Osvetnička braća

Komandant Mark

KM ZS 614 | 64 str.

U jednoj od svojih redovnih patrola, Mark se zadesi u tvrđavi Piskatakva koju pljačkaju Džob i njegovi banditi. Tvrđava se nalazi na strateškoj poziciji i Mark, nakon što ga Flok i ekipa spasu sigurne smrti, odlučuje pratiti pljačkaše i spriječiti isporuku opreme tajanstvenom Monkadi – a odbranu tvrđave ostaviti u ruke Blafa, Žalosne sove i nekolicine demoralisanih vojnika, dok se glavnina jedinica ne vrati sa terena. U pitanju su ponovo sekunde...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 69%

Priča 6

Scenarij 7

Crtež 8

Naslovnica 6

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 92%

P*9

S*9

C*9

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Osvetnička braća
    KM ZS 614

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • I fratelli della vendetta
    KM SR 174

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je 174.broj redovne edicije i u Italiji izlazi u februaru 1981. Dnevnik ga štampa u 614.broju Zlatne serije krajem maja 1982.godine.
  • Piskatakva je rijeka koja svojim tokom čini granicu između država Nju Hempšir i Mejn u SAD-u. Duga je 19km (12 milja) i u Atlantik se ulijeva u blizini grada Portsmaut.
  • Tvrđava na ovoj rijeci zaista postoji i od velikog je istorijskog značaja. Naime, iako sazidana 1689.godine, svoje prvo vatreno krštenje ima 1770.godine, da bi pravu namjenu ispunila tokom Građanskog rata 1812.godine – iako spisi govore da intenzitet bitaka u tom periodu nije bio ni blizu prosječne žestine kojom su se bitke vodile na drugim lokacijama. Oktagonalna osmatračnica izgrađena 1844.godine danas je muzej. Osim specifičnih materijala koji su se koristili u građenju i dograđivanju ove tvrđave, zanimljivost je da i dan-danas u tvrđavi stoji skladište za barut. 😊
  • Ovo je jedna od rijetkih epizoda gdje se Beti uopšte ne pojavljuje, a Flokove nestašne budalaštine su svedene na apsolutni minimum. Neki bi rekli: ozbiljna epizoda. 😊 Ipak, u epizodi imamo jednu žensku ulogu, koja iako nije od velike važnosti, pojašnjava određene stvari o jednom od protagonista.

Koliko je samo puta Mark sretao kojekakve bandite, pljačkaše i kolokotre koji su bili operisani od patriotizma ili imperijalizma, broj je nepoznat. I svaki put naš je gordi komandant izvojevao pobjede neokrznut, povrijeđenog ponosa i časti, pravdoljubiv i prije svega taktičan. Na putu do konačne pobjede nagomilalo se bezbroj malih bitaka koje su otišle u korist rodoljuba, ni taj statistički podatak nam nije poznat. A kamoli da se zamaramo podacima koliko je takvih bandita i spletkaroša palo pod čizmu hrabre ekipe Vukova sa Ontarija! Usuđujem se reći, vremenom smo postali nezahvalni i dijelom oholi, pa smo dali zaključiti da su Markove avanture postale dosadne, šablonske i jedna nalik na drugu, umjesto da smo obraćali pažnju na sitne detalje po kojima su priče u ovom serijalu različite i po kojima smo ih mi neki, upamtili za cijeli život. Osim što nam djetinjstvo miriše na džanarike, kajsije, nedozrele šljive, hlad pod istim, miris kremica naših drugarica i slanoća njihovih usana, nekima od nas taj najbezbrižniji dio života i dalje miriše na smrad Dnevnikovog papira, rezultate tablića ili remija na koricama stripova i na šokantna uzbuđenja doživljena u obilasku svih trafika po gradu koje, nekim slučajem, kasne sa isporukom novih epizoda naših junaka. Na primjerku stripa „Osvetnička braća“ koji posjedujem neko je „odradio“ četiri uzastopna handa, i to je nevjerovatno. U ovoj epizodi Mark je savladan i prevaren, i to je još nevjerovatnije. Ovaj strip, bez ozbiljne kvalitete i spektakularnih sadržaja nosi poseban teret zbog vremena kada se pojavio na kioscima, i to je najnevjerovatnije od svega. Potpuno isti, šablonski, dosadan, ovaj broj predstavlja sinonim jednog zauvijek izgubljenog vremena kada su neki od nas počeli kupovati cvijeće i prošivene ukrasne maramice svojim simpatijama, a pritom vagali ukupni trošak neprekidno buljeći u džep i sitniš kojim raspolažu – u strahu od propuštanja najnovije ZS na toliko puta opjevanim trafikama.

Mark se u jednoj od svojih uobičajenih patrola, kada mu očito dosadi i njegova tvrđava i njegovi Vukovi i drugovi, pa i Flok, pa se da u lunjanje bez naročitog povoda, zatekne u tvrđavi Piskatakva, strateški važnoj tački za odbranu unutrašnjosti slobodne teritorije (sa zadatkom da upozori vojsku na nadolazeći kordon Mundira). Na njegovu nesreću, ali na naše zadovoljstvo, tvrđavu su u međuvremenu napali i zauzeli grupa bandita pod vodstvom određenog smutljivca Džoba, u namjeri da je opljačkaju. Marka savladaju i zavežu za stub, a kraj njega naslažu gomile buradi sa barutom i potpale (prilično dugačak) fitilj, te se konvoj brzo udalji iz Piskatakve. Na intervenciju svojih najvjernijih drugova (uključujući i Floka), Mark se oslobodi i naredi da se eksplozija ipak „odradi“, ne bi li Džobovoj bandi ostavio utisak kako su uspjeli u eliminaciji komandanta Vukova s Ontarija. Nakon toga, on donosi odluku da se sam zaputi za konvojem, dok će Blaf, ŽS, Flok i ostatak oslobođenih vojnika pokušati zadržati prve nalete dolazećih Mundira – dok se ostatak vojske iz garnizona (koji je već na terenu) upozori i vrati u odbranu tvrđave. I tako počinje igra sa vremenom.

Kako rekoh, niti je prvi niti zadnji put da se scenaristi pomalo igraju sa našim strpljenjem, jer tempiraju vrhunac uzbuđenja za sami kraj, gdje djelići sekunde odlučuju o pozitivnom ishodu ove bitke. Nije prvi niti zadnji put da se Mark prerano aktivira i plati cijenu, pa ga namlate ili zarobe ili oboje, ali opet, postoji to nešto specijalno oko svih Markovih epizoda što je jako teško opisati riječima. U nekim prethodnim osvrtima na Markov serijal koji su pisali moje cijenjene kolege, pa i ja sam, ova se dobitna karta torinskih genijalaca mogla uobličiti kao suhi patriotizam ili mahnito gonjenje pravde, ili čak zadovoljština u pobjedi ispravnog. Još uvijek nema dovoljno dokaza da se tvrdnja obori ili da se postavi nova pretpostavka: ono što čitamo u Markovim epizodama, sem sjajnog crteža i pravilno raspoređenih nota trilera, intrige i zavjere, sve prožeto konciznošću, i više nego je dovoljno da zasiti prosječnog ljubitelja devete umjetnosti, a one koji su odrasli na ovom štivu vječno zadrži uzbuđene i sretne.

U slučaju ove epizode, radnja se ponovo grana na dvije strane od trenutka kada Mark naređuje odbranu tvrđave – i to je recept koji je uglavnom zasluživao pozitivne ocjene. Kako se radi o 174.broju serijala, nije ni bilo za očekivati dramatične razlike u već prihvaćenim šablonima naracije, a ovakve varijacije su se pokazale dobrima, tako da pomenutoj genijalnosti torinskih majstora možemo slobodno pripisati i pravilno rasuđivanje, odnosno ispravnu politiku uveseljavanja vjernih čitalaca. Dakle, osjeti se da autori još uvijek čvrsto drže konce serijala u rukama i ne dozvoljavaju krupne propuste, a što će se ipak, nažalost, desiti negdje oko 220.broja redovne edicije.


Naravno, pažnja je posebno podvučena kod izrade likova, vrlo bitnog faktora u svakoj Markovoj epizodi, pa se tako opet forsiraju teško procjenjivi karakteri usputnih protagonista. Ovaj put upoznaćemo slučajnog Markovog saputnika, čije osobine i određenost u smislu uloge dobrog/lošeg jednostavno nećemo moći ocijeniti zbog brzine odvijanja radnje i dešavanja koje Marku odvraćaju pažnju. To nikako ne znači da je želja za osvetom pomutila razum našem komandantu, nego se jednostavno insistira na maksimalizaciji uzbuđenja u priči – pogotovo kada se u ovaj lonac ubace i trojica neumornih pratilaca koji imaju nerazriješene račune sa pomenutim Markovim saputnikom.

Što se „specijalnih“ efekata tiče, jasno je da se strateško-taktički elemenat iznenađenja u samoj bici za Piskatakvu pažljivo spremio i da je, s druge strane pretrpio žrtvu zbog formata stripa. Naime, čitav se okršaj za pomenutu utvrdu mogao produžiti na par tabla više, ali je razrada scenarija u vidu rješenja misterije oko sporednih likova ispravno ocijenjena važnijom. Generalno, scene bitaka u Markovom serijalu su uvijek nekako trpile isključivo zbog istog razloga: Torincima je bilo puno važnije da raspletom svih misterija u datom broju razvesele vjerne pratioce, jer smo svakako navikli da se dušmane polupa, direktnom borbom, artiljerijom ili specijalnim smicalicama. Humoristične sekvence su takođe neizbježan detalj, i uobičajenim glupostima sa Flokom smo dodali i novog sporednog lika – Dugokosog Finča, čija tajnovitost i prepucavanje sa Žalosnom sovom ipak doprinosi pozitivnoj atmosferi u trenucima kada u tvrđavi vlada doza očaja.


Moram primjetiti da je crtež ipak nešto slabiji u ovoj epizodi naspram prosjeka (koji je vrlo visok). Ne možemo sa sigurnošću reći razlog za to; ali stoji činjenica da je iscrtavanje raskošnih pozadina na koje smo navikli ovaj put nekako zapostavljeno, bez obzira na činjenicu što se radi o „kopnenoj“ avanturi naše ekipe. Iako su scene sa jedrenjacima i pomorskim bitkama ili poriječnim zavrzlamama obično sjajno nacrtane, ne smijem reći da su u pravilu bolje. Ovaj put mi se čini da autori jednostavno nisu mogli napraviti čudo – jer osim dešavanja u samoj tvrđavi, što i ne može ponuditi spektakularne kadrove, pa i scena gdje Marka prate, ganjaju, hvataju, lupaju po ćoškovima i štalama – nije bilo prostora za više i bolje. Isti slučaj je i sa naslovnicom, sama priča nije ponudila dovoljno spektakla na koji bi se pažnja mogla centrirati i naglasiti željeno uz naslov priče. Barem su scene bitke odrađene pošteno, a za pohvaliti je i ponovo ubacivanje „POV“ scena (kao npr.na drugoj slici) uz linearnu perspektivu gledanja (somewhat vanishing point: tačka nedogleda) – koje su se vremenom nekako pogubile iz silnog arsenala kojim su esseGesse raspolagali i povremeno ih koristili. Scene gdje gledamo u leđa našim junacima, a njihov se pogled gubi u tu tačku nedogleda su bile rijetke i rjeđe, nažalost.

U moralnu vertikalu ovog serijala nikad ili vrlo, vrlo rijetko zadiremo i za takvo nečinjenje imamo debele razloge: odbrana države (pogotovo u povojima) iliti patriotizam je vrhunac ljudske veličine, pa tako nemamo potrebe vagati ko je, kako i u kojoj mjeri loše prošao ili zašto se žrtvovao. U tom smislu, autori nas spašavaju tereta vaganja pravde onda kada postoji mogućnost da se zapitamo je li Mark na ispravnoj strani, kada mu igrom slučaja život spasi neki negativac. Upravo ta kosmička ili poetska pravda odradi posao za nas – kao i u stvarnom životu, stvari se poslože onakve kakve trebaju biti bez da smo imali ikakvu mogućnost da intervenišemo. Ako je onda istina, a postoji velika mogućnost da jeste, da su esseGesse i tu univerzalnu moralnu dilemu rješavali tako graciozno i nonšalantno kao u ovoj epizodi, ciljano i namjerno – e onda, svaka im čast.

Sveukupno gledajući, postaje teško dodijeliti prave ocjene u ovom serijalu, jer koliko god se trudio objektivno sagledavati ono što epizode nude, uvijek postoji ta snažna nostalgija kojom miriše svaka Markova priča. Jako je teško izvagati racionalno naspram emocije, pa čak i u momentima kada me neki detalj razočara, zgužvam papir i pišem neki ljepši osvrt. Mark ipak zaslužuje više od puke kritike, jer nas čini sretnim i nakon toliko godina.


(Rijeka Pisqataqua kod gradića Ellis, Maine, USA)

Naprijed

KM ZS 608 U zamci gusara

KM ZS 619 Nepoznati razbojnik

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ivan Liverpool

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Ova izuzetno zanimljiva Salkanova recenzija baca nas malo u post-Ludens eru kako je ja nazivam, odnosno dio serijala koji nikad nije izasao u izdanju Ludensa pa su Dnevnikova izdanja jedina prava alternativa koju imamo za nju. Standardno kako to i inace biva kod Dnevnikovih naslova, uopce mi epizoda nije bila poznata pod ovim imenom. Vec sam ranije naglasavao kako ove ranije epizode sve znam po Ludensovim imenima, a Dnevnikovi nazivi su mi nepoznati, no cak i kasnije epizode koje sam citao jedino u ZS verziji ne znam bas po imenu. Ali zato, kad sam sad krenuo citati, vec na drugoj stranici sam se sjetio koja je to epizoda. Rekao bih jedna od pamtljivijih iz tog perioda serijala, tim vise sto ima puno upecatljivih scena. Ona s laznim casnikom na pocetku epizode je jedan od tih primjera, a upravo on me i sjetio na vise-manje citavu radnju.

     

    Dosta dobra epizoda. Da, kao i kod dobrog dijela drugih epizoda serijala, grana se u dvije radnje koje paralelno pratimo i koje se na kraju spajaju u jednu. No cak i te grane da ih tako nazovem takoder imaju podgrane. U biti prica je veoma slojevita i obogacena zanimljivim likovima. Svakako je najzanimljiviji Monkada, za kojeg dugo vremena niti ne znamo da je to on i koji se u pocetku cinio vise kao pozitivcem nego negativcem. Cak je spasio i Marka u teskoj situaciji, a scena s njegovom zenom i dijetetom nas je dodatno navodila u tom smjeru. Ipak, kasnije autori rade po meni veoma uspjesan zaokret s ovim likom i pokazuju da su itekako u stanju ponekad nas iznenaditi na taj nacin. Lazni casnik s pocetka mozda nije toliko karakterno interesantan, ali mi je nekako glavna asocijacija na epizodu pa bih rekao da je i on ostvario svoju ulogu. Naravno, ne smijem zaboraviti niti Dugokosog Fincha koji je tu prvenstveno radi humora. Humora je bilo dosta, sto s Finchom, sto sa Zalosnom Sovom i Flokom. Zapravo s njima dvoje je bila samo jedna scena, ona s gadanjem mete, ali bas me razveselila! Scene bitke su smanjene na minimum u zavrsnici na sto smo vec odavno i sami nauceni pa tu nemam posebnih komentara. Za kraj pohvalio bih EsseGesseovce i istaknuo kako smatram da su ovdje izuzetno dobro vladali scenarijem. :) 

     

    Crtez je za mene konstanta kad su moji omiljeni autori u pitanju. Slozit cemo se svi kako im je crtez oduvijek bio najjaci adut u njihovim pricama. S druge strane naslovnice su cesto bile najslabiji, ali ova mi se dopada. Mozda nam daje i mini spoiler buduci da na njoj vidimo kako Monkada izgleda (iako je on vjerojatno namjerno zbog toga crtan sleda), ali nema veze, svejedno joj dajem visoku ocjenu. :)

    14.04.2024
    22:45:00 sati
    Ivan Liverpool
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Šteta što ne može veća ocjena biti..

    15.04.2024
    15:26:00 sati
    srlekralj
    uredi
  • ReemCP

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 10, 7

    Kao i Ivan, ni ja nisam odmah prepoznao o kojoj je točno epizodi riječ, ali čim sam počeo čitati, sjećanja su polako navirala i sve se mi vratilo iz djetinjstva kao da se dogodilo jučer, znao sam sve što će se događati ovdje (što mi nije nimalo zasmetalo), iako je nisam čitao 30+ godina. Bilo je lijepo ponovno proživjeti tu priču povodom ove sjajne recenzije, a Dugokosog Finča sam se odmah sjetio kad sam vidio prvi njegov kontakt s Žalosnom Sovom i znao sam da će ta njegova tajna biti otkrivena, ali isto tako da će dio tajne ipak ostati među njima dvojicom :)

    15.04.2024
    22:20:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 83%

    8, 9, 9, 5

    Čim Žalosna Sova dobije malo više prostora s novim sporednim likovimapriče, meni su mrvicu jače epizode. Posebno su mi dobre Markove epizode koje su povezane sa zbivanjima u i oko utvrda. 

    26.04.2024
    14:29:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Sjene nad „Golden Baby“
        Kod: ZG LU 318/320
        Ocjena: 71%
        Vrijeme: 8.3.2024. 0:26:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 2205
      • Zlato Colorada
        Kod: TX LIB 23
        Ocjena: 89%
        Vrijeme: 6.4.2024. 13:18:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1790
      • Hitroruki
        Kod: TX ZS 688/690
        Ocjena: 86%
        Vrijeme: 13.3.2024. 20:31:00
        Autor: Koresh
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1775
      • Kalahari
        Kod: MN LIB 78
        Ocjena: 59%
        Vrijeme: 2.3.2024. 20:51:00
        Autor: prozirna senka
        Broj komentara: 11
        Broj pogleda: 1769
      • Zlato
        Kod: TX SAGK 47c/48a
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 25.3.2024. 8:21:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 7
        Broj pogleda: 1723

      Aukcije

      Forum