Uklapanje nastavaka dvije različite priče bi trebalo da donese jednu zaista kvalitetnu priču i to je ovdje urađeno zaista uspješno. Radnja se vraća u međusvijet, gdje borave duše umrlih prije odlaska u konačno odredište. Kako je duša profesora Aldridgea i najavila, stanje atrasije je nastupilo i on je izgubio interesovanje da stupi u kontakt sa svijetom živih. Marti ipak nije uspio da konstruiše aparat koji je trebao na zemlji da služi kao prijemnik. Ali sa Aldridgeom stupa u kontakt jedna nedavno pridošla duša koja se sjeća da je pominjao aparat za kontakt sa živima i iako se Aldridge više tog ne sjeća niti ga zanima uspijevaju da pronađu aparat. Tom, koji je spasio život Mister Džinksu sada sa apartaom može da prođe stepenice koje vode ka svijetu živih i pokušava s njim da stupi u kontakt i pošto je njegova asistentkinja medijum prenosi joj šemu aparata i sad to konačno funkcioniše i na zemlji. Ali Mister Džinks je shvatio kako se to može iskoristiti da bi se obogatio i u drugom svijetu nastaje haos. Da ne prepričavam cijelu epizodu, red je da kažem još neke stvari.
Za razliku od priče iz SD 30-31 ovdje je akcenat sa hrišćanske religijske predstave drugog svijeta ipak stavljen u drugi plan. I dalje možemo vidjeti neke dijelove koji na to podsjećaju, razlike među dušama, simbolika stepenica, ali sad je ovo ipak više jedna priča šta bi bilo kad bi bilo. Šta bi se zaista desilo kad bi duše umrlih mogle da se vrate i osvećuju se, šta bi se desilo kad bi se poremetila ravnoteža i u svijetu mrtvih (kao da je malo poznatih problema na ovom svijetu)? Onda, zanimljiva je malo humoristička predstava kako i na drugom svijetu važi zakon jačeg. Mister Džinks nam se ponovo predstavlja kao lik koji zna da sklopi poslove u svakoj situaciji, zna kako da se obogati, ali ipak mu je glavna želja kako da se osveti Martinu. On je kao lik možda i najbolje iskorišćen u cijelom serijalu, jer ne može se reći da je neka epizoda u kojoj se on pojavljuje loša.
Svidjela mi se i ideja scenarista kako Martijev duh poslati na onaj svijet. Nisu mogli da ga kao kolege iz Zagorovog svijeta pošalji duginim mostom u vječna lovišta, pa su ga poslali zamjenom duša. Scenaristi su za razliku od čestih brljotina ovdje ipak zaokružili jednu priču, pojasnili neke stvari o tom međusvijetu, kako zaista postoji fizički, iako je daleko od ovozemaljskog, pružili su nam sliku o prilikama kakve tamo vladaju. Iako u ovom almanahu ne dobijamo toliko zanimljivih odgovora ključnih za serijal kao u SD 30-31, ipak ova priča ima važne elemente. Neki likovi iz ranijih epizoda su dobro iskorišteni, predstavljena je mogućnost putovanja na drugi svijet, napravljen je dobar zaplet, zanimljiv rasplet i ipet nekoliko otvorenih pitanja za drugu priču.
Kad piše Morales skoro da ne može da bude greške, što se ne bi moglo reći za njegovo crtež u saradnji sa Grimaldijem. Ima dosta karikaturalnih elemenata koji ne priliče baš prikazivanju međusvijeta, tu su mnogo bolji bili braća Espozito.
.jpg)
