
Igračke smrti na dar
Blagdani. Okićene jelke i osvjetljene jaslice. Čekamo li Djeda Mraza ili slavimo blagdan rođenja malog Božića – to je pravo vrijeme za nas. Osim lijepih želja, uoči Božića stižu božićni darovi, svatko to zna, staro ili mlado, i svi se vesele (osim stalnih mrguda) zbog tog lijepog božićnog običaja. Nakon što maknemo taj ružniji, ali nezaobilazan, komercijalni aspekt Božića, ostaje nam praznično vrijeme tijekom kojeg nije neuobičajeno širiti poruke mira i ljubavi, i ugođaj sreće. I tako to biva u stvarnom svijetu, no vratimo se mi nazad u Larryjev svijet, i zavirimo na trenutak u njegove misli…
"Od Božića me dijeli jedva još nekoliko dana, a nemam ni prijatelja ni stalnu djevojku. Ne želim se ni s kim bliže vezati od straha da im se štogod ne dogodi. "
Lazarusov pogled na Božić prilično je fatalistički i pesimističan, no njegovi unutarnji monolozi otkrivaju da unatoč svemu tome ne gubi nadu. To mi se sviđa kod Lazarusa, njegova velika unutarnja snaga i volja za životom, sve to pobjeđuje depresiju i melankoliju koja se u njemu nerijetko javlja. Nije mu teško biti junak koliko mu teško pada to što pritom ginu svi oni koji se uz njega vežu. Ali ovog Božića svatko od naših aktera ostvarit će jednu od božićnih želja. Otac Thomas će se pobrinuti i nahraniti svoje beskućnike, Mačka Lupežica uz lijepu poruku ostaviti novu tajanstvenu donaciju za sklonište, a Lazarus će se pobrinuti da zlo ovog Božića ne pobijedi! Kontinuitet je Caponeu jako važan, isto kao i napominjanje referenci na prijašnje zgode (stara navika iz američki stripova), tako da svako malo dobivamo nadogradnju nekog karaktera ili evoluciju neke ideje. Tako da Larryja osim što lagano nagriza predbožićna depresija, umaraju ga i misli na njegove tajanstvene poslodavce koji ga iz epizode iz epizodu doslovno bacaju u pogibeljne situacije. No, ima još vremena kad će se ozbiljno pozabaviti njima.
"Ali koliko dugo ću još moći nastaviti ovako? Počinjem se umarati… Možda je došlo vrijeme da se suočim sa svojim tajanstvenim poslodavcima, sviđalo se to njima ili ne. "
Caponeov scenarij zna na momente biti brutalan i realističan, tu je ubijanje beskućnika kao da su obično topovsko meso, kriminalci koji bi se odmah iživljavali na zarobljenoj djevojci, sadistički negativac koji voli hraniti ljubimca ljudskim mesom svojih nesposobnih suradnika. S druge strane taj negativac, zvan Max, i dalje je dijete u duši (nije emotivno sazrio), ubojstvo njegovih roditelja ostavilo ga je "osakaćenim" u jednom dijelu duše i tu nikad nije odrastao. Istodobno je i elektronički genij koji je stvorio pravo carstvo igračaka oko sebe – "Fantasy Toys". Živi u dvorcu iz bajke i okružio se igračkama…
Autor također ne propušta priliku istaknuti svoju ljubav prema životinjama, i ostaviti koju poruku na zidu da osuđuje ubijanje životinja. Također, glavna lupežica Mačka okružena je mačkama, i nije prvi put da su mačke akteri epizode. Socijalno je osviješten, makar tek na momente progovara kroz Lazarusa kratkim mislima: "Koliko očajnih jadnika… Kako naše takozvano civilizirano društvo može dopustiti ovakav bijedan život? " No već u sljedećem trenutku, akcija kreće dalje!
Bartolini je radio raniju epizodu "Sve do propasti svijeta", kao i mnoge kasnije, a možemo ga naći i na Dampyrovim epizodama. Njegov crtež je čist, dosta detaljan, vrlo dobro iskorištava sjene u kadrovima. Scenarij je brz i jasan, akcijska epizoda ispresijecana momentima šuljanja, infiltracije i probijanja parametara raznih obrana. Larry zna biti tih i nečujan poput nindže, ali i opako udariti kad za to dođe vrijeme. Ovo je poput većine Larryjevih epizoda, zaplet je tečan i jednostavan, i fino se odmotava do samog kraja. To volim kod Larryja, uvijek znaš što ćeš dobiti, dinamičan i koherentan scenarij.
Ipak dolazi Božić pa sam odlučio recenzirati ovu prigodnu "božićnu" epizodu, jer ona ipak uz nekoliko grubih i neugodnih elemenata priče, zaista govori o pravom duhu Božića. Odnosno, u pravom duhu završava. Parafrazirat ću i pridružiti se božićnim željama autora iz stripa…
"I ugodan blagdan svim našim čitateljima! "