„... ukoliko dođe do novog rata, prostor Sjedinjenih država će biti napadnut od strane letećih objekata koji mogu putovati s jednog dijela Zemlje na drugi nevjerojatnom brzinom...“
Ovim se riječima američki admiral Richard E. Byrd obratio javnosti u Sjedinjenim državama nakon povratka s misije na Antarktici. Ovu misiju Castelli nije izmislio nego se ona doista odigrala neposredno nakon kraja II. svjetskog rata, točnije 1947. godine. Poznatija kao operacija „High-jump“ (Visoki skok), kada je admiral Byrd poslan na Antarktiku s najvećom borbenom grupom ikad sastavljenom za neku polarnu misiju. Operacija je za javnost predstavljena isključivo vojnom, no mnogi su tvrdili, i tada i danas da je ova grupa poslana radi pronalaska tajne nacističke baze koja se, navodno, nalazila u Novoj Švabiji.
Nacistička flota na Antarktici
Nakon press konferencije na kojoj je Byrd, između ostaloga, kazao da Antartik treba opkoliti „sa zidom obrambenih sustava jer to predstavlja zadnju liniju obrane SAD-a“ javnost je ostala uskraćena za objašnjenje, a admiral Byrd smješten je u bolnicu i daljne izjave mu nisu dopuštene. Što se, zapravo, dogodilo na Antarktici? Po nekim izvorima, Byrdova invazija na Antarktik naišla je na jak otpor nacističkih letećih tanjura i zbog toga je obustavljena. Kako je doista bilo, možda nikad nećemo saznati, ali mora se priznati da ostaje doza misterije.
Čini se da su nacisti i njihovi tajni projekti nepresušan izvor inspiracije za Alfreda Castellija, a i neke druge scenariste na MM-serijalu. Castelli je našao zanimljive elemente od kojih je sastavio ovu priču, pa tako imamo tajno nacističko postrojenje negdje na Antarktici gdje bi trebalo biti skriveno nepoznato i veoma opasno hibridno oružje. Naravno, postoje i dokumenti s koordinatama kako doći do ove baze. Sakupio je Castelli ovdje zanimljiv materijal za jednu napetu pustolovinu, ali je po svojoj uobičajenoj praksi zadnjih godina, zakomplicirao stvari. Ubacivanjem paralelnih dimenzija stvorio je konfuziju, pa tako imamo situaciju da Martin odbija poziv profesora Zieglera da ode na Antarktiku i ostaje u New Yorku, ali u drugoj, paralelnoj dimenziji, on je ipak prihvatio poziv i otišao u potragu za tajnim postrojenjem. Da stvar bude gora, konstantno mu „upadaju“ riječi koje izgovara u drugoj dimenziji.
Crtež Giulia Camagnija
Ovdje je Castelli uzeo znanstvenu pretpostavku da se paralelni univerzumi stvaraju pored nas u skladu s našim odlukama u trenucima nedoumice. U fizici je općepoznato da postoje tri prostorne i jedna vremenska dimenzija. Prva je dužina, druga visina, a treća prostorna dimenzija je dubina. Ideja teorija struna polazi od toga da pored ove četiri, postiji još vremensko-prostornih dimenzija, točnije, njih jedanaest. Teorija struna koja se još naziva „M teorijom“ još se uvijek razvija, stoga je ona još uvijek teorijski koncept. Trenutno na njoj rade mnogi svjetski poznati fizičari poput Stephena Hawkinga. No, ako bi se ova teorija pokazala točnom, to bi značilo da je Svemir načinjen od struna i da postoje mnoge paralelne dimenzije, jer strune mogu funkcionirati samo ako postoji više dimenzija. Teorija struna je, zapravo, pokušaj da se odgovori na pitanje kako i od čega je nastao Svemir, kako je nastao život i zašto uopće postojimo...
U priči profesor Ziegler otkriva Martinu da „Teorija svega“ ili „Dvostruka teorija“ doista postoji, te da ju je on osobno ispitao i provjerio. Ova teorija bi trebala objasniti sve što se događa u fizičkom svijetu, pa i fenomene koji prevazilaze fizički svijet. Tim fenomenima je zajedničko jedino to što ih službena znanost ne može objasniti. On potvrđuje da tajno nacističko postrojenje u Novoj Švabiji na Antarktici krije hibridno oružje nastalo kao rezultat spajanja znanosti i crne magije, što je moguće jedino ukoliko se poznaje „teoriju svega“. Kako postoji mogućnost da Rusi ili Indijci pronađu ovu bazu i dođu u posjed ovako moćnog oružja kojim se lako može pokoriti Svijet, potrebno je da Martin ode do Nove Švabije, pronađe tajnu bazu i uništi oružje.
Crtački debi na serijalu Martin Mystere u ovoj epizodi imao je Giulio Camagni. Ima specifičan, izmrljan, prljav crtež koji najbolje leži horor tematici. Crtež je to dosta sličan crtežu Carla Ambrosinija što i ne čudi budući da mu je Ambrosini mentor. U Bonellijev staff ulazi 1997. gdje radi na Napoleonu, a osim Martina Mysterea, radio je još na Jan Dixu i Dylanu.
Nakon pročitanog stripa, mora se priznati da ostaju mnoge nejasnoće i upitnici iznad glave. Mnogo je neodgovorenih pitanja u ovoj priči. Da ih ne nabrajam sve, pošto ih ima mnogo, spomenut ću samo situaciju gdje nismo saznali zašto divovski insekti napadaju sve osim Martina i zašto on može upravljati njima pomoću misli. Nadam se da će se ova konfuzija razriješiti u originalnoj 331. epizodi „Povratak u Longitudu nula“. Radi se o izravnom nastavku na ovu epizodu, ali načekat ćemo se sigurno nekoliko godina dok ne iziđe kod nas, ako uopće i iziđe.
.jpg)
