Saga o Beowulfu ili kako pronaći jedan od sedam svemoćnih mačeva
"Kamen po kamen", odnosno mač po mač i evo nas do trećeg (četvrti uskoro!) razotkrivenog mača od ukupnih sedam! Jedna karika u najdužoj sagi koja se provlači od samih početaka. Koja isprva nije bila tako transparentna i jasna, nego se s vremenom saga širila, dodavale nove stvari i dopunjavale stare. Martina i Orloffa stari je Kut Humi poslao u potragu za svetim gralovima (peharima/kotlima) i prorekao da kad se svi vrate u Agarthi počet će Zlatno doba (vidi MM LMS #63/65 "Agarthi"), era blagostanja i neograničene sreće. Priča se malo alterira i ekspandira u G1 "Tajna Svetog Nikole". gdje saznajemo da su dijelovi mističnih predmeta Tuatha De Danaana zapravo dijelovi heksagona koje su davno na Zemlju donijeli izvanzemaljci nalik Kundingsima, rasi koja je navodno kreirala život na ovoj planeti (vidi G4 "Tajna Sahare"). Jedan vrijedan autor, najsrodniji originalnom kreatoru serijala Castelliju je Recagno, koji pokušava napraviti reda između razbacanih Castellijevih prikaza dijelova heksagona. No, i on širi priču, zapravo prilagođava postojeću s Bogovima koju je Castelli samo naovlaš spominjao. Pogledajmo G6 "Otok vatre i leda" gdje posljednji dio heksagona, prsten, stvara rasu Bogova, koji će dalje igrati veću ulogu u Recagnovim fantastičnim pričama. Nadalje, G11 "Crveni kralj", javlja se dosad neprikazana rasa Elohima/Tuatha de Danaan/Annunaki kao stvoritelja svega postojećega koje možemo, a i ne moramo povezati s izvanzemaljcima nalik Kundingasima iz G1 i G4. U Italiji, a i kod nas, u tijeku je potraga za sedam mačeva, a lik koji nas vodi kroz to je demonska Morgana, Merlinova suparnica. Martin će za tu potragu saznati tek u SR #292 "Tajna Ivane Orleanske". Eto, ukratko! ;)
7 mačeva!
Recagno se pomoću svojeg poznatog scenarističkog sloja fantazije, legendi i mitova o božanstvima, junacima i polubogovima vraća omiljenoj narativnoj liniji – heksagonima. Za one stare i pažljive poznavatelje Martinovih avantura neki će dijelovi biti tek prepričavanje velike priče pomoću fragmenata kojima su nas hranili dugi niz godina. Odnos Martin i Orloffa, legenda o Heksagonu i njegovoj podjeli, stvari su s kojima nas upoznaju u svakoj epizodi. Podzaplet Orloffa i stare/nove Christine provlači se od G6 pa nadalje u enormno malim količinama, i uvijek to biva tek mala neobvezna digresija. Scene s Christine su po meni sasvim suvišne, znam da je izgubila pamćenje i da je usko povezana s Orloffom, no moramo li prisustvovati i psihičkim kontaktima koji nemaju neki utjecaj na priču (i tome će uskoro doći kraj, fala Bogu)? Istovremeno se odvijaju tri paralelne narativne linije epizode, Martinova potraga, Lokijeva potraga i radnja u Beowulfovom dvorcu, koje se u zadnjoj trećini spoje. I dok Martin i Orloff srede situaciju s Grendelom, i dalje ostaju nesvjesni tajanstvenih neprijatelja iz sjene.
Loki i zanosna Morgana
Tijekom priče pokušava se razriješiti Orloffova opsesivna potraga za tajanstvenim neprijateljima i njegova povezanost s vlastitim bivšim životom. Monique, njegova zaručnica, djelomično je zaslužna za njegovu transformaciju iz zlog u dobroga (za veći dio je ipak zaslužno odstranjenje njegove murchadne), no želi da se Orloff u potpunosti odrekne svega što ga veže za prošlost. Ali kako, kad sjećanja naviru, i podsvjesna želja za Christine prevladava? Sjetimo se trenutka iz G6 kad Orloff na trenutak dođe u posjed prstena Nibelunga, koji ima moć mijenjanja stvarnosti. Da li se mogao oduprijeti takvom iskušenju, koje je većinom postojalo potisnuto na podsvjesnoj razini? Možda se razum odupro, ali sebični Id?! Uskoro ćemo saznati…
Čudovišni potomak Grendel; isto tako čudovišne majke!
Pa, ne mogu reći da od Recagna nisam očekivao da ćemo vidjeti još jednu priču iz miljea fantazije, a ta je ovaj put o – mitu o Beowulfu, i malim dijelom o "ljubavi" (koja nije obostrana) između boga vatre i iluzija Lokija i kraljice Valkira, Brunhilde. U prošlom broju "Lokijeva osveta" Loki je pokazao svoju "nježnu" stranu odbacujući moć koju mu je Morgana pružala i odabrao umjesto toga prilika za ponovnim stvaranjem Valkire koja mu je bila obećana od Odina (vidi G6), i koja ga je odbila. Mit o Beowulfu ispričan je kroz Martinov monolog i preživljen još jedanput s glavnim akterima Martinom i Orloffom. Faktografski istraženo i inkorporirano u postojeći kontinuitet kao dio sage o mačevima.
Crtež Espositovaca ne varira već godinama, a mislim da su se sad konačno u potpunosti riješili grešaka u disproporcionalnosti. Nekako puno više detalja, pa recimo i emocija u njihovom crtežu proizašlom iz zlatnog doba američke škole. Nema toliko grandioznih scena kakve smo mogli vidjeli u njihovom gigantu G6, prikaza bogova, njihovih monumentalnih građevina i ostalog; no i dalje mislim da su odlični za prikaz ovo fantazijskog svijeta.
Orloff i Christine
Uz iscrpno prepričavanje i referenciranje na tisuću doživljaja iz prošlosti koje znam napamet malo mi je smanjen doživljaj, a i sam tempo priče. Povezivanje u jedan veliki univerzumski kontinuitet koji je Recagnu iznimno važan, nezaobilazna je komponenta koju treba cijeniti kod njega. A i konačno da se našao netko tko će barem pokušati razmotati klupko koje su zamotavali godinama. Nemojmo čekati, krenimo već jednom dalje u potragu za mačevima!
Brunhilda 2, klonirana kraljica Valkira
Loki, bog vatre, nekad i sad
.jpg)
.jpg)
.jpg)
