Osećaj bola

Peach girl

KORI CARK 1 | 160 str.

Svi smo mi tokom života nebrojeno puta osjetili bol, kako fizičku, tako i psihičku. Ipak, jeste li ste se ikad zapitali kako je to osjetiti tuđu bol?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 74%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 7

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 80%

P*7

S*7

C*9

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Osećaj bola
    KORI CARK 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il senso del dolore
    KORI BOLIB 1
  • Il senso del dolore
    KORI SR 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Autor Bojan Jakovljević
  • Serijal se u originalu zove "Il Commissario Ricciardi"

Komesar Ričardi jedan je od najnovijih stripova izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore (SBE) koji je doživeo izdanje na srpskom jeziku. Čarobna knjiga otkupila je prava za izdavanje stripa koji je u Italiji premijerno predstavljen prošle godine, a do sada su se na tržištu pojavila četiri broja. Autor serijala je Mauricio De Đovani (Maurizio De Giovanni). Vredi istaći da je Komesar Ričardi u Italiji prisutan još od 2006. godine, i to u formi pisanih krimi-romana. Dakle, više od deceniju pre aktuelne strip "adaptacije", koja je poverena Klaudiju Falku (Claudio Falco).

Osim kvalitetnog scenarija, strip upotpunjuje i sjajan crtež Danijelea Biljarda (Daniele Bigliardo), umetnika koji je u Boneli timu od 1996. godine, a proslavio se pre svega radeći na Dilan Dogu. Takođe, Biljardo je zadužen i za naslovnice, dok je kolorisanje posao Ilenije Di Napoli (Ylenia Di Napoli) i Andree Erika (Andrea Errico).

Jezivoj atmosferi pridonose i tonovi plave boje, koji se uz standarnu crno-belu daju dodatnu "jačinu" i upotpunjuju opšti utisak vremena i prostora u koji je strip smešten. Upravo je boja specifičnost Komesara Ričardija. Plave nijanse zadržaće se samo u prvom broju. Već u drugom, plavu zamenjuje zelena. U trećem broju dominira žuta, četvrti je rezervisan za crvenkastu, "trula višnja" boju...

Već prvi broj, tačnije nulti u originalnoj numeraciji, Osećaj bola (ita. Il senso del dolore), na 160 stranica daje nam jasne naznake o kakvom stripu je reč. Komesar Ričardi je detektiv, uvek pedantan, predan svom radu i glavni je junak priča koje su smeštene u De Đovanijevom rodnom gradu, Napulju, 30-ih godina prošlog veka.

"... Za njega ne postoji noć, niti nedelja... Svaki slučaj lično shvata, ne staje dok ne nađe krivca... A nađe ga..."

Ipak, Ričardi, punim imenom Luiđi Alfredo Ričardi (Luigi Alfredo Ricciardi), koji neodoljivo podseća na Endija Garsiju, što je i sam autor priznao, nije običan detektiv. On poseduje "dar", sa kojim se upoznajemo već u prologu premijernog broja. Ali, taj dar često je i njegova kletva. On vidi mrtve, tj. poslednje trenutke života žrtava čija ubistva istražuje. I ne samo to, nego i njihove misli, osećanja, njihov bol, po čemu je i nazvana prva epizoda. Često zna da odluta, a u tim momentima neretko vidi duhove pokojnika, mada to poprilično dobro sakriva od ljudi u njegovom prisustvu.

Osvrnimo se sada na dešavanja u Osećaju bola. Priča počinje 1928. godine. Jedna od napuljskih bandi hladnokrvno, nožem s leđa, ubija mladog policajca željnog dokazivanja, a na mestu zločina ubrzo se pojavljuje Komesar Ričardi. Već na uvodnim tablama jasno nam je stavljeno do znanja da Ričardi scenu na kojoj se desilo ubistvo želi da ispita sam samcat. Ubrzo saznajemo da je nesrećni policajac koji je izgubio život Luka, najstariji sin Majonea, koji će od tog trenutka postati verni pratilac glavnog junaka stripa. Tri godine kasnije, svedoci smo ubistva operskog pevača, poznatog tenora Arnalda Vecija, a upravo taj zločin centralni je deo Osećaja bola.

Vecija su pronašli mrtvog u garderobi pozorišta San Karlo za vreme izvođenja predstava "Kavalerija rustikana" i "Pajaci", prerezanog grla sa zabijenim komadom razbijenog ogledala u vratu. Ričardi se daje u potragu za ubicom, te saznaje da je Veci bliski prijatelj Benita Musolinija, sebični i arogantni čovek kojeg je malo ko voleo. Samim tim, lista potencijalnih ubica nije mala. U saradnji sa napuljskom policijom, pre svega već pomenutim Majoneom, Ričardi rekonstruiše događaje koji su prethodili Vecijevom ubistvu, te uz pomoć fascinantne Vecijeve supruge Livije Lukani (lik su joj "pozajmili" Ava Gardner i Monika Beluči), njegovih poznanika i gradskih "sveznalica", na briljantan način uspeva da reši slučaj.

Osećaj bola je priča o ljubavi i onome što često ide uz nju - ljubomorom, priča o izdaji, sa neočekivanim obrtom na kraju. Likovi su sjajno osmišljeni, dijalozi na visokom nivou i nema sumnje da će se Komesar Ričardi svideti svima koji vole krimi/detektivske priče jer, slobodno se može reći, radi se o natprosečnoj "bonelijani". Iako u ovom stripu postoji i blagi upliv paranormalnih stvari (pre svega duhovi koje Ričardi s vremena na vreme vidi), oni nisu tu da bi zakomplikovali priču i odveli je u nekom drugom smeru, nego da bi potpunije prikazali Ričardijev lik, sa kojim ćemo se iz broja u broj sve više upoznavati.

"U tišini, kažeš, doktore? Nemaš pojma koliko imaju da kažu mrtvi..."

Na kraju stripa, čitaoci će biti u prilici i da pročitaju intervju sa crtačem Danijeleom Biljardom u kojem će saznati dodatne pikanterije o samom stripu, likovima i njihovom nastajanju. Ako je suditi po premijernom izdanju, Komesara Ričardija očekuje blistava budućnost. U Italiji je sjajno prihvaćen, ostaje da se vidi kako će ga dočekati naša probirljiva čitalačka publika...

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 83%

    8, 8, 9, 8

    Užitak je bio ovo čitati, a Bigliardo iznenađujuće dobar. Melankolično ozračje, detektivska istraga i polagano vođenje radnje popraćeno s ponešto horora i kvalitetnom karakterizacijom likova... Strip za sporije čitanje, ali te itekako uvuče u radnju, podjednako zaslugom scenarista koliko i crtača. Kome to odgovara sigurno strip za preporuku.

    08.04.2019
    10:23:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Sarghan

    Ukupna ocjena 81%

    7, 8, 9, 9

    Ugodno iznenađen pričom, i to kao veliki ljubitelj detektivskih/krimi priča. Odmah da napomenem, ovo je čisti krimić/detektivska priča gdje se cijeli broj (160 stranica) od početka do kraja rješava jedan slučaj. Ipak, izvedba, priča, postavka i likovi su jako zanimljivi i kvalitetno izvedeni, što me u jednu ruku i ne čudi s obzirim da je ovo stripovska adaptacija jednog književnog romana. Tko voli "klasični" detektivski žanr, siguran sam da će mu se svidjeti ovaj strip.

    Jako mi se svidjelo i kako su natprirodni elementi ubačeni u priču. To jest, sviđa mi se odsutnost njihove svrhe u pogledu slučaja. Ti elementi nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na priču ili sam slučaj, već imaju svrhu da detaljnije prikažu komesarov lik. To jest, kako komesar podnosi "Sudbinu", prikazanu u obliku duhova mrtvih i njihovih posljednjih trenutaka prije smrti. Ričardi ih jedini može vidjeti, no naizgled hladno ih ignorira. Istina je pak kako on ustvari "osjeća njihovu bol" u tim posljednjim trenucima njihovog život. Navedeno značajno utječe na njegovo raspoloženje (iako to u javnosti pokušava sakriti), a samim time daje i dublji uvid u njegov karakter (naizgled smiren, hladan, mračan i tmuran). Crtež i plave nijasne boje također doprinose cjelokupnom ugođaju inspektorovog lika i njegovog raspoloženja, kao i samog slučaja te doživljaj Napulja iz tridesetih godina prošlog stoljeća.

    Ono što mi se najviše sviđa je način na koji je priča adaptirana za stripovski medij. Tu ne mislim na "prekrojenje" originalne priče (koju nisam čitao) u format stripa već na izvedbu. Ranije spomenuti ugođaj kojeg stvaraju plave nijanse boje, dinamičan i dobro strukturiran scenarij, neuobičajeno kadriranje za Bonelli strip, ODLIČAN Bigliardov crtež kojem su ovakva tematika i žanr priča savršeno legli (u intervjuju na kraju priče su navedeni i razlozi tome). Ukratko, dobar primjer kako bi se trebala raditi suvremena stripovska adaptacija dijela iz nekog drugog medija.

    Po meni, Bigliardo je savršen odabir za crtača ovog broja, kao i naslovničara serijala. Svakim novijim radom mi postaje jedan od dražih Bonellijevih crtača. Samim time, crtež značanjo doprinosi konačnom dojmu ovog jako dobrog stripa, a to je, po meni, i poanta stripa kao medija i nešto čemu bi svaki dobar strip trebao težiti.

    08.04.2019
    23:39:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 81%

    8, 7, 9, 9

    Atmosfera je impresivna, Komesarovo zamišljeno, tmurno lice i njegovo općenito držanje odlično su pogođeni. Ima u njemu nešto dilandogovske tragičnosti koja posebno dolazi do izražaja u scenama kad vidi mrtvace (često djecu) i posljednje trenutke njihova života. Radnja jest pravocrtna ali daleko od toga da je banalna, konstruirana je po klasičnom obrascu što lijepo odgovara vremenu radnje.
    Crtež odličan, što i nije čudo s obzirom da je Bigliardo napolitanac, a zagasito plava boja samo pojačava jako dobar dojam. Bitno je spomenuti da je Maurizio De Giovanni imao samo jedan zahtjev kad je počinjao suradnju sa Bonellijem a taj je da svi autori budu napolitanci.
    Definitivno neočekivao i jako ugodno iznenađenje recentne Bonelli produkcije koje zaslužuje pažnju šire publike.

    09.04.2019
    00:09:00 sati
    solar
    uredi
  • Dwayne_Looney

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 9, 7

    Volim detektivske priče i trilere a natprirodni elementi koje imamo vezani su samo za komesara tako da debljih poveznica s Dylanom srećom nema. Isto tako, dobra je atmosfera a glavni lik posebno zanimljiv, s više međusobno nespojivih osobina: melankoličan, radišan, pa možda i drzak u cilju pronalaženja istine. Pozitivno što u stripu nije opaljen ni metak, za ubojstva su tu nož i škarice  Možda je u nekom od ranijih serijala već bilo ali općenito ovakav strip je prikaz nekog novog pravca Bonellijevih izdanja: zbog toga što je cijeli u jednoj boji i što su formati i raspored crteža unutar tabli baš bez pravila, čas je to ono, reći ću, tradicionalno, čas s potpuno razbacanim sličicama, jedna ulazi u drugu pa tako ima apsurdnih situacija da neka kvadratna sličica "otkida" glavu liku koji se nalazi u donjoj pravokutnoj. No, nije to loše, više nešto neobično, na to se nije problem prilagoditi dok me bojanje, pak, ne oduševljava posebno kad vidim da će se te boje mijenjati iz epizode u epizodu. Nekako sam dojma da "baca" dosta dobar i detaljan crtež u drugi plan.

    Što se tiče radnje, nema praznog hoda, dosta priče, bezbroj likova, puno informacija pomoću kojih se i sami možete uključiti i igrati detektiva, imati svog sumnjivca... Uglavnom, moj je savjet onima koji ga još nisu pročitali da ne žure s tim i izaberu si dobar tajming, kad su u formi i kad imaju pred sobom bar sat i pol-dva slobodnog vremena. 

    Podjelom ocjena nemam prostora da adekvatno kaznim koloriranje, i to koloriranje kao ideju a ne konkretno u ovom broju jer plava boja je milost Božja naspram onoga što slijedi. Međutim, radnja je na prvom mjestu, crtež je dobar a valjda je ostalo stvar navike. 

    09.04.2019
    13:50:00 sati
    Dwayne_Looney
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum