
Nastavljamo tamo gde smo stali, recenzija priče iz Zone Iks koje nisu (još uvek) u Zoni Iks. Dakle, posle dve probe u regularnoj seriji, Alfredo Kasteli pokreće novi serijal, Almanah misterija, čija prva sveska izlazi novembra 1987. godine i gde će on u prvih šest almanaha nastaviti da nas zabavlja sa nemogućim pričama. Dokument Lambda je jedna od njih.
Već smo se mnogo puta sretali u serijalu Martija Misterije sa konspirativnim teorijama, Iluminatima i raznoraznim drugim tajnim društvima sa veselim agendama. Pomenimo samo Gospodare rata (gde austrougarski prestolonaslednik preživljava atentat u Sarajevu), Sećanja na budućnost (Žil Vern i njegov tajni JLVRE), te Nebesku zaveru (Chemtrails), a primera ima daleko više. Očigledno je da Kasteli i kompanija mu ima žicu za ovakve stvari, na kraju krajeva mi smo se sa tajnim udruženjem Ljudi u crnom, koji kontrolišu razvoj čitavog čovečanstva iz senke, i starom koliko i sam svet, upoznali već u prvom broju, ni manje ni više!
U ovoj priči Marti je narator (a i protagonista) izmaštane priče koja se oslanja na bezbroj knjiga, serija i filmova na temu tajnih društava moći, ljudima koji vladaju iz senke, tajnim dokumentima za koje zna samo nekolicina odabranih ljudi na vascelom svetu. U tu svrhu upoznajemo mladu Amerikanku ruskog porekla, Elajzu Gregori (zapravo Grigorov), koja je još kao dete ostala bez oba roditelja, ali bizarnim spletom okolnosti dolazi do jednog starog ruskog dnevnika kojeg je njen otac pokupio na, ispostaviće se, poslednjem zajedničkom odmoru na Aljasci. Kakvu su to tajnu otkrili njeni roditelji, šta je zapisano u tom preko vek starom dnevniku? I pre nego što uspemo i da se zapitamo dolazi do obrta…
Kuća Misterija biva meta napada, ali ne nekih tamo kriminalaca, već agenata Drugde, a sam Kris Tauer dolazi do Martija, te njemu a i nama otkriva strašnu tajnu: na kraju Drugog svetskog rata, supersile Sjedinjene Države i Sovjetski Savez dogovorile su se da naprave neku vrstu vlade u senci, koja će se truditi da ne dovede svet i ceo ljudski rod do Trećeg svetskog rata i na ivicu istrebljenja. Mesto: tunel ispod Beringovog moreuza, daleko od očiju znatiželjne javnosti a dovoljno blizu obeju država. Na žalost po Elajzu, njeni radoznali roditelji su uspeli da uđu u sam tunel, čime su zapečatili svoju sudbinu. Zanimljivo je da je Tauer bio slobodan ovo sve da saopšti jer je čitav projekat obustavljen dve godine ranije, a tunel uništen. Vlada u senci je već bila stvar prošlosti.
Ova priča je pisana u sam smiraj Hladnog rata, iako je on kada je ista objavljena, još uvek postojao. Međutim, miniranjem tunela i rasformiranjem vlade u senci sam Kasteli nagoveštava i kraj rata i prestanak opasnosti. Iako su pad Berlinskog zida i potonji susreti na Malti između Buša Starijeg i Gorbačova vremenski blizu, jer priče se pišu u Boneliju par godina unapred, ne treba smetnuti s uma da je Marti Misterija jedan od retkih serijala koji je išao u korak sa modernim događajima i to pratio barem u poslednjem trenutku izmenjenim dijalozima, pa i docrtavanjima. Samo ćemo podsetiti na par slučajeva: u jednom trenutku Marti se jada Javi kako to neko želi da naudi Firenci (referenca je na eksploziju bombe koju je postavila Sicilijanska mafija i koja je potresla čitav grad 27. maja 1993. godine) u letnjem specijalu Čarobni grad (izašlog juna 1993). A kada su tokom terorističkog napada 11. septembra 2001, u Njujorku stradale Kule bliznakinje, u #235 regularne serije, novembra iste godine, u rubrici Tajanstvena pošta Kasteli se dostojno oprostio od istih na pola stranice. U narednim brojevima, sve vinjete koje su pokazivale panoramu Njujorka bile su izmenjene, i bez sad više nepostojećih Kula bliznakinja. Ne bi bilo otud čudno da se u poslednjem trenutku izmeni deo teksta na samom kraju priče posle ovih fundamentalnih događaja.
Priča, kao takva je odličan podsetnik i svedok jednog vremena, uz to ne smeta ni što je izmašta-na. Kasteli se odlično snalazi na relativno malo strana sa jako puno protagonista, što izmišljenih, što stvarnih (u izmišljenim situacijama) i gotovo ni u jednom trenutku ne gubi konce iz ruku. Čak uspeva i da nas zabavi sa Tauerom koji je good guy - bad guy karakter ovde, a ovo je zapravo i podsećanje da on i Marti nisu oduvek bili u skladnim odnosima (Marti je od samog uvođenja Drugde u serijal bio izuzetno skeptičan prema istoj, a sa skepsom i nepoverenjem se odnosio i prema Taueru jako puno puta).
Naravno, nije sve tako svetlo. Istina, sasvim je moguće da bi i Nagibin zaglavio Sibir, ali samo zbog kritike cara, i to još Aleksandra II? Da je bar neko drugi bio na vlasti, pa ajde. No, dobro, ovo je baš čeri piking s moje strane, i treba uzeti u obzir i vreme kada je pisan scenario i stav Zapada da su svi ruski vladari ko Ivan Grozni. Ono što meni nije selo je da se neki intelektualac izgubi u bespućima Sibira. Zaista, nije lako omašiti jug, osnove orijentacije u prostoru zna svako dete, a nekmoli samozvani intelektualci. Ipak, ono što najviše smeta u priči je da tamo nekakav par civila može tek tako da se ušeta u supertajnu bazu na Arktiku, i još pride jedan od uljeza uspe da umakne i da se decenijama krije. Ova supervlada je skidala glave predsednicima najmoćnijih država, a jedan civil ih navozao poput volova? Aha, oće to.
Međutim, kritika ponajviše ide prema crtačima. Da, množina. Đovani Krivelo je apsolutno uža-san, i naša je sreća da njegov “talenat” nismo viđali češće. Srećom, samo su ovi rani almanasi (a potom serijal Zona Iks) postali su poligoni za uglavnom neafirmisane crtače (čast izuzecima) da nas “uveseljavaju” svojim remek-delima. Isto tako i Alesandrinijeva naslovna strana. Da, ovde je reč o originalnoj naslovnoj strani Almanaha misterija za 1991. godinu, koji je kako smo ranije napomenuli samo verzija originalne naslovne strane prvog Almanaha. I ako je taj Almanah tada bio nešto novo, pa samim tim i naslovna bila nova, zbunjujuća i u neku ruku lepa, kad se ponavlja iz godine u godinu postane dosadna. Otude izuzetno niska ocena gore. Takođe, ostaje žal za Bonelijevom cenzurom Sudžukine naslovne strane, koja istina nema veze sa ovom pričom, ali vredi pomena.