Poslednji konvoj

Martin Mystere

MM VEC 27 | 160 str.

Kada u arhivu bivšeg KGB-a 2009. godine bude pronađen dokument iz travnja 1945. godine kojim Hitler daje naredbu komandantu koncentracijskog logora Mauthausen da izvjesnog Ariana Bauera priključi Konvoju broj 6, u Moskvi se pale alarmi. Nepoznato ime ostavlja trag smrti, a bojnica Olga Petrovna, u cilju zadovoljavanja pravde, ustaje protiv nadređenog generala Sukorova, krade dokument i bježi. Svjesna kako ju dojučerašnje kolege namjeravaju likvidirati, poziva u pomoć Martina Mysterea te zajedno kreću u avanturu koja ima za cilj „dešifrirati“ spomenuti brzojav i otkriti zašto je još uvijek toliko važan.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 70%

P*7

S*6

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Poslednji konvoj
    MM VEC 27

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L’ultimo convoglio
    MM SR 305

ZANIMLJIVOSTI

  • Priča je u Italiji izašla u listopadu 2009. godine, a na našim prostorima ju je, kao 27. broj edicije, objavio srpski izdavač Veseli četvrtak 27.3.2014. godine.
  • Ovo je bila 14. od 27 Moralesovih priča u serijalu. Napisao je još 3 priče u Gigant i 2 priče u Almanah ediciji. Više o autoru možete pročitati na sljedećem linku.
  • Priča će imati svojevrsni nastavak u 49. broju redovne serije Veselog četvrtka: Stanovnici podzemlja (broj originala 327), što je inače prva od šest posthumno objavljenih Moralesovih priča. Posljednja, pod originalnim nazivom Nomoli, je objavljena kao originalni broj 357 u lipnju 2018. godine.
  • Olga Petrovna se prvi put pojavljuje u Martin Mystere Gigantu 10: Anđeo zla, koji je u Italiji objavljen u prosincu 2004. godine, a u Hrvatskoj ga je u kolovozu 2008. godine objavila izdavačka kuća Libellus.
  • Str. 155; na vinjeti u kojoj se spominje Konferencija u Jalti iz veljače 1945. godine je zapravo slika trojca Staljin-Roosevelt-Churchill sa Teheranske konferencije iz studenoga 1943. godine. Ne vjerujem da je tu riječ o grešci, već je Grimaldiju jednostavnije bilo nacrtati ovu nego famoznu sliku s Konferencije u Jalti, gdje je u pozadini veliki broj generala i admirala.
  • Str. 156; zanimljivo je, s obzirom na razdoblje postojanja nacističkog režima i razdoblje početka razvoja informatike, razmisliti što bi, prema Moralesu, bio „veliki informatički gigant“ za kojeg se sumnja da je surađivao s nacističkim režimom još od samog početka?
  • Hvala kolegi Spocku na mnoštvu korisnih savjeta pruženih tijekom pisanja recenzije.

Njemački nacisti su od samog početka serijala pružali nepresušan izvor ideja za scenariste Martina Mysterea. Brojni su razlozi za to, ali dojam je da svi polaze od osebujnosti Führera Adolfa Hitlera. Scenaristi su, između ostaloga, davali svoje ideje na koji način je Hitler uspio izvršiti manipuliranje masama i Drugi svjetski rat započeti brzim i velikim uspjesima, zatim kako zapravo nije izvršio samoubojstvo na kraju rata, odnosno kako je vjerovao u mogućnost da, ako ne može stvoriti Četvrti Reich, onda barem može odvojiti vlastitu od sudbine države.

U ovoj zanimljivoj priči scenarist Paolo Morales kao glavnu ideju radnje uzima baš posljednje navedeno: Hitlerovu nadu da će uspjeti izbjeći smrt te jednoga dana, nakon što se prašina slegne, inkognito, zadivljen vlastitom sposobnošću, doći do ogromnog bogatstva za ugodnu starost.

Radnja počinje u listopadu 2009. godine u Rusiji kada službenica Ministarstva unutarnjih poslova u zgradi Lubyanka, u arhivu KGB-a, pronađe dugo traženi dokument iz 1945. godine, potpisan osobno od Hitlera, te ga, sretna zbog okončanja teškog zadatka, preda u ruke generalu Sukorovu, ne sluteći da si time potpisuje smrtnu presudu. Ipak, njena egzekucija nije obavljena bez mrlja. Zbog činjenice da je ubijena službenica bila zaručnica njenog suradnika, koji daje opis sumnjivaca, u postupak se uključuje pronicljiva bojnica Olga Petrovna koja ima neraščišćene račune sa Sukorovim. Kada u njegovom uredu pronalazi sporni dokument i biva „uhvaćena na djelu“, Petrovna nakratko savlada Sukorova i uspijeva pobjeći iz Lubyanke, ali postaje svjesna da je u igri nešto veliko i da je u životnoj opasnosti. Pomoć vidi u tisućama kilometara udaljenom Martinu Mystereu, koji, kao i obično, ne odbija pomoći te hvata prvi let za glavni grad Rusije.

Paolo Morales je, prema vlastitom priznanju, volio stvarati priče s jakim, dobro okarakteriziranim, sporednim likom u radnji. Ovdje je tu ulogu imala bojnica Olga Petrovna. No, ona nije, kako to često biva, anonimus koji Martyja poznaje zbog njegove popularnosti iz TV emisija ili brojnih napisanih knjiga ili znanstvenih radova, već je s njim surađivala ranije. Bojnica Petrovna je, bez sumnje, odlučna, sposobna i snalažljiva, ali Moralesu se mora odati priznanje da nas je, kao i u nekim svojim ranijim radovima, podsjetio da Marty još nije „zahrđao“ kada je u pitanju potreba za akcijom te on i Olga u ovoj epizodi čine pravi tandem.

Nakon što stigne u Moskvu, Marty je prisiljen, osim mozga, koristiti i fizičku snagu i ipak je „glavni motor“ radnje koja će se, nakon izbjegavanja napada Sukorovljevih plaćenika, sastojati od svojevrsnog slaganja „puzzli“ odnosno rekonstrukcije događaja iz prošlosti.


Martin i Olga u prvom razgovoru u Moskvi

Naime, sporni dokument je brzojav, s datumom slanja od 10.4.1945. godine, kojim Hitler naređuje komandantu koncentracijskog logora Mauthausen da misterioznom Konvoju broj 6 priključi i izvjesnog Ariana Bauera. U gore spomenutom datumu, 20 dana prije Hitlerova samoubojstva, se ogleda ono što sam spomenuo na početku: kako je glavna ideja priče Hitlerova nada da vlastitu sudbinu može odvojiti od sudbine Trećeg Reicha. Pitanja koja se nameću su: što je sadržavao Konvoj broj 6, gdje se i s kojim ciljem uputio, tko je Arian Bauer te kakva su saznanja i interesi generala Sukorova o svemu?


Uvijek korak ispred svojih progonitelja, Marty i Olga nastupaju posve racionalno i koriste svoje (detektivske) sposobnosti te se radnja epizode, zbog stečenih saznanja, seli iz Moskve u Austriju, a završnica odvija u malenoj općini Oberaich u kojoj se nalazi davno napušteni rudnik koji krije velike tajne.

Završnice Mystereovih epizoda su od početka serijala „sklizak teren“ za scenariste i dojmovi čitatelja su često obarani na različite načine, za što su ponekad bile dovoljne i 3-4 stranice. Međutim, ovdje završetak nipošto nije zbrzan i daje nam odgovore na sva pitanja, ali ima dva nepopularna klasika koja, nastupajući u paru, malo kvare dojam priče. Stoga bih one koji nisu pročitali priču upozorio da preskoče sljedeći odlomak.

Prvi klasik bih nazvao „Mystere klasikom“ a vežem ga prvenstveno za priče o Vječnom ratu i izgubljenim civilizacijama, u kojima su često protagonisti radnje i „ljudi u crnom“ (kojih ovdje, srećom, nema). Često tada, negdje u podzemlju, bude pronađena napredna tehnologija koja je trag uništene civilizacije. Što obično bude s takvom tehnologijom? Završi u prahu, a jedini svjedok njenog postojanja ostaje Marty (i dosta puta Java, naravno). Nešto slično viđamo i ovdje. Doduše, nismo sigurni da Morales uništava sve svoje kreature, odnosno potomke ljudi iz Konvoja broj 6 (njihov izgled je posebna tema jer je vrlo upitno bi li, bez obzira na albinizam i kanibalizam, druga generacija potomaka mogla izgledati kako je prikazano?), ali ih vraća u početno stanje (zaglavljeni su u rudniku) u kojemu su se nalazili i prije početka epizode, a jedini svjedoci njihova postojanja su Marty i Olga.
Drugi klasik je „spas u zadnji čas“. To je „Bonelli klasik“ jer ga viđamo u svim serijalima. U ovoj epizodi Martina i Olgu pred grupom gladnih kanibala spašava izvjesni Hans, jedini pravi svjedok vremena, putnik u Konvoju broj 6. Nakon što kanibali ubiju Sukorova i sve plaćenike s kojima je u misiji, čini se da smrt čeka i Martina i Olgu, ali se niotkuda pojavljuje Hans. Odlučnim, autoritativnim nastupom smiruje kanibale, sasvim dovoljno dugo da Martinu ispriča neke važne činjenice kojima je svjedočio, pa tek onda, u pokušaju bijega iz rudnika, postaje njihova žrtva.

Priča sadrži i ustaše, odnosno fiktivnog lika Dragana Pavela (nije nemoguće da takvo prezime među Hrvatima i postoji, ali dojam je da je Morales radije odlučio skratiti prezime poglavnika za dva slova), kojega u obavljanju važnog zadatka vidimo samo u prologu, a o kojem tijekom radnje Martin dobiva obavijest kako je bio jedan od svjedoka u tzv. Nirnberškom procesu.

Svjedoci Pavelovih i suborčevih radnji su malena braća Karel i Mischa, koji je, potresen doživljenim, zanijemio i kojega u takvom stanju, izoliranog od zajednice, viđamo po Martyjevom dolasku u Oberaich. Međutim, nakon što ga naš Detektiv nemogućeg posjeti i postavi mu par pitanja u vezi s događajima kojima je svjedočio, Mischa iznenada, nakon skoro 65 godina, ponovno progovori! Treba li spominjati da mi se povrat govora odavno nijemog čovjeka izazvan, hmm, Martyjevim umijećem vođenja razgovora (lat. ars dialectica) nije svidio?

Moralesov Martin Mystere je možda najudaljeniji od onog izvornog, ali autor je majstor u pripovjedanju, a radnja koju koristi u ovoj epizodi nije sama sebi svrha već služi za promišljanja o društvu, čovjeku i prirodi zla odnosno različitim ljudskim zastranjenima koja su stvarno postojala i postoje. Ovdje mi se dopao način na koji je prikazan veliki utjecaj tajnih službi, odnosno politike, na medije u Rusiji (ali tko kaže da je famozni, demokratski zapad lišen toga?) te Martinov dijalog s gospođom Schrer, koja je bila ženski čuvar u logoru Mauthausen, u kojem ukazuje da, nažalost, svaka istinska strahota dolazi od čovjeka i da pojam „čudovište“ sve češće koristimo kako bi lakše prikrili tu činjenicu.


Razgovor gospođe Schrer i Martina

Sveukupni dojam je da su ovakve priče pravi mali dragulji u sadašnjosti serijala, iako je od originalne objave ove epizode prošlo skoro 12 godina, a posebno usprkos tome što su nacisti redovna tema serijala. Morales je pokazao da se iz jedne već dosta eksploatirane tematike može izvući zanimljiva ideja koja će, uz pažljiv pristup, dati scenarij bez mrtvih točaka. Martin u akciji, pitanja u zraku, zanimljivi dijalozi, različita mjesta radnje... ako i niste fan takvog Martyja, dobro dođe da prekine „rutinu“ u koju je serijal odavno zapao, a posebno kada vidimo da mu se ponovno mijenja format, vjerojatno iz razloga da lakše dogura do jubilarnog, lako moguće i posljednjeg broja 400.

Crtež u ovoj priči potpisuje Fabio Grimaldi, bez suradnje s Moralesom kako je bilo u nekim ranijim brojevima, prije nego se Morales otisnuo u scenarističke vode ili kada je scenarije potpisivao neki drugi autor. Osobno mi je crtež prilično nebitan faktor u ovom serijalu, ali Grimaldijev je iznad prosjeka, jasan, detaljan, na trenutke možda malo „krut“, ali dobro prikazuje emocije likova i dočarava atmosferu.

Što se tiče naslovnice, tu bih rekao koju riječ više, uglavnom zbog činjenice da na njoj, osim Martyja, vidimo Javu. Kako sam već rekao, Morales je u scenariju volio imati jakog sporednog lika te je zbog toga najviše „trpio“ Java. U ovoj priči simpatičnog neandertalca viđamo u svega pet (!) vinjeta, ali Alessandrini ga ipak smješta na naslovnicu. Poznato je da Martinove naslovnice uglavnom idu uz naziv epizode i nisu spojleri kao što, primjerice, zna biti slučaj u Zagoru. To je pozitivna stvar Martyjevih naslovnica. Međutim, isto tako, dok su Chico ili Groucho vrlo rijetko na naslovnicama serijala koji nose naziv po njihovim prijateljima, glavnim junacima tih serijala, Alessandrini nekako voli na naslovnicu dodati i Javu i nije mi jasno kakva je kordinacija između njega i scenarista priča te kakva je potreba za tim. Kako god, naslovnica je dojmljiva i upućuje na dinamičnu, akcijsku priču.

I to bi bilo sve u mojoj debitantskoj recenziji. Ovu epizodu prvenstveno preporučujem svima koji se još nisu susreli s ovim junakom i žele pročitati jednu epizodu bez značajnijih poveznica s ranijim brojevima. Međutim, osjećam i odgovornost upozoriti ih da su ovakve epizode samo pozitivna iznenađenja u pomalo deprimirajućoj sadašnjosti serijala. A ta „sadašnjost“ traje već dugo...

Naprijed

MM VEC 24 Meteori

MM VEC 28 Čarobni Božić

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Spock

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Najprije da pohvalim kolegu Dwayne_Looneya na iznimno kvalitetnoj premijernoj recenziji. Nadam se da je ovo tek početak njegove recenzentske karijere. U potpunosti bih se složio s velikom većinom tvrdnji i zapažanja iz recenzije. Jedino što mi se nikada ne sviđa jednostrani čisto crno - bijeli kontrast odnosa među likovima, ali to je ipak normalan stav kad su priče s nacistima u pitanju. Ovdje se sve zaustavilo na tvrdnji da pobjednik piše povijest, a kod ratova su većinom u pitanju bezbrojne nijanse crne. Morales zaista ima pitak i zanimljiv stil pripovijedanja, a sama završnica nije neuvjerljiva kao u većini Castellijevih djela, iako sam postanak kreatura u podzemlju je potpuno neuvjerljiv, kao i njihovo nimalo ljudsko ponašanje. Tu scenarist želi dodatno prenaglasiti da potomci nacista mogu biti samo još gori od njihovih roditelja, što je samo po sebi jedna vrsta netolerancije, ksenofobije i isključivosti. Takav stav stavlja autora puno bliže bezumnicima nad kojima se zgraža nego bi sam sebi htio priznati. 

    Grimaldijev crtež (bez Moralesa) bolje odgovara humorističnim i neobaveznim pričama tipičnim za specijal i almanah ediciju ovog junaka, ali (kao što i recenzent naglašava) crtež u Martyju nije presudan faktor.

    23.06.2021
    09:58:00 sati
    Spock
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 61%

    7, 5, 6, 7

    Italijani se slabo snalaze s ruskim, pa često pomiješaju ćirilicu i latinicu, tako je u ćirilične natpise na taksijima ubačeno X, što je apsurdno. A i još neki natpisi su čudno napisani. Moskovske ulice su prikazane kao makadamski putevi, valjda zbog pokušaja da se nacrta rastopljeni snijeg. Radnja se dešava 2009, a u Moskvi koriste telefone iz devedesetih!? Preživljavanje one grupe u pećini i rađanje generacija čudovišta je zaista diskutabilno. Kako evolucija može tako brzo da promijeni ljudske potomke u neka čudovišta kao iz filma? Čak i kad bi živjeli u mraku i hranili se kao kanibali, ne bi mogli onako da promijene izgled vilice za samo 60 godina. Sama priča nije loša, ali dosta toga nedostaje za veću ocjenu.

    23.06.2021
    10:01:00 sati
    delboj
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 7, 6

    Prije svega, čestitke dwaynu na premijernoj recenziji! Drago mi je da se odlučio na stvaranje istih, tim više jer je njegov potencijal za takvo što davno uočen već po njegovim komentarima po forumu. Jako lijepa i kvalitetna recenzija, čestitke!

    Drage su mi priče u kojima se pojavljuju nacisti, ne samo u Martijevim epizodama, jer nude gotovo neograničene tematske mogućnosti. Dobro je što ova epizoda ne zahtijeva neko nužno prethodno predznanje. Urednici su uništili Martija s pričama u kojima čitatelj mora prije pročitati 3 ili 4 epizode da bi shvatio i postojeću. Da, ni naslovnice nisu baš išle u korist Martiju, ali to su neke druge teme.

    Posljednji konvoj je dobra priča, iako, za mene, ima malo previše dylandogovske atmosfere. Likovi su odlično izgrađeni, a priča ne nudi puko popunjavanje stranica. Stoga, palac gore za ovu epizodu! 

    25.06.2021
    11:36:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Kad grad umire
    Kod: NN LIB 65c/66
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 7.5.2021. 16:48:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 2131
  • Osveta
    Kod: NN LIB 67a, b
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.5.2021. 18:55:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2117
  • Uz rijeku
    Kod: ZG MX 40
    Ocjena: 62%
    Vrijeme: 15.6.2021. 1:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1963
  • Očeva sablja
    Kod: KM ZS 236
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 7.6.2021. 1:45:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1702
  • Markov dvojnik
    Kod: KM ZS 228
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 5.5.2021. 19:06:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1676

Aukcije

Forum