Svaka edicija, bilo kojega stripovskog junaka, ima nekoliko (ili nešto više) epizoda koje su važne za kompletnu ediciju. Po tom pitanju, ni edicija Komandanta Marka ne predstavlja izuzetak, nego pravilo. Naime, ova epizoda “Otmica Žalosne Sove“ jedna je od takvih Markovih priča jer prikazuje kako je to baš Žalosna Sova postao poglavica četiriju plemena. Podatak je to na koji su se scenaristi referirali toliko puta kasnije u Markovim epizodama, iako ova sama priča i ne nudi neku posebnu kvalitetu.
Epizoda počinje referirajući se na događaje iz prethodne priče. Naime, u epizodi “Vobak napada“ (originalni broj 9 edicije), Vukovi s Ontarija imali su mnoštvo problema zbog buha koje im je prenio Flok. Jedino rješenje bio je njegov izgon iz utvrde, ali se Bluff ipak solidarizirao sa svojim psom i odlučio mu praviti društvo u prisilnom izgnanstvu. Ova epizoda počinje tako da Mark i Žalosna Sova, s bedema utvrde, promatraju Bluffa i Floka, koji se nalaze u šatoru prije mostića koji vodi do utvrde. Flok žalosno zavija, ali od toga nema nikakve koristi.
Zna to dobro i Bluff: “Tim urlikom nećeš umilostiviti Vukove s Ontarija. Moji drugovi ne žele da te vide opet među njima. Osuđeni smo da budemo ovdje sami…“
Žalosna Sova sve to promatra s bedema utvrde. Iako tvrdi: “Bluff je sam kriv. Ne može da se oslobodi tog ušljivog psa koji mu donosi nesreću“, Žalosna Sova je ipak žalostan zbog odvojenosti od prijatelja pa mu odluči pomoći. A jedini način je osloboditi Floka od buha.
Iako je Indijanac primijenio ponešto drastične metode, Flok se ipak riješio buha u potpunosti. Ali, ne i starih navika o odnosu s gazdinim prijateljem.
Nekako mi je ovo najbolji i najupečatljiviji dio čitave epizode. Scenaristi su u priču ubacili dosta likova, ali kao da se od tih stabala šuma nije vidjela. Šteta je što je jedan ovako važan motiv za čitavu ediciju ostao nedorečen i ne osobito kvalitetno odrađen. Ipak, ne postaje se poglavica četiriju plemena svaki dan.
Možda će neke zanimati zbog čega je upravo Žalosna Sova bio idealan kandidat pa je najbolje prenijeti ono što je rekao svojim prijateljima: “Indijanska plemena oko Velikih jezera odlučila su da izaberu novog poglavicu. Moje pleme želi da to budem ja! Moj čukundeda je bio veliki vrač! A ja sam Markov prijatelj. To indijanci poštuju!“. Naravno, s druge strane, to nipošto ne poštuju Crveni Mundiri, koji bi na čelu četiriju plemena rado imali svog čovjeka, poglavicu kojega mogu kontrolirati.
Da bi dobili efektnost u priči, scenarist ubacuje i lik mađioničara, hipnotizera i opsjenara, koji bi pripomogao lakovjernim Indijancima da lakše izaberu novoga poglavicu. Malo me taj lik podsjeća na jednog drugog hipnotizera i opsjenara iz Markove epizode “Vatrena kula“.
Crtež autorskog trojca uvijek je bio na visokoj razini. Posebno volim kada naprave nešto novo, nekakvu neočekivanu ili posebno atraktivnu vinjetu. U jednu od takvih mogla bi se ubrojiti i vinjeta koja prikazuje kako naši junaci upadaju u zamku ispred “uklete kuće“.
Naslovnici dajem najvišu ocjenu. Komandant Mark na svom konju u svojevrsno primarno pozerskoj poziciji. Ono što ju čini posebno kvalitetnom i drugačijom od mnoštva sličnih naslovnica je jedan detalj koji se nalazi na Markovom licu. A taj detalj je Markov osmijeh. Gotovo raritetna scena, pored silnog mnoštva Markovih naslovnica u različitim akcijskim scenama. Baš zbog toga ovi naslovnicu valja izdvojiti u tom smislu.
Epizoda “Otmica Žalosne Sove“ važna je samo zbog već navedenih razloga u kronologiji edicije. Priča je to koja vas neće nešto posebno razočarati, ali ni posebno oduševiti.
.jpg)
