Kad je Bonelli u pitanju, priče o prošlosti glavnih junaka uvijek su bile omiljene među fanovima. "Zagor priča", iako ne spada među najbolje, ima kultni status. "U ponoru pamćenja" je vjerojatno najbolji Nathan Never ikad, a kad Mister No uz bocu žestice krene sa prepričavanjen ratnih te newyorških zgoda i nezgoda, to gotovo u pravilu predstavlja vrhunsko uživanje i često rezultira ponajboljim pričama u serijalu (npr. MN MX #1: "Bilo jednom u New Yorku"). "Carsonova prošlost" je prema ocjenama na sajtu najbolja epizoda Texa a nikako ne smijemo zaboraviti i na "Ponos Navajoa" u kome se prepričava prvi susret između Texa i Tiger Jacka.
Magični vjetar je otišao korak dalje. Naime, on se svoje prošlosti ne sjeća, otkriva je tek postepeno, pa tako istovremeno sa njim i mi čitatelji otkrivamo tko je on zapravo (koncept sličan XIII). Dosad smo saznali da je Ned bio mladi revolveraš i pomoćnik šerifa Colemana (MV #19 Đavolja lijeva ruka), te da je bio vojnik "Fort Ghost", #12 "Olovno nebo"). Međutim zbog eksplozije vlaka u kojoj se Nedu mali metalni dio zario u glavu i koji mu je izbrisao pamćenje, on se tek postepeno prisjeća prošlosti, a na kraju prve epizode on čak izjavljuje da je Ned mrtav i da je njegovo ime sad Magični vjetar, te tako daje do znanja da se on prošlosti zapravo I ne želi sjećati… Međutim, ova epizoda će mnoge stvari okrenuti naglavačke i predstavlja (po meni) prekretnicu u serijalu..
Saznajemo kako je Ned dugo vremena mislio da je on ubio svoj oca želeći zaštiti svoju majku, iako su mu svi govorili da je njegov otac umro 14 dana kasnije, masakriran od strane Indijanaca. Ned i nakon nekoliko godine ne želi vjerovati u to te najprije posjećuje svoju majku, uspostavlja telepatsku vezu sa duhom svog oca pomoću malog Zadiga, te saznaje da je majka imala ljubavnika i da je baš majčin ljubavnik zvjerski ubio njegovog oca te nakon toga krivicu svalio na Indijance. U trenutku kad treba vidjeti lice očevog ubojice, veza se prekida, a Zadig gubi svoje moći. Ned shvaća to kao znak da njegovi roditelji ipak ne žele da on zna tko je ubojica jer bi to bilo suviše bolno za njega, ali postoji mali problem – naime Poe sprovodi svoju istragu te saznaje tko je tajanstveni ljubavnik Nedove majke, ali ne želi reći Nedu. Zašto ne? E za taj odgovor morat ćete pročitati strip! Iz razgovora između Neda i njegove majke također saznajemo nekoliko vrlo interesantnih detalja iz Nedove prošlosti. Saznajemo koji je razlog Nedovog priključivanja vojsci, a također i da je nakon građanskog rata nekoliko godina plovio morem što opet otvara nova pitanja na koja će – nadamo se – biti odgovoreno u sljedećim epizodama.
Na ovom mjestu je zgodno opet povući paralelu sa ostalim Bonelli likovima. Naime, stiče se dojam kako su očevi glavnih junaka dosta često "problematični". Zagorov otac kao ubojica Indijanaca, Martijev kao Čovjek u crnom, a o odnosu Dylan Dog-Xabaras napisano je nekoliko podužih eseja/recenzija a čak ni najveći poznavatelji DD-a na forumu (stinky, DeeCay, kiky, Barker, Heyoka, Prozirna senka itd.) ne mogu pronaći zajedničku teoriju. Nedov otac je prije svega prikazan kao tragična figura, razočaran i prevaren od svoje žene, a na neki način i od sina koji je pucao u njega, ali on njih i dalje voli. Njegova smrt je bila spora i bolna ali iz ljubavi prema sinu, on mu ne želi otkriti identitet čovjeka koji ga je masakrirao pa tako na kraju ubire samo simpatije.
Nije za žene, djecu i one sa slabijim želucima: zadnji trenuci kapetana Rodericka Ellija
Činjenica da je za crtanje ovako važne epizode bio zadužen Goran Parlov, dovoljno govori o tome kakav je njegov status u MV-staffu već u ovoj ranoj fazi serijala. Fini i sigurni potezi, odličan osjećaj za crno-bijelo, bogate pozadine i uvjerljive emocije u stilu Milazza samo su neki od aduta Gorana Parlova koji je na ovoj epizodi pokazao zašto su on i Frisenda legitimni nasljednici velikog Iva Milazza. Da je lik Magičnog vjetra nastao prema Goranovom Jesusu Zaineu (Tex gigant – Posljednja granica) je već dobro poznato, ali uz glavnog junaka Goran ima i druge argumente sa kojima puca na sam vrh modernih europskih crtača.
Scena masakriranja Rodericka od strane ljubavnika njegove žene je stvarno nevjerojatno brutalna. Nagledali smo se svakakvih scena u Dylan Dogu, ali vjerujte mi - ovo nije za svakoga. Svakako vrijedi spomenuti i str. 10. i posljednji kadar na kojem Zadig tužan sjedi uz cestu na koju pada lišće a u pozadini na kočiji dolazi Rufus. Jednom riječju – prekrasno! Naslovnica je demonstracija Zadigovih moći i mišljenja sam da nije najsretnije riješenje s obzirom na radnju iako je tehnički sasvim solidna. Parlovljeva dodatna naslovnicu bi se teško mogla odnositi na ovu epizodu tako da ocjena ide Venturiju.
U uvodu sam napisao da se radi o prekretnici u serijalu. Naime, nakon ove epizode više ništa neće biti isto, a posebno odnos između glavnih likova. Kako će se radnja razvijati dalje, možemo samo pretpostaviti ili slati peticije Libellusu za što brže izbacivanje ostalih knjga (da parafraziram mog prijatelja Davida – sve knjige odjednom, pa da se ne natežemo više sa čekanjem;-)). Možda se ova recenzija ne bavi dovoljno samom radnjom, ali nisam kvariti užitak kod čitanja… Nikako ne propustiti ovu epizodu I nikako ne propustiti serijal MV!
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.gif)
.jpg)
