
Ako vam se učinilo da kratak opis ove epizode podseća na neku drugu koju ste već drugde pročitali, ne bojte se, niste paranoični! Naime, ova kratka priča je, poput druge dve ranije objavljene, Osmeh Mona Lize i Utvare na Menhetnu u stvari predložak za dužu, normalnu priču. I kako smo dobili Osmeh iz prošlosti i Elektronski teror, tako je i osnova ove priče bila za daleko dužu, bolju i pamtljiviju epizodu pod nazivom Zemlja snova.
Ipak, da se ne bismo ponavljali ovde, u recenziji ćemo obratiti na neke razlike koje postoje između dvaju priča. Prva je očigledna, dok je Zemlja snova ozbiljna priča, koja na preko 240 strana istražuje tajne ljudskog mozga, snova i aboridžanskih legendi jer joj prostor to dopušta, ovde na skučenih desetak stranica imamo jednu simpatičnu i pre svega zabavnu pričicu za vruće letnje dane, a sve one ozbiljne teme gore pomenute ovde su samo u naznakama.
Ovi komični elementi biće naravo zadržani i u nastavku, ali neće uopšte doći do izražaja, jer će naglasak biti na drugim protagonistima, Kunandžunu i Mister Džinksu na primer. Ovde, pak, Perkinsovi, uz nesebičnu podršku samog Martija vode glavnu reč oko comic reliefa. U jednom trenutku se i sam Marti jada kako je prešpartao čitav Menhetn u potrazi za sedištem Drimtrevela, da bi se ispostavilo da je mu je isto sve vreme bilo ispred nosa, preko puta kuće!
Vidi se da se stara lisica Kasteli silno zabavljao pišući ovu kratku priču. Uz svoju već poznatu erudiciju i vaskoliko znanje uglavnom nebitnih stvari čije semenje je posejao svakud po stripu a čiji smo samo deo popisali u zanimljivostima (ako obratite debelu pažnju na detalje u vinjetama, naći ćete još par što očiglednih, što manje očiglednih referenci). I Alesandini je odradio izuzetno korektan posao, ali nažalost u ovom izdanju koje smo imali prilike da čitamo u nas, zbog preklapanja vinjeta u takozvani Boneli format to baš ni ne izgleda najbolje, već skučeno i zgužvano, ali to nije krivica do majstora.
Mister Džinksovo pojavljivanje u kratkim pričama likom i stilom odudara od njegove standardne mefistofelovske pojave iz regularne serije (mada je nešto od tog imidža zadržao i ovde). Kolege sa uticajnog italijanskog sajta uBc su mišljenja da se radi o alternativnom Džinksu. Za vašeg recenzenta radi se o istom Džinksu koji je samo drugačije grafički prikazan u tim letnjim izdanjima, a kad već pominjemo svakojake bizarnosti oko Džinksa, on se imenom uopšte ni ne pominje u ovoj epizodi! Zamislite da ste bili kupac ovog letnjeg izdanja te 1988. godine, morali bi ste da čekate pune tri godine do izlaska Osvete Mister Džinksa da otkrijete ko je antagoista:)))
Za kraj, treba reći da je ova priča u Italiji doživela krš reprinata od svog pojavljivanja na kioscima avgusta 1988. godine, da bi konačno bila sa mnogim drugim (ali ne svim!) kratkim pričama sakupljena i objavljena u MM Extra seriji. Hrvatski Libellus je prema Extra izdanju objavio u svojoj ediciji Supebook, između ostalih i ovu priču. Nedavno je ponovo u Italiji, u ediciji Specijal, nanovo objavljena ova kratka priča, ali sa izmenjenim detaljima.