Još prije nego li je strip uopće izašao na tržište mogli smo čuti podvojena mišljenja (točnije očekivanja) po pitanju njegove izvedbe. Zamišljen kao specijalni broj objavljen povodom 70. godišnjice, "Čovek" je sve osim standardnog Lucky Luke stripa. Iako još od 2003. godine avanture Luckyja Lukea redovno potpisuju crtač Achdé u kolaboraciji s raznim scenaristima, ovaj specijalac je dan u ruke Matthieouu Bonhommeu, autoru koji do sada nije potpisao nijednu epizodu Luckyja Lukea, kako scenaristički, tako i crtački. No ono što Bonhomme jest napravio je radikalno promijenio pristup ovom naslovu, ostavivši ga bez nekih najprepoznatljivijih karakteristika. No kao što ćemo vidjeti, to nije nužno loša stvar.
Slika 1. Početni kadrovi stripa
Prva stvar koju odmah primjećujemo je drugačiji crtački stil. Iako još uvijek karikaturalan, poprilično se razlikuje od onog kojeg su njegovali Morris i (kasnije) Achdé. Druga stvar koja vrlo brzo upada u oko je izostanak humora i iako tu ima nekih smiješnih scena i situacija, priča je poprilično ozbiljnija u odnosu na sve druge albume. U srži je zapravo jednostavna; Luke (ili Talični, kako želite) dolazi u grad čiji su stanovnici nedavno opljačkani. Naime, svo zlato im je ukradeno, a nesposobni šerif i njegova ekipa ne pokazuju preveliki interes kako bi riješili zločin. Ubacite u to još i sasvim očekivani twist na kraju i imate cijelu priču ovog albuma. No to je zapravo manje bitno, jer ono što nam Bonhomme ovdje želi pokazati je naglašeno u sporednim detaljima, a ne u glavnoj priči i to mu odlično ide. Bilo da se radi o strahopoštovanju mještana kada se Talični predstavi (dočaravši nam tako veličinu i legendu glavnog lika) ili npr. o sceni kada jedan od sporednih likova govori Taličnom da nikada ne izgubi onu čistoću i naivnost (slika 2 u ovoj recenziji), autor nam pokazuje da je onaj pravi Talični kojeg svi znamo idalje tu. Sami dijalozi su tečni, realni i lijepo napisani, funkcioniraju bez problema. Izostanak humora je naravno itekako osjetan, no to ne uzimam kao neki problem upravo zbog toga što ovo i ne pokušava biti humorističan strip. Jedino ako netko baš ne želi prihvatiti Taličnog bez humora, mogao bi izostanak istoga vidjeti kao minus, no to je u redu. Nije uobičajena stvar da se iz humorističnih stripova izbacuje upravo ono što ih definira.
Centralni motiv koji se provlači kroz cijeli strip je "borba" Taličnog s nedostatkom duhana. Iako možda na prvu zvuči banalno, bitno je za napomenuti da se u jednom trenutku ima 30ak godina u Francuskoj publika pobunila protiv korištenja duhana u stripu koji čitaju i djeca. Morris je nevoljko i pod prisilom morao cigaretu zamijeniti travkom, lišivši Taličnog jednog od njegovih najprepoznatljivijih simbola, kazavši da je cigareta "dio lika", baš kao što je i npr. lula dio Popaja. Bonhomme se fokusira na taj detalj, uzevši ga kao bitnu prekretnicu u cijelom serijalu nakon koje po njemu Talični više nije bio onakav kakvog ga je Morris izvorno zamislio. Upravo u tom detalju je sadržana bit "Čoveka" i u tom detalju je zapravo simbolika smrti Taličnoga. Tokom priče se stalno postavlja pitanje tko je zapravo taj čovjek koji ga je ubio, no na kraju se može zaključiti da je čovjek zapravo publika, čitatelji. Svi oni ljudi koji su poljuljali Morrisovu ideju prisilivši ga da makne jedan od Tomovih simbola. U ovom slučaju čovjek je publika, a Talični je sloboda izražavanja, takoreći ugušena pod prisilom.
Slika 2. Sve ono što je vrijedno kod Lucky Lukea
Itekako ozbiljna tema za jedan strip koji je u osnovi humoristične prirode. Odstupanje od klasičnih epizoda se vidi, no po mom mišljenju u ovom slučaju je to napravljeno s namjerom da autor prikaže svoje nezadovoljstvo samom idejom cenzure, te da ispriča spomenutu promjenu sa strane Taličnoga. Ipak, nije sve tako crno jer Talični se, baš kao i Morris, nakon krize ne predaje i nastavlja pustolovine. Zadnji kadrovi stripa kada Talični uzima travku s groba mrtvog prijatelja, stavlja je u usta i na Jollyju odjaše u zalazak sunca u stvari najavljuju one "novije" epizode bez cigarete i posebno su dojmljivi, te nam veoma jasno prenose poruku koju je Bonhomme ovim stripom zapravo želio reći:
Talični je mrtav, živio Talični!
.jpg)
