
"Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem, i uništi one gradove, i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji…"
(Knjiga Postanka)
Ovo je epizoda na kojoj se odmah po samome naslovu i temi na naslovnici vidi da će obrađivati biblijsku temu. Znamo i sami da MM serijal nije u cijelih svojih 26 godina postojanja imao više od 3-4 striktno biblijske teme. Je li tome razlog okruženje iz kojeg dolaze scenaristi, s obzirom da je Italija sama prijestolnica Crkve? Je li je takva politika Bonellija, s obzirom da je Bonelli jedna renomirana izdavačka kuća koja služi na čast talijanskoj mladeži? Posegnemo li za religijskom temom, prije ili poslije nečije ćemo vjerske osjećaje povrijediti, pa možda scenaristi oklijevaju… No Castelli je uvijek pokazivao veliko razumijevanje i poštovanje za religije, te u biti širio ekumenizam, u svakom slučaju.
Sjetimo se samo one "mnogo buke nizašto" s Da Vincijevim kodom Dana Browna, koji se je svoju fikciju (odnosno alternativnu povijest Baigenta i Leigha koji napisaše "Svetu krv, sveti gral") usudio nazvati istinom. Mnogi su mahom fanatično krenuli stopama Brownovog harvardskog simbologa Langdona u potrazi za svetim gralom, odnosno Marijom Magdalenom i Kristovom lozom. U jednoj sceni Castelli/Mystere našali se na svoj račun pa priča o pomami fanova za proglašavanje svake kapelice mjestom počivališta Marije. Dakako da se može sprdati s time jer je inkorporirao sve te spomenute misterije i šire u svojim stripovima o Mystéreu. Možda je i to jedan od razloga zašto Castelli namjerno ne spominje točnu lokaciju crkve ispod koje se nalazi menora. Da ne bi MM fanovi nahrupili do te crkvice tražeći podzemne kripte! ;) Naravno, sigurno znate da su u se u više navrata stanari Washington Mewsa žalili zašto im talijanski turisti toliko fotografiraju kuću, dok nisu saznali da je to adresa poznatog fiktivnog Detektiva nemogućeg iz Italije…

Djelomično provokativno s Castellijeve strane je uparivanje židovskog i katoličkog svećenika koji u stilu buddy-buddy filmova (ili Martin-Java partnerstva) odluče stati na kraj vatikanskoj spletki. Začeci ekumenstva u serijalu? Ma kakvi, Castelli je već u par navrata prikazao u kojoj su mjeri sve velike religije svijeta slične. Da vuku iste korijene, pa i da se zalažu za slične ideale i ciljeve. Don Francesco Corosio katolički je svećenik čiste duše i čistih namjera, te ne dozvoljava zataškavanje tajni koje bi morale biti dostupne narodu. Njegov židovski suradnik je rabin i tajni agent izraelskog MOSAD-a, no njegovo ime je očito namjerno izuzeto iz nepoznatog razloga. Nekonvencionalan je rabin iz više razloga; izvor je raznih vulgarnih izraza i rabi cinizam u malo prevelikoj mjeri.
Završetak je u stilu trećerazrednih filmova/stripova s polovice prošloga stoljeća gdje je samo trebalo uništiti računalo i sve bi otišlo k vragu. Zapravo, kad se bolje sjetim, takav je bio rasplet mnogih Castellijevih epizoda tijekom prvih deset godina. Zapleti se nižu, elaborira se mnoštvo povijesnih i zemljopisnih činjenica, no sam rasplet razočara. S velikim BUM! No, na zadnjim stranicama kad Martin konstatira s rabinom, otkriva se još jedna moguća solucija, odnosno "… čudni su putovi Gospodnji". Kao da je sve ustvari bila božanska makinacija ponovnog čišćenje dekadentnog i grješnog grada, naravno, sa svim dobrim ljudima maknutih prije katastrofe s puta uništenja. No, ultraortodoksna ekstremistička skupina (zaista, tako je Castelli imenuje ;)) pod vodstvom poručnika Meyera koja želi uništiti Jeruzalem nije okarakterizirana nikako... Ne znamo zapravo niti tko su, niti što točno predstavljaju. Na grub ih način Castelli uključuje u radnju, te djeluju poput stranog tijela koje nikako da se uključi u ton priče.
Postoji i mali komični podzaplet o nestanku "fatalne" glumice Laure Gambaccini, te svim njezinim smušenim udvaračima. Cinični komentari i ponašanje rabina i peripetije s Laurinim dečkima djeluju kao comic relief koji daje malo svjetlijeg tona priči. Isto tako, priložit ću slike gdje kardinali imaju cvikse ko Ljudi u crnom. Misterije i zataškavanja Vatikana također zlokobno zvuče i vuku na modus operandi gorespomenutih… Sve ono što je opasno za Crkvu, i što bi kao trebalo sakriti od običnog puka da im se ne bi poljuljala vjera u sve što je tisućljećima bilo prezentirano kao nepobitna dogma.

… prva linija obrane protiv neprijatelja vjere
Još jedna stvar koju sam primijetio tijekom čitanje je kao da se Castelli ograđuje od svojih prijašnjih priča koje su potencijalne reference na neke motive koji se koriste u epizodi. Menora je poput ostalih artefakata iz podzemnog hrama u Jeruzalemu - Kovčega saveza, mapa Novog svijeta i ostalih bisera - opljačkana i odvedena u Europu. Također, Mystere je bio upleten u tragično pronalaženje pravog Kovčega saveza na planini Harkoum (jer je ovaj u podzemlju Jeruzalemskog hrama bio lažan!). Aron je po "Kazni Elohima" bio prvi kohen koji je poznavao tajnu riječi i mogao poslužiti kao pokretač menore koju su našli u kripti, no Castelli ne spominje da Aron nije bio živo biće već Mojsijev tumač. U #103 „Zavjetni kovčeg“, mehanizam/Aron nije mogao izreći vrhunsku riječ stvaranja/uništenja jer nije imao gral kao pogon. No, Kohen iz "Kazne Elohima" priča da današnja računala mogu zamijeniti pogon, odnosno mogu iskombinirati modulaciju koja će pogoniti menoru. Znači li to da je i u menori nedostajao pogon, odnosno gral ili možda kamen, odnosno heksagonski dio? Uključen uređaj može izgovoriti "logos" riječ kojom je Bog sve stvorio, a može izreći i riječ uništenja ili apokalipse.

Motiv menore na Titovom slavoluku
Samo da napomenem da je rad uređaja (Kovčeg saveza/Aron) i efekti koje je izazvao u #103, istovjetan s radom i efektima menore. Odnosno vide se neke spiritualne forme koje izlijeću dok je uređaj aktiviran. Menora je postojala još u Abramovo doba kod uništenja Sodome i Gomore, a on je također bio sljedbenik jednoga Boga, što se opet uklapa u profil kao i kod Mojsija i ostalih. Abraham je po G1 također našao kamen heksagon, no je li u kakvoj vezi menora s tim kamenom opet se ne zna. Je li menora ili dio menore jedan od heksagona artefakata koje su donijeli Kundingasi na Zemlju u osvit vremena? Ne znamo, no možemo nagađati prema činjenicama. Castelli ovdje ne spominje nijednu tu pustolovinu već gradi priču neopterećen svim ovim činjenicama. Kao da želi napraviti reboot nekih elemenata velike priče ili jednostavno napraviti stand-alone epizodu koju će moći čitati i novi i stari fanovi bez mnogo referenciranja na staro. S druge strane opet imamo Recagna koji će za koju epizodu opet napraviti miš-maš rezime dvadesetak epizoda i nadodati im novi origin ili možda preobrat.

Gledajte i čudite se! Moć menore!
Devescovi je solidan zanatlija koji bez problema vrlo realistično prikazuje likove, eksterijer i interijer u klasičnoj Bonelli formi od koje se rijetko odstupa. Nije to ništa čudno jer ima stripovsku povijest još od 1968. kad je počeo raditi za izdavačku kuću Universo, te kasnije uz par skretanja na oglašavanje i slikarstvo, zapravo se cijelo vrijeme bavi crtanjem stripova. Za očekivati je od čovjeka koji se bavio slikanjem da će mu crtež biti malo razigraniji i poetičniji. No što je tu je, u Bonelliju on sasvim odlično funkcionira.
Sve u svemu, ovo je puno bolja priča kad se čovjek njome pozabavi kako treba te uspije apsorbirati sve te povijesne i pseudopovijesne činjenice koje je Castelli razbacao diljem epizode. Premala referenciranost nekako mi je neobična, jer se ovdje ipak radi o elementima koji se provlače duže vrijeme kroz serijal. Što imamo još? Nekoliko dobrih flashbackova iz povijesti. Malo lošijeg uključenja negativaca u priču i nespretno odrađenog kraja. Ali i otkačenih i izvanserijskih vjerskih vođa, te Martinov pokušaj rješavanje misterije pravom kriminalnom istragom otmice - sve to opet završava jednim lijepim vjenčanjem (kako i doliči romantičnim komedijama), i Martinovom opaskom – "Prolazna je zemaljska slava". A i bogme, koliko su čudni putovi Gospodnji, tako je hirovita i narav žene…
Ego coniugo vos in matrimonio, in nomine patri…
Sic transit gloria mundi…
Amen.

Logos!