odsudne Markove poruke vojsci u Ontario. Ipak, mora se istaći i biser u ovom dijelu epizode: scena kada Blaf Floku šapuće da počne da zavija, pa i sekvence u kojima Caleb bezuspješno pokušava povezati da li su Flok i ŽS pobunjenici i Markovi prijatelji, a okolnosti govore suprotno od njegovih tvrdnji. Sjajno odrađeno.
Kako se radi o tek 22.epizodi ovog jako zabavnog serijala, možemo pretpostaviti da je i u to vrijeme pred autorima bio otvoreni put, sa mnogo prostora za dotjerivanje i napredovanje. Od mnoštva tehničkih sitnica koje bi se mogle označiti kao inovacije, u ovom trenutku primjećujemo i nešto više korištenja onomatopeje „šaptanja“, odnosno oblačića sa isprekidanim crticama. Nasuprot dijelovima epizode u kojima su kadrovi pretrpani dijalogom, tj. oblačićima, imamo savršeno izbalansiranu količinu suhe akcije i čistih vinjeta. Pošto su temelji postavljeni, Torincima je ostalo da nadograđuju svoje djelo detaljima, kojima će prije svega spriječiti da serijal utone u jednobraznost. Svi mi koji smo ispratili kompletnu sagu o ekipi sa Ontarijskog jezera znamo kako i koliko su neke od epizoda značile za naše odrastanje i za osjećaj pravednosti koji uvijek prevagne, u bilo kom dijelu našeg života. Ove male, naivne i sitne sitnice koje su nam (i još uvijek) činile život sretnijim, neprocjenjivo su blago i možda je vrijeme da ih i tako posmatramo.
Ovaj Markov pogled govori više od obećanja😊
Možda je vrijeme da shvatimo da je put kroz svijet stripa ispravno započeo sa tvrđavom na Ontariju i njenim Vukovima i da se ne pokušavamo pitati šta bi se desilo s nama da je bilo drukčije. Možda jednostavno trebamo prihvatiti svoju dječiju stranu i čuvati je svim oružjima, jer se ispostavlja da za svako blago koje prepustimo i izgubimo, svjesno žalimo i patimo kao da smo izgubili dio sebe. Nekima je potrebno mnogo više da to shvate, nekima su potrebni šokovi u životu da se resetuju. Recimo to tako, budimo oprezni i uživajmo u ovim malim srećama, jer ko zna šta nas čeka dalje. Mada ja, recimo, iako nisam nikakav prorok, znam da nas u Markovom serijalu čekaju još bolje epizode.
.jpg)
.jpg)
