Buđenje bogova kaosa iz kolijevki civilizacija
U školi nas uče da su kolijevke civilizacija nastale u jugozapadnoj Aziji na tlu današnjeg Iraka, Sirije i Irana u delti dvaju rijeka Eufrat i Tigris. U razdoblju od 4000. pr. Kr. do 1000. pr. Kr. na području Mezopotamije dokazano je da je postojala značajna napredna civilizacija. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. sumerska, akadska, babilonska, asirska, kao i kasnije perzijska, a prvu su izgradili Sumerani. Najvažniji sumerski grad je bio Uruk. No što ako je postojala i starija civilizacija na tom području koja je poznavala pismo, a pritom ne pričamo o Atlantidi ili Muu? Ime tog grada-države je Aratta, koja je postala poznata objavom sumerske pjesme „Enmerkar i gospodar Aratte“ 1952. godine. A što se skriva iz te misterije, odgovorit će nam naš junak Martin Mystere!
Nakon što nas je nedavno vodio na Bliski istok (Irak) pa sve do dimenzije Velikih drevnih, Morales nas ponovno vraća na mezopotamijsko područje, ovaj put Irana, pokušavajući riješiti još jedan drevni slučaj. Ovakve epizode o izgubljenim civilizacijama danas dobivamo na kapaljku, iz jednostavno razloga, zato jer su sve velike izgubljene civilizacije već istražene uzduž i poprijeko. Počevši od Atlantide i Mua (civilizacije koje prethode bi ipak trebalo još malo istražiti), fiktivne Velike Drevne, Sumera, Egipta, Babilona, Aboridžina, mezoameričkih civilizacija, grčke, rimske, keltske i novijeg datuma; sve misterije koje okružuju te starije narode više-manje smo upoznali. Naravno da toga uvijek ima napretek, svijet je uistinu zanimljivo mjesto, znamo li samo potražiti. Predsumerska civilizacija Aratta još nije dio službene povijesti, no njome se bave ozbiljni arheolozi, poput doktora Yousefa Majidzadeha. No doktorica koja sebe titulira kao suradnica slavnog Majidzadeha u stripu govori da se sada konačno zna da je Aratta zaista postojala, ne samo u pjesmi, nego da se nalazi i na području arheološkog nalazišta nekropole Jirofta u južnom Iranu. Ta nekropola slučajno je nađena 2001. nakon poplave rijeke Halil koja je zadesila taj kraj.
Epizoda započinje već klasičnim Moralesovim uvodom, nekoliko uvodnih scena koje nas uvode u misteriju, poput buđenja zle sekte ili čudnih dešavanja na arheološkom lokalitetu Jiroft. Ili vrlo zanimljivog predavanja doktorice Margot Jordan-Shair o civilizaciji Aratta – na nekoliko stranica dobili smo sukus problematike, odnosno opis teme ove epizode. Nakon čega slijedi otmica doktorice, i to će biti okidač daljnje priče. Ova potraga dosta nalikuje recimo Moralesovim potragama za kraljicom od Sabe ili nedavnom potragom za R'Lijehom, mitskim gradom Velikih Drevnih (Užas s one strane praga). No ovdje kao dodatak imamo i apokalipsu. U Iranu postoji drevna sekta neprijatelja drevnih bogova kaosa, kao i onih koji se klanjaju kaosu. Dobre vodi starac Sanai koji priprema oružje s kojim će se boriti protiv božice Tiamat – moćnog Ašipua zvanog Keret.
Ovaj put se pokazalo kako policija može biti vrlo efikasna, a i da se u priči mogu koristiti i drugi pomoćnici osim vjernog neandertalca Jave. Martinu se vlastitim odabirom u pustolovini pridružuje njegov stari frend policijski inspektor Travis, gdje će on osobno otpratiti doktoricu u Iran. Na dolasku, oni stupaju u kontakt s lokalnim policijskim inspektorom Faeridom Abarom i njegovom vjernim suradnikom Mirzom. Ta mala grupica djelovat će sinkrono kako bi riješili problem i spasili svijet, bez podcjenjivanja, trzavica ili nedoumica. Faerid i Mirza su kao ostarjeli bračni par, non-stop podbadaju jedan drugog, a i život bi dali jedan za drugoga. Jel to samo policijska kolegijalnost na djelu, ili tu ima nečeg više što se u Bonelliju ne smije spomenuti? I da, jeste li primijetili da se Java ne pojavljuje u nijednom kadru? Možda je ova epizoda rađena negdje u vrijeme kad je Java otišao na kratko skupa sa svojom djevojkom. Ili je možda uzeo neplaćeni godišnji? Zato Martin komunicira sa svojom ženom Dijanom (na predavanju i u krevetu) i moram priznati da imaju skladan brak. Isto tako, Martin je ovdje samo jedan od likova koji sudjeluju u radnji, njegov uključenost doprinosi rješenju, no nije u centru pažnje.
Marduk vs. Tiamat – basreljef iz nimrudskog hrama, motiv iz djela Enuma Eliš
Tiamatin oltar by Grimaldi
Grimaldijev crtež na razini kao i uvijek, snalazi se na vjernim reprodukcijama iz stvarnog svijet kao i izmišljenim elementima koji se uključuju u priču. Vjerujem da je bio poseban izazov rekreirati finalnu bitku Kereta i Tiamat, koja je morala biti vjerna borbi iz epa „Enuma Eliš“. Što se tiče originalnosti priče, rekao bih da su neki dijelovi već viđeni, kao kombinacija „Užasa s one strane praga“ i recimo „Užasa među Sumerima“. Ideja o propasti Aratte i božici Tiamat mi je fenomenalna, obožavam ove priče o drevnim izgubljenim civilizacijama i povijesti svijeta. Ako ništa drugo, barem smo naučili da „vjerojatno“ postoji i starija civilizacija od Sumera, a možda su i drugi čitatelji, kao i ja, ponovno bacili oko na povijesni dio o kolijevkama civilizacija. Jer, kao što su i ove civilizacije izgubljene i zaboravljene, tako zna nestati i krhko znanje koji smo naukovali davnih dana…
Travis i Mystere
.jpg)
