Kada čovjek uđe u „ozbiljne“ godine, svašta mu počne smetati. Kada stripofil uđe u „ozbiljne“ godine, prvo što mu počne smetati jeste niz dvojbi koje mu nameće novo doba: nastaviti skupljati stripove, rasprodati stripove...„Jesam li protraćio sve ove godine gubeći novac, strpljenje i prostor na stripove?“ i slična pitanja svakodnevna su mora običnog stripofila čije se oči jednostavno ne mogu nahraniti svim ovim šarenilom i najezdom skupih ali prelijepih izdanja i re-izdanja. No, jedno ostaje sigurno – ovaj stripofil uvijek poštuje jedno pravilo bez obzira na sve pomenute dvojbe i pitanja, a to je – kada sve dosadi, uzmi pročitaj dobrog Texa ili – kada ti dosade najbolje priče i najljepše nacrtani stripovi – dohvati se Marka i uživaj u njegovih 64 stranice.
Šta je to toliko privlačno što nam nudi ovaj genijalni serijal velikog torinskog trolista, a ne nalazimo prave riječi da to opišemo? Po meni, jedan od glavnih razloga čitljivosti serijala Komandanta Marka jeste njegova konciznost. Malo je drugih ili čak i ne postoji nijedan drugi strip na ovom nivou kvaliteta, koji će na 64 stranice ponuditi toliko uzbuđenja, akcije, intrige, komedije i ponekad tragedije kao priče o Vukovima sa Ontarija.
U ovom broju EsseGesse koristi već isprobani i uspješni šablon stvaranja glavne fabule kroz kratke uvode iz uglova glavnog junaka i njegovih najbližih suboraca: vođa Ontarijskih jedinica biva pozvan u štab generala Grina, da bi saznao kako se glavnina jedinica Američke vojske u tom utvrđenju muči sa nedostatkom municije, te shvata da je njegov zadatak što hitnije obezbjediti oružje vojnicima pred nadolazeću englesku ofanzivu. Tokom planiranja jedne od nebrojenih gerilskih akcija otimanja oružja, Mark se susreće sa Tomom Singltonom, rodoljubom iz Virdžinije, te mu u blagoj nevjerici dozvoljava da sa ekipom nastavi put do Grinovog utvrđenja preko tvrđave Ontario. S druge strane, kao drugi sloj ove avanture, Žalosna Sova je u potrazi sa čarobnim travama koje je njegov prapradjed (ili ko već) koristio u trenucima nedostatka inspiracije u toku obavljanja vračevskih dužnosti. Prema našem omiljenom Indijancu, čarobna trava „Suska-Yaga“ korisnika nosi u trans i donosi mu proročke vizije. Srećom po nas, našu ekipu junaka i po vojsku generala Grina, ovo nije tek puko praznovjerje i zahvaljujući baš tom medikamentu izbjeći ćemo (donekle) tragičan kraj epizode.
Naravno, najjači adut svakog Markovog broja jeste raskošan crtež, a u ovom slučaju zaista je fenomenalan: od prikaza likova, kadriranja bitke na Blek Riveru, šunjanja po šumarcima, pa sve do crteža unutrašnjosti utvrđenja. Kao jedini nedostatak, a toliko je sitan, naglašavam vinjetu #6 na 52. stranici ZS izdanja i jednu malu Betinu suzu, koja je toliko pretjerana, da nadmašuje i svako Betino pretjerivanje dotad viđeno u serijalu. No, šta je tu je – od male plavuše smo i navikli na predstave.
Dakle, ova epizoda apsolutno ničim ne odudara od standarda u serijalu i baš zato je zanimljiva, kako se baš u ovoj avanturi mogu kristalno jasno vidjeti konture legende o Komandantu Marku koje su nam EsseGesse godinama uspješno servirali na jedan jednostavan, ali uvjerljiv način. Usputna i nebitna pojavljivanja El Ganča i rola engleskog pukovnika koji je uzet za taoca nikako ne kvare krajnji utisak; čak su dodale na kvaliteti.
Jasno je da je Mark otjelovljenje heroja, istinskog rodoljuba koji ne hrli u obračune bezglavo, nego naprotiv, prvo koristi svoja strateška i taktička znanja da bi ostvario cilj. Osim toga, za razliku od drugih strip-heroja, Komandant Mark se ne trudi skrivati svoje nedostatke i mane – pa neće izbjegavati ženske čari kao njegov tajanstveni saveznik Janik Lerok, niti će jednom rukom dizati haubice i bacati ih na neprijateljske odrede, pa čak svojim rivalima neće izbijati ni zube. Naposljetku, svoju hrabrost komandant Vukova sa Ontarija će uvijek upotrijebiti u pravom trenutku, na pravi način i u pravoj mjeri.
Na kraju, ostaje za objasniti pitanje šta ga stavlja ispred mnogih drugih junaka – a ja kažem da je to osim navedene konciznosti i sam osjećaj na kraju velike većine epizoda: pravda i rodoljublje uvijek pobjeđuju, bez obzira na cijenu i neprilike, i samo se, ustvari, serijal Noćnog orla može porediti sa Markovim u tom pogledu. Drugim riječima, jedino me avanture družbe sa Ontarija nikada neće baciti u rebus i u potpunosti će zadovoljiti moja maštanja o nekom boljem i ljepšem svijetu.
.jpg)
