Lucky Luke – moj prvi strip junak u životu, ujedno strip na kojem sam učio čitati. Bio je to broj Daisy Town, izgradnja jednog grada u pustinji, no u ovom broju legendarni kauboj koji poteže brže od svoje sjene nas ipak vodi u potpuno drugačiji kraj - snježna i ledena kanadska regija Klondike. Epizoda je inspirirana stvarnim događajem jedne od posljednih zlatnih groznica, u Klondikeu koja je započela 1896. te prikazuje nekoliko povijesnih ličnosti iz tog vremena.
Priča počinje Jasperovim pisanjem telegrafa Waldu, obojica već znani čitateljima kao prijatelji Lukea, kako mu se sreća nasmiješila i obogatio se zlatom, međutim, telegraf zapravo ne prenosi poruke jer je prevara od strane Soapya Smitha. Waldu se tako, dakle, čini da mu se Jasper ne javlja te odluči sa Lucky Lukeom poći u Dawson, grad u kojem se Jasper nalazi. Putovali su dugim i iscrpljujućim putem neukrotivim krajem, nailazili na brojne prepreke kao što su tjesnac Chilcoot i grebeni na rijeci Five Fingers te susretali razne ljude. Naposljetku, stigli su u Dawson kako bi otkrili da je Jasper nestao te odluče riješiti misterij njegovog nestanka. Cijelu radnju prati humor kakav smo navikli čitati u Lucky Lukeu - smiješan djeci, ali gotovo uvijek zanimljiv i odraslima. Na kraju broja jedna je stranica posvećena povijesnim ličnostima koji su imali bitnu ulogu u priči te tjesnacu Chilcoot sa pokojom rečenicom o njima.
Ova epizoda se fokusira na to da čitatelja educira o toj zlatnoj groznici i da prikaže njezine uvjete. Daje do znanja da nije bilo lako doći do tog mjesta, a onaj tko je uspio ne znači i da je našao zlato.
Glavni junaci do Dawsona putuju skoro polovicu cijelog broja i to je najuzbudljivi dio stripa jer im se svašta događa po putu i jedva se sukobljavaju sa teškim uvijetima. Nakon što dođu u Dawson i čitatelj se upozna sa gradom, napetost i privlačnost radnje malo opada jer se odjednom iz neobične avanture nađemo u riješavanju misterija i klasičnim Lukeovim sukobljavanjem sa prevarantima, ali zato dođemo do preokreta radnje oko Jaspera koji je zapravo zanimljiv.
Crtež je podosta karikaturističan, i sa životinjama i sa ljudima, te kao i humor simpatičan svim uzrastima. Prikazi krajolika u pozadini su jednostavni, a opet daju dovoljno informacija o njemu. Jako je česta pojava da kadar uopće nema pozadinu nego su likovi okruženi ili jednoličnom bojom ili bojom koja mirno mijenja nijansu, no to savršeno paše uz sami stil stripa i stavlja fokus na likove i dijaloge te čitatelj nikada nema osjećaj da se time pretjeruje.
Likovi su brojni i karakterno vrlo različiti, a opet svaki od njih savršeno paše u taj svijet. Osjeća se snažno prijateljstvo između Lukea i Walda te kako im ono pomaže na putu i u nevoljama koje im zadaju ili sami antagonisti ili mještani vođeni tim antagonistima. Tu se ističe i lik pripadnika kanadske konjičke policije koji se susreće sa Lukeom i Waldom na putu jer imaju isti cilj te im on stalno smeta ili ga moraju izvlačiti iz nevolja. On ne pridonosi radnji ni u jednom trenutku, već je tu samo kao jedan element humora, međutim nimalo ne iritira i svako njegovo pojavljivanje kroz epizodu je simpatično. Antagonisti su tipični prevaranti bez neke dubine. Nijedan lik nema dubinu jer to ni nije ideja Lucky Lukea kao stripa, već jednostavna i zanimljiva radnja sa simpatičnim crtežom, likovima i humorom.
S naslovnicom, pak, nisam zadovoljan. Prikazuje Lucky Lukea kako veselo skija na svom vjernom Jolly Jumperu. Nema apsolutno nikakve veze sa stripom osim da se radi o snježnom području. Smatram da bi bilo zanimljivije da je, na primjer, na naslovnici prizor sa putovanja glavnih junaka i njihova borba kroz krajolik.
Za kraj, rekao bih da se ovaj broj ističe ne samo po ledenom kraju, nego i po jako zanimljivoj radnji.
.jpg)
