Nakon što je prošle godine uz pomoć šašave Angie i dvoje
smušenjaka Deeja i Kellyja riješio tajnu Mozartove lubanje (u nas tek
nedavno) i pojasnio nam jednu misteriju iz glazbenog područja, Castelli je
odlučio da je vrijeme da se stranice povijesti sirotog Kolumba konačno ispišu
do kraja. I dakako, objasni veza između kraljevstva prezbitera Johannesa i
tajnih eksploatacija Crkve i templara na području Amerike. I onda kad se
mislilo da već sve znamo, pet godina kasnije Recagno otvara nova pitanja i
pokušava zaključiti stvar. Te kao svaki dobar treker od zanata, u tu svoju
priču ubacuje i izvanzemaljske oblike života. Templars in space! ;)
Radnja prati tri na prvi pogled ne baš povezane priče iz
prijašnjih epizoda koje se bave jednim zajedničkim elementom - Amerikom.
Mistično kraljevstvo patera/prezbitera/pope Johannesa/Ivana/Jovana ili
talijanski "pretti Giani" kako sam sebe oslovljava u
poslanicama koje je pisao papi i ostalim vladarima drugih zemalja tog doba. Od
12. st. poduzimaju se mnoge ekspedicije koje traže to mistično kraljevstvo u
kojem teče med i mlijeko. To je između ostalih i Etiopija, dok drugi, odvažniji
teoretičari stavljaju to kraljevstvo na Daleki Istok, ili pristaše templarske
teorije u Ameriku. Ta priča je ispisana na stranicama stripa davne 1982. (prije
10 godina) na samom začetku serijala. No, ta epizoda je bila i malo štura te
nije obilovala informacijama nužnim za shvaćanje legende i kraljevstvu Patera
Johannesa (u Dnevniku pope Jovana). Više je Castelli obraćao pažnju na akciju i
upotpunjavao scenarij nekom macabre atmosferom.
Prezbiter Johannes ili prete Gianni kako ga vide srednjovjekovni umjetnici
Druga linija tiče se templara, a koja priča o
tajanstvenim kartama koje su prvi templari i Hugo De Payens pronašli u
podzemlju legendarnog Salamunovog hrama 1140. godine. Prava povijest nikad nam
nije točno otkrila što su to templari našli u tom podzemlju, postoje samo
nagađanja o kartama tih neistraženih krajeva, tajnih Hiramovih nacrta hramova,
Zavjetni kovčeg, bogatstvo, kamen mudrosti itd. Ljudskom predmnijevanju nema
kraja. Isto tako, neki se pitaju da kako to; u 12. stoljeću Europa je bila
siromašna, otkuda onda templarima i Crkvi toliko novaca za financiranje
ogromnog broja crkava? Da li je on pritjecao od uporabe Kamena mudrosti za pretvaranje
neplemenite kovine u zlato ili jednostavnije, jesu li templari pronašli karte
do pretkolumbovske Amerike koju zatim u velikoj mjeri eksploatiraju?
Treća linija govori nam o Kristoforu Kolumbu i
njegovoj ključnoj plovidbi iz 1942. godine. Epizoda iz 1986. "Blago sedam
gradova" započinje teorijom o Kolumbovoj prvoj plovidbi, te se nakon
stanovitih saznanja priče okreće drugom smjeru i govori o potrazi za Eldoradom.
Sam naziv priče govori o četvrtoj karaveli kojom je Kolumbo krenuo prije onih
sljedećih tri pomoću kojih je službeno otkrio Ameriku. Kao i u prošloj epizodi,
opet se radnja dešava uoči Kolumbovog dana, no ovaj je put u pitanju prava
obljetnica – 500 komada godina!
Kristofor Kolumbo by Sebastiano del Piombo, Ufizzi, Firenca
Castelli je ovdje jako pazio na kontinuitet, te uključuje u reference ključne momente iz priča koje se dotiču tih tema. Da se kojim slučajem epizoda nalazila u redovnoj seriji, imala bi puno manje humorističkih elemenata, i vjerojatno bi se puno više usredotočila na Martina, dok bi oni repetativni komični elementi poput Angie i Chrisa bili u sjeni. Jedan dio scenarija se jako poziva na prijašnje epizode, događaje i likove, a možemo posmatrati i Alessandrinijevu transformaciju Kolumbove priče i prezbitera Johannesa koje su izvorno crtali braća Cassaro te Bignotti. Pogledamo li dvije uvodne scene, onu sa ulovom Čovjeka koji je otkrio Europu i razgovor između pape i neidentificiranog redovnika, uvidjet ćemo znakovite razlike. Kao prvo, Alessandrinijev i Bignottijev Nakhoa se fizički razlikuju, a i broj mornara na brodici u trenutku spašavanja nije isti. Sljedeća scena razgovora u prvom slučaju nalik je nekom generičkom razgovoru dvojice čelnika Crkve i tu Castelli još nije imao na pameti misterij templara. U Karaveli je to razrađenije, a spominju se i albigenski heretici koji su više nego dobar razlog zašto je Crkva morala držati po kontrolom bilo kakav element koji može poticati novu herezu (za bolje upoznavanje sa začetim problemima pročitati addendum ovoj recenziji). Epizodu preplavljuje naracijski element te se možda slučajnom prolazniku/čitatelju neće doimati niti spontanim, niti razumljivim. No, s vremenom čovjek počinje sve više cijeniti Castellijev smisao za kontinuitet i uspješno integriranje real-world činjenica u jedan fiktivni univerzum Martina Mysterea....
Addendum...
Peralta Vignati, "Tajne templara" – pretpostavke o
iskrcavanju
Ne postoji nikakav siguran dokaz o iskrcavanju templara.
Kada je riječ o templarima svi su tragovi uvijek pažljivo izbrisani i nikada
nema sigurnih dokaza. Ili ih je barem nemoguće pronaći u arhivima. Ipak,
razmislimo:
1. Imali su vlastitu flotu s mornarima koji su bili
pripadnici Reda
2. Neki od njih morali su biti Normani, rođaci onih
moreplovaca koji su u vrijeme osnutka templarskog reda, ili nekoliko desetljeća
ranije, s Grendlanda plovili za Ameriku što su je zvali Wineland, putujući tamo
i natra više puta.
3. Među mornarima sigurno je bilo i Bretonaca, čiji su
preci ostavili tragove na obali Philadelphie, puno prije Kolumba
4. Dio templara bio je dovoljno obrazovan da bi znao kako
je zemlja okrugla, što su također znali benediktinski papa Silvestar II, nekolicina
njegovih učenika i majstor graditelj Chartresa, koji je čak poznavao njene
dimenzije.
5. Vitezovi Hrama pristajali su u feničanske luke u kojima
su možda bili sačuvani zemljovidi tog drevnog naroda koji je izgleda također
doplovio do američke obale. Čuvene Piri Reisove karte otkrivaju dosta toga o
zemljopisnom znanju starih naroda.
6. Nakon ukidanja Reda, templari Pirinejskog poluotoka
raspršili su se po drugim, više-manje sličnim redovima, poput onog od militarističkog
reda od Calatrave u Španjolskoj i Kristova reda u Portugalu, osnovanog baš s
tom namjenom. Poznato je da se Kolumbo služio kartama i arhivima reda od
Calatrave te da je posjedovao još neke, pomoću kojih je uvjerio kraljicu
Isabelu u utemeljenost svojih tvrdnji. Nekoliko godina kasnije, španjolske su
lađe poletno zaplovile prema Americi, nadajući se uspjehu svoje ekspedicije.
No, nisu templari bili jedini prvi mogući došljaci na
američki kontinent. Keltska tradicija ispjevala je "Pjesan o Cuchulainu",
junaku irskog viteškog bratstva Crvene grane koja govori o liku koji je
isplovio prema otocima sreće daleko na zapad. Jedna priča američkih domorodaca govori
o strancu koji se negdje u XI. stoljeću iskrcao na Yucatanu. Meksička plemena
zvala su ga Quetzalcoatl (ptica-zmija), a na majanskom jeziku njegovo je
ime glasilo Kukulkan (pernata zmija). A irski brodovi bili su slični
norveškim drakarima (drak = zmaj) i imali pramce ukrašene zmajskom ili zmijskom
glavom. Dakako, spretni "povjesničari" odmah su uočili povezanost
između te dvije činjenice! ;)
Hereza Albigenza ili Katara i Katarski križarski rat
Albigenski križarski rat ili Katarski križarski rat
(1209-1229) bila je 20-godišnja vojna kampanja koju je inicirala rimokatolička crkva da bi eliminirala religijsko prakticiranje Katara iz Languedoca, koje je rimokatolička crkva smatrala apostazijom. Katolička Crkva srčano se razračunavala sa strujama u kršćanstvu koje je smatrala heretičkim, no prije 12. st. te grupe bile su organizirane u malim brojevima poput uličnih propovjednika u zabačenim uličicama ili malim lokaliziranim sektama. Katari iz Languedoca predstavljali su alternativni i popularni masovni pokret, fenomen kojeg rimokatolička crkva nije vidjela već 900 godina. Bili su posebno brojni u današnjoj zapadnoj
mediteranskoj Francuskoj, tada dijelu Katalansko-Aragonske konfederacije ili Kraljevstva Aragon. Također,
zvali su ih Albigenci, po gradu Albiju. Postoje najmanje dva objašnjiva objašnjenja ove činjenice – prvo, jednostavno zbog prisutnosti pokreta u i okolo grada, i drugi, da ime dolazi od crkvenog koncila održanog kraj grada 1176. godine koji je, nakon uzimanja
u obzir katarske doktrine, bio proglašen herezom.
Prema cistercitskom piscu Cesaru Heisterbachu,
jednog vođu križarske vojske, papinskog legata Arnaud-Amaurya, upitao je
križar, kako mogu razlikovati katare, njihove neprijatelje, od ostalih građana.
Odgovorio je: "Caedite eos! Novit enim Dominus qui sunt eius" ili "Ubijte
ih sve! Gospod će prepoznati svoje!"
Taj križarski rat protiv katara povijesno je signifikantan iz mnogih razloga: naneseno nasilje bilo je ekstremno čak i za srednjevjekovne standarde; Crkva je legalno ponudila sankcionirano vlasništvo nad osvojenim zemljama zapadnim francuskim plemićima i francuskom kralju. I na kraju, albigenski križarski
rat imao je ulogu u stvaranju i institucionalizaciji i dominikanskog reda i
srednjovjekovne inkvizicije.
.GIF)
.jpg)
