„Kažu da tko voli životinje, voli i ljude.“
„A voliš li i mene?“
„Ali ti nisi životinja!“
„Ali ja sam ljud!“
Uvijek kad krenem čitati ovu epizodu Komandanta Marka sjetim se razgovora između Durice i njenog prijatelja koji je išao otprilike ovako. Čudo jedno kakve asocijacije si čovjek može stvoriti kroz godine. Tim više što sam Duricu nešto sitno čitao u časopisu „Smib“, a njega sam kupovao jedino u nižim razredima osnovne škole. I ovo je jedina scena koje se sjećam i dan danas. Scena koja pokazuje da onaj tko voli životinje je obično osoba dobra srca.
Razlog zašto dobijem tu poveznicu s ovom Markovom epizodom je upravo zbog glavnog negativca iz nje. Riječ je o osobi koju je Mark slučajno sreo u šumi, a autori su ga odmah predstavili veoma misteriozno. „Ja volim životinje… Sve. He! He! I znam kako ih paziti.“ – njegove su riječi, no Mark, a i čitatelj odmah dobivaju dojam da je nešto čudno u vezi njega. EsseGesse su u jednome bili konstantni čitavu svoju karijeru, a to je način crtanja negativaca. Naš misteriozni čovjek ima točno onakve crte lica kakve imaju klasični banditi ili engleski časnici iz njihovih priča. Dakle, prije nego što smo uopće i krenuli s pričom, jasno je, čovjek je negativac. No, ipak, on krije jedan misterij. Misterij koji je upravo vezan uz torbu koju nosi na ramenu i uz njegovu „ljubav prema životinjama“.
U kreiranju misterija iza tog lika, autori su zaboravili napraviti jednu osnovnu stvar – imenovati ga. Tako da, zbog potrebe recenzije, zvat ćemo ga opisno Zakrabuljeni. U samoj postavci priče s njim, par stvari će odmah zaintrigirati čitatelja. Jedna od njih je misterij – što on drži u torbi. Izgleda da je riječ o nekim životinjama, budući da ih oslovljava s „maleni moji“, ali koje to životinje stanu u malu torbu? Druga je Flokov strah. Superpas koji se ne boji ničega, odjednom je prestravljen kad se suočio sa Zakrabuljenim. Po svemu sudeći, baš i ne izgleda kako on voli životinje, a možemo tek misliti kakav stav ima prema ljudima!
„Stijena koja se miče“ ima veoma intrigantan početak koji će navući čitatelja na čitanje ove epizode, međutim daljnji tijek događaja jednostavno nije bio na željenom nivou. Marka ljudi najviše vole čitati upravo zbog nenadmašnog humora kojim obiluju njegove epizode, a taj humor je obično postavljen na relaciji između Floka i Žalosne Sove, pa onda još dodatno i kroz mudrosti koje baca praunuk najvećeg vrača svih vremena! Tu i tamo su autori stvorili likove za jednu epizodu koji su onda uskočili i nadomjestili ulogu Floka ili Žalosne Sove pa nam kroz njih podarili komične scene. Ovdje pak su autori gotovo u potpunosti distancirali Žalosnu Sovu pa čovjek i zaboravi nakon čitanja na onaj trenutak s propalim napitkom pradjeda vrača, a na žalost, kako vidite po zadnjoj rubrici zanimljivosti, nemamo niti puno njegovih mudrosti. Dakle, radnji definitivno fali humora, barem ako bi je išli uspoređivati s nekim drugim epizodama serijala.
Što je glavna radnja? Banditi su opljačkali brod koji je prevozio zlatnike za domoljube te ih ukrali. Zbog događaja koji su uslijedili, bandit Stacey se odvojio te sakrio zlatnike zakopavši ih pored stijene koja se miče, a točno mjesto zna samo jedan bandit – Archibald. Archibald je čuo od Staceyja točnu lokaciju taman prije nego što je on umro. Usput, zanimljivo je što su se autori htjeli riješiti Staceyja pa su ubacili „nevidljive“ Indijance samo kako bi ga smrtno ranili. Pleme koje je ranilo Staceyja uopće ne vidimo kroz priču, ne znamo niti o kojim Indijancima je riječ, a jedini dokaz njihovom postojanju je strelica koju vidimo u Arcibaldovom ramenu. Ovo je po meni bio veoma loš scenaristički potez, više bih preferirao da smo vidjeli scenu ranjavanja.
Dakle, Archibald zna „koordinate“ mjesta gdje su zakopani zlatnici, ali ne zna gdje je stijena koja se miče. Mark ne zna koordinate, ali zna gdje je stijena. Situacija podsjeća na slavne potrage za blagom u kojima bi dvojica ljudi imali svaki po polovicu karte, a tek kad bi ih spojili zajedno bi znali gdje je blago. Zbog toga njih dvojica zajedno s još dvojicom negativaca putuju prema zajedničkom cilju, a netko ih cijelo vrijeme prati u stopu.
Radnja je takva da odmah znamo tko je šef bandita, a jedino što čitatelja zanima cijelo vrijeme je ona spomenuta tajna Zakrabuljenog. Rekao bih kako je to jedina svijetla točka završnice priče u kojoj smo imali ishitrene poteze spasa u zadnji čas na način koji mi se nije naročito svidio. Nekako, smatram da je ovo bila priča koja je imala veći potencijal, ali scenarij mi nije naročito sjeo. Zato nešto niža ocjena ovoga puta.
Crtež je još jednom bio na zavidnoj razini radi koje će biti zadovoljni svi koji cijene stari klasični stil legendarne torinske trojke. Naslovnici ću dati ocjenu 10 jer mi je izrazito atraktivna, iako moram naglasiti kako predstavlja određeni spoiler, no radi atraktivnosti opraštam im to.
„Stijena koja se miče“ nije nikako u mojim top listama ovoga serijala, a sumnjam kako će se naći i u top listama drugih čitatelja. Ipak, iako ne spada u sam vrh, svejedno bih preporučio čitateljima da pročitaju ovu priču. Ako ništa drugo da saznate kakav je to misterij torbe i tko su „maleni moji“. Mislite li sada nakon čitanja da Zakrabuljeni stvarno voli sve životinje? A ljude? 😊
Za kraj, samo još da rangiram epizode Ludensovog broja 8 budući da je ovo jedina epizoda iz tog broja koju sam uzeo za recenziranje, a može biti korisno za one koji čitaju Ludensovo izdanje. Po mom mišljenju, ova priča je najslabija u tom broju. „Bog rata“ mi je solidna epizoda, definitivno bolja od ove, a „Juriš“ fantastična tako da tu nikakve usporedbe ni ne dolaze u obzir. Naravno, kako se preference čitatelja razlikuju, rangiranje ovih priča će kod drugih čitatelja biti možda i drugačije. Ako na blef uzmete ovu epizodu i ne svidi Vam se, nemojte automatski odbaciti čitanje drugih dviju epizoda. Vjerujte dugogodišnjem fanu serijala i dajte im priliku! A dajte svakako i ovoj! 😉
Još jedna prekrasna kolorizirana vinjeta.
.jpg)
.jpg)
