Priča započinje povijesno istinitom pripovijesti o kraju Romanovih - ruske carske obitelji koja je zbačena s trona za vrijeme revolucije 1917. i čiji su svi članovi kasnije svirepo pobijeni.
S tim prologom epizoda u startu poprima uznemirujući, tjeskoban ugođaj, poprilično netipičan za ovaj serijal. Tom ugođaju dosta kumuje arhaičan Bagnolijev crtež, koji izvrsno odgovara dočaravanju velikog broja povijesnih događaja iz prvog dijela dvadesetog stoljeća. Bagnoli je ljubiteljima ovog serijala poznat i pod pseudonimom Henry. Nikako mi nije među dražim crtačima, čak bih njegov crtež okarakterizirao epitetima ružan i odbojan, pogotovo kada je u pitanju izgled likova. Ovdje se Henry okušao i u scenarističkoj ulozi uz pripomoć Renate Pfeiffer (surađivala isključivo s Bagnolijem još na tri Martyjeve epizode).
Kao što i inače biva, naši junaci su u ovu povijesnu misteriju upleteni sasvim slučajno.
Kako je došlo do puta u Nicu doznajemo retrospektivno, nakon ugodnog putovanja zrakoplovom u društvu mlađahne i zgodne Shirley, koja dodatno potencira legendu o Romanovima povezivanjem svoga djeda s krvavom pričom iz prologa. Ta priča je dovoljno intrigantna da svakoga zainteresira, a kamoli ne iskusnog njuškala i lovca na povijesne misterije kao što je Marty.
Ugodni trenuci bez Dijane
Bagnoli se pobrinuo da nam dočara sve bitne znamenitosti Nice, pa bih rekao da je ovo jedna velika razglednica Nice, poznatog grada na Azurnoj obali. Klikom na link unutar crvenih zanimljivosti otvorit će vam se svježa slika iz današnjih dana tih mjesta koja su glavni junaci ove priče "posjetili" sredinom devedesetih, a Bagnoli realno i vjerodostojno nacrtao. Mislim da je zgodno usporediti stvarno mjesto s onim iz stripa i to mi nekako daje dodatnu vrijednost ovoj epizodi. Ima u stripu ogroman broj tih turističkih atrakcija Nice, ali postavio sam samo one najočitije (pogledaj crvene zanimljivosti!).
Uz toliku količinu istinitih povijesnih informacija i zemljopisnih lokacija, gdje su izmišljeni događaji smješteni unutar stvarnih okvira, s pravom se za ovaj serijal može koristiti fraza da se uči uz zabavu i zabavlja uz učenje, a budući da je ovo dvodijelna priča, logično je očekivati ozbiljniju i razrađeniju priču od onih na samo 94 stranice.
Najdraža mi je bila poznata fraza iz Martyjevih stripova: "Nemogući završetak u idućem broju", koja golica maštu u svim dvodijelnim pričama.
Uz to, odmah na otvaranju drugog sveska, slijedi zanimljiva scenaristička fora s Martyjem na plaži u igri ruskog ruleta s Borisom, Rasputinom i carem Nikolom. Scena baš u skladu s ruskom temom i atmosferom kojoj obiluje ovaj dvobroj.
Nažalost, većinom je sve nakon te scene loše, usiljeno i jeftino.
Puno smo se takvih kriminalnih završnica nagledali u ovom serijalu, a najčešće je problem bio u nemogućnosti stvaranja kvalitetnog raspleta u okviru uvriježenih povijesnih istina u sadašnjem vremenu. Ovdje to ipak nije bio slučaj i dojma sam da su scenaristi to morali završiti na kvalitetan način. Zašto? U prvom dijelu priče scenaristi lijepo stvaraju misterij oko Shirleyinog djeda - Borisa Grigova i smrti kćeri Romanovih.
Od njih, najpoznatija je Anastazija zbog legendi o njenom preživljavanju. U ovoj priči je pak riječ o drugoj sestri - Olgi, u koju se Boris zaljubio taman prije svirepe egzekucije. Bila je to ona sudbonosna ljubav na prvi pogled koja je u njegovom slučaju najprije prokletstvo.
Kaže se da vrijeme liječi sve rane, ali kod Borisa je protekom vremena stanje bivalo sve gore, kao kod kakve neizlječive bolesti. Unatoč tome što je (zbog tajanstvenog bogatstva) mogao imati bilo koju ženu iz visokih krugova Nice, pa čak se i konačno skrasio sa Shirleyinom bakom, Borisa je razarala samo opsjednutost Olgom, što su iskorištavali brojni mediji i vračare.
Posljedica njegove sve veće opsjednutosti Olgom je tragična smrt Shirleyine bake, čime je Shirleyina majka kao djevojčica ostala sama s opsjednutim ocem, jedva dočekavši da pobjegne što dalje od njega i što prije.
Rezultat svega je da je Shirley tek u odrasloj dobi upoznala svog čudnog, uvijek mrzovoljnog i nepodnošljivog, ali zagonetnog i bogatog djeda (usput dobivši Martyja kao "slučajnu" pratnju). Boris živi u luksuznoj palači s pomoćnikom koji ima izgled negativaca iz starijih filmova o Jamesu Bondu.
Kako se priča razvija, postepeno saznajemo odakle mu bogatstvo, a posebno nove sočne detalje o misterioznom starcu. Naime, baš kao u pričama s Mister Jinxom, starac svako malo otputuje na neko vrijeme, da bi se vratio vitalan kao mladić u dvadesetima. Samo što ta magija ne traje dugo, pa već idući dan Boris se vrati na staro, mrzovoljno, staračko stanje.
Kao što već znamo, Martin je najbolji u otkrivanju takvih zagonetki, a kakvu ulogu u svemu ima naizgled uskrsnula Olga u pratnji još jednog davno pokopanog povijesnog lika - zlokobnog Rasputina, i što je zagonetni "kamen života"? Pa, za to saznati morat ćete uzeti ovaj dvobroj u ruke u starom, ali otpornom izdanju Slobodne Dalmacije ili uskoro u novom luksuznom Libellusovom ruhu. ;-)
Rasputin
Ono što moram naglasiti je da ova priča praktički završava već na prvom dijelu drugog sveska, i to poprilično traljavo i mrljavo, u stilu najjednostavnijih geg crtića, što nikako nije u skladu s lijepo i skladno građenom pričom prepunom misterija do tada. Nakon te nadasve jeftine i neočekivane završnice slijedi dugi epilog u kojem dobivamo sva objašnjenja koja se mogu dobiti. Autori su na kraju pokušali ostaviti završetak otvorenim, ali nisu baš uspjeli u tome. Meni je na kraju ostao samo mučan i negativan osjećaj kada se sjetim ove priče.
A očigledna namjera je bila napraviti jednu razglednicu u stripu atraktivnog grada na Azurnoj obali - Nice! Da, mučna neka razglednica koja postiže obrnut učinak, pa čitatelj teško da će dobiti želju za posjetu tom gradu. Kako sam već spomenuo, svemu je dodatno kumovao težak, arhaičan i ružan Henryjev crtež, koji izvrsno funkcionira kod povijesnih sekvenci, ali nikako kod scena u sadašnjosti radnje.
Prva naslovnica intrigantna, dok je druga baš u skladu s raspletom ove potencijalno dobre epizode koja ima dosta pozitivnih karakteristika, ali kao što sam već naglasio ukupni dojam je, iako upečatljiv, poprilično loš. Šteta!
.jpg)
