Kako je samo obećavao početak ove epizode po par uvodnih vinjeta, koje su maestralno nacrtane. Tako je izvrsno prikazana atmosfera močvare, mrtva laguna, prilično nepristupačna i puna kojekakvih opasnosti, koja je kao stvorena za različite ilegalne aktivnosti. Međutim, po pitanju lokacijskih prednosti ove epizode, sve je ostalo samo na pukom očekivanju i željama čitateljstva, tako daleko od stvarnosti u koju su nas odvela scenaristička rješenja ove epizode. Jedno je bilo vrlo sigurno, a to je da svi putovi vode iz močvare, odnosno lagune, što je prava šteta za ovu epizodu. Nema tu ni velikih gmazova što vrebaju iz voda stajaćica; nema ni živog pijeska koji guta zločince ili zaraznih bolesti koje su svojstvene izoliranim prirodnim područjima. Ničeg, baš ničeg zanimljivog nema u toj laguni, a zanimljiv nije ni krijumčar Mekintoš, koji je u toj laguni odabrao jednu spilju za svoje krijumčarske aktivnosti.
Mekintoš je ponudio američkim rodoljubima oružje za prodaju, ali ne bilo kakvo oružje. Mark odmah prepoznaje da se radi o teretu oružja, koje je za potrebe njegovih rodoljuba dostavio njihov stalni opskrbljivač Sebastijan de Figueroa. Naime, radi se o španjolskim puškama koje se ne mogu pronaći baš bilo gdje na području kolonija ili njima susjednih prekooceanskih saveznika. Takvu im je robu već bio dostavljao njihov stalni opskrbljivač Figueroa i stoga nije bilo mjesta sumnjama da je jedan krijumčar opljačkao drugoga. Stoga Mark samoinicijativno odlučuje da neće kupiti ovo oružje od Mekintoša, ali da će ga svakako zadržati za potrebe rodoljuba. Gle, gle, kako interesantna Markova odluka te prilično nesvojstven postupak za jednog vođu skupine, čija borba, između ostalog, ovisi i o nabavci oružja za vlastite potrebe. Ma od koga i na koji način to oružje dolazilo.
Čime je motiviran taj Markov postupak? Još jednom naglasimo, Mark planira uzeti nešto što nije njegovo, a da pritom ne plati ništa. Zbog čega to radi? Zar je to oružje već unaprijed plaćeno Figueroi? To ne možemo znati u tom trenutku i to nije uobičajena praksa nabavke oružja. Šta, Mekintoš mu je izrazito antipatičan pa će Mark pokupiti puške bez plaćanja, a od dodatne suradnje ionako nema ništa. Nakon malo gužve u pećini s oružjem, Mekintoš planira osobnu osvetu Marku, žestok i svadljiv kakav već jest. Nema ovo veze s američkim rodoljubima, borbom za neovisnost i sličnim velikim temama. Znate ono kad netko napravi nešto nažao nekome i pritom naglašava da nije ništa osobno? E, ovo je baš osobno! Mekintoš se baš planira osvetiti Marku, a za to, pokazat će se, ima dobitnu kartu u rukama, a ona je žena drugog uvaženog krijumčara oružja Sebastijana de Figueroe.
Sama premisa priče i ne djeluje toliko loše sama po sebi. Na prvu. Drastično na prvu. No, sve se u ovoj epizodi “Podvig Žalosne Sove“ svelo na potjeru. Pa potjeru. Pa još malo potjere. I na kraju malo potjere. Tolika je bila očitost nemaštovitosti razvijanja radnje da je potpuno neiskorišteno ostalo i lažno ubojstvo koje su odglumili Mark i Figueroa.
Kao raritet moram spomenuti da dugo, dugo vremena nisam prepoznao prerušavanje Žalosne Sove, koji se u bijegu, kao vodič, pridružio Mekintošu i njegovim banditima. Doduše, bilo je nekih naznaka da se radi o netipičnom Indijancu ili barem takvome koji je imao priliku dobro upoznati običaje bijelaca pa zna vrijednost novca. Tako je lažni Crni Medvjed od razbojnika tražio dvije funte, kao naknadu da im bude vodič kroz lokalno područje. Hajde, pomislio sam, ne mora svaki Indijanac tražiti ogledalca ili perlice, neka bar neki poznaju vrijednost novca, ali nikako nisam ni pomislio da bi Crni Medvjed zapravo mogao biti prerušeni Žalosna Sova. Tako da sam doživio iznenađenje kada sam shvatio da je Indijanac ispred obora zapravo Žalosna Sova. Mene su u crtačkom dijelu uspjeli prevariti i stoga autorima iskrene čestitke. A evo i jedna lijepa uvodna vinjeta s početka epizode.
Sama epizoda je iznimno mlaka. Sve se svelo na običnu jurnjavu i svojevrstan Sovin “one man show“. Nema neke posebne kvalitete ili barem dramaturgije, kada je već naglasak stavljen na ozbiljniju epizodu. Osim onih par atraktivnih vinjeta lagune s početka epizode, u crtačkom dijelu moram spomenuti i odličan prikaz prerušavanja Žalosne Sove,. Naslovnica se nekako uklopila u mlakušasto izdanje epizode. Sve u svemu “Podvig Žalosne Sove“ nije epizoda koja će se osobito dugo pamtiti.
