Nije baš uobičajeno vidjeti da neka Markova epizoda počinje bjesomučnim trkom nepoznatog lika prema našim junacima. A odmah potom, ugledavši Marka i društvo, neznanac mijenja smjer i nastoji pobjeći od njih.
Nije baš da Mark, Bluff i Žalosna Sova izgledaju kao predatori iz filmova znanstvene fantastike pa da bi nekome, sami pogled na njih, mogao izazvati strah u kostima. Onako različito i (ne)prikladno odjeveni prije bi kome mogli izazvati smijeh na licu, nego strah u kostima, ali neznanac je ipak pokušao pobjeći. Nije baš ni morao strahovati od pogleda na Floka, koji onako nacrtan i prikazan prije može izazvati sažaljenje kod nekoga, nego strah od nekakve agresivne pseće pasmine, sve da nepoznati i ima strah od pasa. Stvari se brzo razjašnjavaju što zbog straha, što zbog strančeve “posebnosti“, koji izjavljuje da se pobojao naših junaka jer je prisustvovao paležu kuće. Valjda, iz debele daljine, je li… Pomislio je stoga da bi oni mogli bite te palikuće.
Odličan mi je ovaj uvod u epizodu “Brilijantska naušnica“. Nije baš čest slučaj da netko optuži naše junake da izgledaju kao palikuće he, he, he. A usput preklinje i naše junake da i njega ne zapale. Ako je to bilo barem malo smiješno našim junacima, ono što su saznali potom, sigurno im nije davalo nikakav razlog za opušteno ponašanje i vedrinu. Naime, neznanac tvrdi da su palež kuće u Peace Cliffu izvršili Crveni Mundiri, a naši junaci ispravno sumnjaju da je riječ uopće o Englezima, jer bi taj kraj trebao biti siguran od ikakve engleske prijetnje. Doista, uskoro se pokazuje da su naši junaci bili u pravu. Palež su izvršili razbojnici preobučeni u uniforme Crvenih Mundira. Nije to prvi takav slučaj u Markovoj ediciji. Štoviše, i sam Mark se znao preobući u Crvenog Mundira kada je rješavao probleme u nekom kraju. Pogađate već, u mjestu nije spaljena bilo koja kuća, nego kuća rodoljuba Salomona koji je Marku trebao predati materijalne vrijednosti korisne u borbi za američku stvar, a s njima i tajne dokumente nepoznatog sadržaja.
Epizoda “Brilijantska naušnica“ ne nudi neku epsku posebnost u pogledu radnje. Sličnih tema o preodijevanju razbojnika u uniforme Crvenih Mundira imali smo u nekoliko epizoda Markove edicije. Stoga je radnja i ovdje očekivano linearna pa ne iskače iz uobičajenih stereotipa očekivanosti.
No, ono što daje dodatnu dimenziju više ovoj epizodi, zbog koje se ona ipak izdvaja od tolikog broja sličnih Markovih priča, je jedna odlično odrađena uzgrednost vezana uz jednog lika. A taj lik se zove Abimelek.
Sve spomena vrijedno u ovoj epizodi vezano je uglavnom uz njegov lik, koji je odlično prikazan i scenaristički izgrađen. Abimelek je jedan od susjeda nesretnog Salomona. Upravo je on pronašao njegove ostatke i ostatke njegove žene u zgarištu obiteljske kuće. Upravo Abimelek daje Marku iznimno važnu informaciju da pritom nije pronašao ostatke njihova sina. Nadalje, upravo je on našao brilijantsku naušnicu po kojoj je epizoda i dobila ime. S druge strane, sama epizoda nije dovoljno kvalitetna da bi bez šaljive komponente mogla funkcionirati u željenom obliku. A za taj dio su bili zaduženi neizostavni Abimelek i Flok, koji je nanjušio njegove zečeve.
Ovoga puta Flok je naišao i na više nego dostojna protivnika pa je zanimljivo pratiti taj njihov dvoboj.
Crtež autorskog trojca nikada nije bio sporan. U ovoj epizodi ima i nekoliko atraktivnih vinjeta s područja vodopada i borbe na njemu.
Naslovnica mi je odlična i baš atraktivna. Mark u borbi s Crvenim Mundirima na vodopadu, slika slapa iza Markovih leđa koji skače u vodu, dok se na samom rubu nalaze Mundiri u borbenom stavu. Lijepa i atraktivna naslovnica.
Izdvojio bih još jedan lik u ovoj priči. Taj lik nema ime pa ću ga nazvati Mali Poduzetnik.
Mali Poduzetnik je dijete koje me tako podsjeća na jedno drugo dijete iz priče “Koreni Kenebeka“. Djeca su to koja koriste sve mogućnosti ratnog okružja da bi preživjela pa se snalaze na različite načine.
Epizodu “Brilijantska naušnica“ vrijedi pamtiti po Abimeleku i Malom Poduzetniku. Sasvim ugodna priča za čistu razbibrigu.
