Svaka edicija ima nekoliko epizoda koje su posebno važne u funkcioniranju kompletnog serijala, a ova epizoda Komandanta Marka “Strijeljanje u zoru“ upravo je jedna od takvih epizoda. Stoga sam ovoj epizodi podijelio i nešto više ocjene, nego što to ona relativno i zaslužuje, a razlog je samo jedan, ali dovoljno dobar. Naime, u ovoj epizodi Bluff susreće Floka i taj će pas biti zaslužan za mnoštvo dobrih gegova i šala u kompletnoj ediciji Komandanta Marka!
Uvijek su mi drage epizode koje prikazuju taj međuodnos između glavnih likova. Jer, nije sve bio samo rat i teška borba za američku neovisnost u kojoj su glavni junaci iskazivali svoje vojničke vještine i druga ratna umijeća. Baš naprotiv. Uspjeh edicije Komandant Mark duguje isključivo odlično izgrađenim likovima, kojima mirne savjesti možemo pridodati i Floka, ali i njihovom međuodnosu u svakodnevnim zbivanjima.
Tako u uvodu ove epizode Mark i Bluff razgovaraju o tome kako to da Žalosna Sova nije pošao s njima. A nije pošao s njima jer je godišnjica nestanka njegova čukundjeda. Mark i Bluff žale Indijanca misleći da vrijeme u utvrdi provodi u žalosti, prisjećajući se tužne obljetnice i prisjećajući se različitih zgoda i nezgoda svog velikog pretka. Međutim, Žalosna Sova ima ponešto drugačije planove. Oni uključuju iskorištavanje Bettyne lakovjernosti i njenog kulinarskog umijeća. Tako mu Betty kuha velike količine hrane kako bi u njoj pronašao utjehu, uslijed tužnog prisjećanja na velikog pretka. Trebaju mu velike količine hrane. Baš velike. Očito je gadna ta tuga pa ju valja nekako zaobići prežderavanjem. Lukav je taj Žalosna Sova!
Scenaristički trojac jako lijepo ukomponira sitne detalje, koji su zanimljivi za stvaranje atmosfere, ali koji će, poslije, isto tako, sasvim poslužiti u funkciji priče. Jedan od takvih odličnih detalja je i sat, koji je na poklon Bluffu ostavio njegov djed.
Bluff: “Eh, i ja sam imao djeda… Sjedio sam na njegovim koljenima“.
Mark: “Tada nisi imao bradu Bluffe?!“
U obližnjem selu Crveni Mundiri se zabavljaju mučeći jednog psa.
Prvi je to epski susret Floka sa svojim gospodarom Bluffom! Prijateljstvo je to koje će obilježiti čitavu ediciju Komandanta Marka. Većina gegova i šaljivih komponenti same edicije bit će, na posredan ili neposredan način, vezana uz dogodovštine ovog psa, koje su ponajviše vezane uz njegovo (ne)prijateljstvo sa Žalosnom Sovom. Nakon završnog obračuna s Mundirima, pas se ne želi odvojiti od Bluffa, posebno nakon što ga je i nahranio u lokalnoj gostionici. Bluff se čudi da pas nema gazdu.
Gostioničar: “Flok nema gazde! Ružan je i pun buha! A jede kao dva vola!“
Eto. Tako je izgledao početak jednog divnog prijateljstva između čovjeka i njegovog psa. Gostioničar nije pretjerivao u njegovom opisu, a Flok će sve te svoje kvalitete, a i mnoge druge, iskazati u mnogim epizodama kompletne edicije. No, već u ovoj epizodi scenaristi su pokazali neke temeljne odrednice između Floka i Žalosne Sove, koji će poslije obilježiti ediciju.
A Žalosna Sova je vrlo rano uočio kako “Taj pas ima neke sile u sebi!“ Bio je to antagonizam, odnosno nepodnošenje na prvu. Na radost i sreću mnogobrojnih čitatelja ovog stripa.
Mlinar Bendiks izdaje Bluffa Crvenim Mundirima. Sama priča nije nimalo epska, no ono što je obilježilo ovu epizodu je već spomenuto upoznavanje Bluffa i Floka, ali je epizodu obilježilo i raritetno iskazivanje emocija Žalosne Sove. Marka je po pitanju suza dosta drugačiji od Indijanca i one nisu rijetke. Naime, načuli su kako su Mundiri strijeljali zarobljenog Bluffa. Mark plače za mrtvim prijateljem, ne skrivajući suze od Indijanca koji mu govori: “Tvoje suze su najveća počast za umrlog prijatelja!“
S druge strane, Žalosna Sova izigrava srce od kamena tvrdeći da suze nisu za muškarce, ali ipak emocije su jače. I Žalosna Sova plače za Bluffom, ali Mark glumi da ne vidi indijančeve suze, kako mu ne bi bilo neugodno. Na taj način pokazuje koliko cijeni Indijanca.
Epizoda “Strijeljanje u zoru“ ima kultni status među Markovim čitateljima. U njoj su, dakle, na samom početku Markove edicije, autori dali prikazati nekoliko motiva koji će obilježiti čitavu ediciju. Tako imamo naznake zbivanja između Floka i Žalosne Sove koji će obilježiti ediciju. Kao osobitost edicije, a na primjeru ove epizode, izdvojit ću jedan detalj koji će obilježiti stvaralaštvo autorskog trojca kod ovog junaka. Tako je tu, scenaristički, uveden na scenu i jedan slijepac, koji će Marka i Sovu uputiti na pravi trag, a spominjem to iz slijedećeg razloga…
Naime, autorski trojac esseGesse je na scenu uveo toliki broj slijepih, gluhih i hendikepiranih likova, kao gotovo svi ostali autori zajedno. Teoretičari stripa kao mogući razlog takvoj brojnosti, navode posvemašnji utjecaj Drugog svjetskog rata, kome su i sami autori bili dijelom. Ta je svjetska apokalipsa iznjedrila ogroman broj mrtvih, ali i ranjenih koji su kroz dugi niz godina nosili, na svom tijelu, oznake ratnih zbivanja. No, prvenstveno ovu epizodu treba pamtiti kroz prizmu susreta jednog čovjeka i jednog psa. Oni su ipak obilježili toliki broj kultnih stranica Markove edicije.
