Vort City. Još jedan u nizu gradića koji čeka neizvjestan ishod američke borbe za neovisnost. Prave borbe i prava ratna zbivanja još su uvijek daleko od ovog gradića jer u njega mogu mirno ušetati ili ujahati Bluff i Žalosna Sova. Iako je grad prepun Crvenih Mundira, radi se o novajlijama pridošlima iz Engleske, koji se još nisu upoznali s čuvenom slavom naših junaka, a time posredno i njihovim izgledom. Tako Bluff i Žalosna Sova imaju vremena, dok čekaju na Markov dolazak u gradić, zabaviti se malo i s glumačkim sposobnostima, što je bila prilika za Žalosnu Sovu da pokaže svoje glumačko umijeće.
Naime, novopridošli Crveni Mundiri lako su uočili sve kvalitete indijančeva konja pa su se ponadali nekoj brzoj i lakoj trampi, pomoću koje bi uspjeli namagarčiti našeg junaka.
Sova prihvaća igru kako bi se narugao engleskim vojnicima. Ovdje su scenaristi pribjegli tipičnom stereotipnom rješenju kada su u pitanju trgovinski odnosi s Indijancima. Ogledalca i šarene perlice tako su neizostavna roba pri takvim i sličnim transakcijama, koje i u ovom slučaju Crveni Mundiri obilato nude. Kao da iz džepa nisu mogli izvaditi svežanj novčanica ili vrećicu s duhanom, ali ne, našla se tu nekakva ogrlica. Prilično ženskastog izgleda. Odlična je scena u kojoj se Indijanac čudi mogućnostima ogledala.
Englezi su ubrzo shvatili da su i sami postali žrtvom indijančeve šale, koji je zapravo njih namagarčio, a ne oni njega. Dolazi do tuče, u kojoj su brojčano daleko nadmoćniji Crveni Mundiri zarobili naše junake. No, sama borba nije ostala bez svjedoka. S trijema svoje kuće sve je promatrao stari gospodin Kavanag, u društvu svog pomoćnika Nigela. Nigela nije pretjerano zanimala borba ni ishod iste. Više se brinuo o temperaturi i vrsti čaja kojeg je poslužio gazdi. S druge strane, stari gospodin Kavanag borbu je promatrao s neskrivenim oduševljenjem i komentarima, a uskoro se saznao i razlog za takvo što.
Nakon što su naši junaci uz Nigelovu asistenciju oslobođeni iz zatvora, Kavanag im objašnjava: “Meni su potrebni hrabri, odlučni i povjerljivi ljudi. Vi ste to dokazali.“
Ali, ne samo ljudi. Dokazao je to i Flok koji je u žaru borbe s Mundirima, onesviješten bio izbačen kroz prozor zatvorske ćelije. Odlična scena!
Kavanag je informirao naše junake kako je njegov sin jedinac Rupert Kavanag prije dva mjeseca isplovio i od tada se ne zna ništa o njemu. Želi da ga pronađu na otoku Norezbi. Pritom nudi i novčanu nagradu ako ga pronađu, odnosno prijeti izručenjem Englezima, ako se odluče suprotstaviti njegovim željama. Mark olako pristaje, ali se pokazuje da svakako mora biti na tom otoku zbog dužnosti koju je dobio od američkog vrhovnog zapovjedništva.
Otok Norezbi. Drage su mi Markove epizode po otocima, rijetko kada me razočaraju. Jedna od takvih dražih mi je Leglo otrovnica. Stanovnici otoka Norezbija žive u nedokučivom obliku izolacije, ignoriranju stranaca, strahovanja i sumnji, tako da naši junaci čak ni ne mogu pronaći ništa za jelo. Naravno da se Žalosna Sova prigodno sjetio kako na ekstreman način riješiti problem privremene gladi:
Za one kojima je interesantna tema ultimativne gladi i izolacije, preporučamo najbolju epizodu takve tematike Pljačkaši.
Da stvari na otoku neće ići baš željenim smjerom daje naslutiti Markovo pronalaženje Ruperta Kavanaga, kojeg je pronašao na prilično neočekivanom mjestu.
Potom je Mark pronašao lokalnog grobara i njegovog devedesetogodišnjeg (!) pomoćnika. Marka zanima kako je Rupert umro. Grobar mora da je neki veseljak, ako je zaključiti po njegovom odgovoru: “Pa… pretpostavljam da mu je ponestalo daha.“ A u međuvremenu grobarov pomoćnik premješta drvene grede kao da su čačkalice. Uistinu, prerušavanje kakvog se ni Batt Batterton iz Zagorova svijeta ne bi postidio.
Epizoda “Stijena strave“ ne nudi neku posebnu originalnost kada je u pitanju tematika priče. Naime, dominantnu ili nešto manje dominantnu kamenu tvorevinu, oko koje se vrtila okosnica priče, imali smo u nekoliko epizoda Markove edicije. Ni kanonada topova nije neko posve originalno rješenje, ali sve fino funkcionira kada su u pitanju Crveni Mundiri i teror nad lokalnim stanovništvom. Ono što ne funkcionira na zadovoljavajući način je obitelj Kavanag. Ispostavlja se da je Rupert američki rodoljub, ali kakav je to njegov otac američki patriot, kada Marku i društvu prijeti izručenjem engleskim vojnicima? Istim onim Englezima koji se u njegovom dvorištu goste probranim jelima i uvoznim vinima. Malo mi je to previše za jednog oca američkog rodoljuba i to mi nikako ne funkcionira. A ne funkcionira mi ni Markov odlazak na otok Norezbi. Na kakav su ga zadatak tamo poslali njegovi nadređeni? To očito možemo i sami naslutiti, ali nikakvih detalja o tom planu nemamo, što je ipak važno zbog brzine kojom je tamo odvukao Bluffa i Žalosnu Sovu.
Crtež standardno kvalitetan, a naslovnica ništa posebno. Sve u svemu, jedna prosječna epizoda . Dovoljno zanimljiva, ali s nekim nelogičnostima koje sam već spomenuo. Kada je u pitanju autorski trojac esseGesse i ne treba previše tražiti.
