J. Michael Straczynski u filmskom je svijetu najpoznatiji po stvaranju popularnog Babylon 5 serijala (producent je čak 92 od ukupnih 110 nastavaka i 8 filmova) te kao autor nagrađivanog scenarija za film „Zamjena“ (Changeling) redatelja Clinta Eastwooda. Jednak trag ostavio je i u stripovskom svijetu surađujući s Marvelom na mnogim njegovim serijalima (ponajviše na The Amazing Spider-manu koji je djelomično izašao i na našim prostorima u Bookglobe izdanju) te je i sam stvorio mnogo hvaljenih stripova kao što su „Rising Stars“ i upravo „Midnight Nation“ koji je za njega ujedno i jedno od najosobnijih ostvarenja.
U pogovoru na kraju stripa Straczynski i sam kaže da su naslov i priča koja stoji iza njega napravljeni na temelju nečeg što je on sam proživio prije više od 20 godina i još od tada je to pokušavao pretočiti u priču. Nakon što je krajem 70-tih napustio život i ljude koji su godinama bili dio njega, počeo se sve više osjećati osjećati osamljeno i izgubljeno. Uskoro je započeo sa dugim noćnim šetnjama sve dok tijekom jedne nije bio napadnut i teško pretučen. Nakon dugomjesečnog oporavka na neki način se i sam promijenio. Uskoro se ponovo počeo noću kretati po najozloglašenijim kvartovima, ali više ne osjećajući strah. Kad bi ga netko pitao što radi ovdje u gluho doba noći, njegov odgovor je bio: "Tražim nešto. "
Potrajalo je godinu dana dok nije pronašao smisao svih tih šetnji i najvažnije, ono što bi vratilo smisao njegovom životu. Jedno popodne prolazio je mjestom kojim je već prolazio noću te ga je pogodila razlika koju je uočio: danju sve je bilo živo, puno poslovnih ljudi, djece, obitelji koje su prolazile ulicama, dok je po noći sve to bilo zamijenjeno ljudima koji su izlazili iz svojih sjena i zaboravljeni lutali ulicama u potrazi za novcem, drogom ili barovima gdje mogu utapati tugu. "Ponoćna nacija" ljudi koji su bili odbačeni i prepušteni sami sebi i "dnevna nacija" ljudi koja se pretvarala da ih ne vidi jer je tako lakše. Na toj spoznaji, da je najveća okrutnost na svijetu naš nehaj prema onima koji žive u bijedi i siromaštvu, napravio je lik Davida Greya koji je, na neki način kao i on, izgubio svoju dušu te krenuo na dugu, mukotrpnu jednogodišnju šetnju da ju povrati.
Očito, sama priča bi se mogla sagledati i kao put iskupljenja za Davida jer je i on sam zbog svojih pogrešnih izbora i krivnje koja ga je izjedala počeo nestajati još prije nego je naišao na „Šetače“. Kako će se kasnije pokazati, upravo zato su ga poštedjeli i željeli pretvoriti u jednoga od njih jer ono što oni nude je sloboda od bilokakvih osjećaja, pravila ili odgovornosti zbog kojih bismo se mogli osjećati jadno i očajno.
Tijekom svog putovanja David prolazi kroz mnoga iskušenja, dobiva priliku da uvidi vlastite greške i čuje priče mnogih ljudi koji su završili u tom paralelnom svijetu. A one se sve temelje na istome: očaju, gubljenju nade i strahu od donošenja određenih odluka samo zato jer ne želimo riskirati, čak iako nas trenutni život čini nesretnima.
U ovom paralelnom svijetu nalazimo ljude kao što je Arthur, koji je dobio otkaz na poslu te koliko god se trudio naći novi, bilokakav posao, uvijek su ga zanemarivali, nitko nije obraćao ni najmanju pozornost na njega. Na kraju se našao na ulici s natpisom da će raditi samo za hranu, ali i dalje kao da ga nitko nije vidio. Jednog dana shvatio je da i on njih više ne vidi te je polako počeo nestajati iz tog svijeta.
Nestajanje
Tu je i Cathi, koju je majka stalno držala u kući u uvjerenju da sve što treba u životu raditi je brinuti se za nju, gušila ju je svojim potrebama, ne dopustivši joj da barem malo živi. Iako je imala izbora i prilika, Cathi se nije nikad htjela suprostaviti majci i riskirati u svijetu koji joj je tada bio totalna nepoznanica. Ona je samo jedna od skupine ljudi koji sjede okupljeni oko vatre u udolini iz čije se sigurnosti ne žele maknuti zbog strepnje od onog što ih čeka s druge strane brda, zbog straha da poduzmu nešto i riskiraju. Kako kažu i sami: "Better the devil you know, than the devil you don't." Slično je bilo i s Davidom, koji je uvijek stavljao posao ispred žene i uvjerio sam sebe da nema izbora, da nema mjesta za promjenu. Samo na ovoj gore rečenici mogla bi se sažeti radnja koja pokreće cijelu ovu priču.
Laurel
U središtu svega su Laurel i "Šetači" te David koji mora odlučiti na čiju stranu će stati kad dođe vrijeme za to. Laurel predstavlja svijet u kojem živimo i koji pokušava spasiti koliko god se to iz njezinih prijašnjih iskustava pokazivalo nemogućim. Štiti Davida kako od „Šetača“ tako i od njega samog jer kako vrijeme prolazi to češće njegova druga strana počinje preuzimati kontrolu nad njim. Laurel predstavlja nadu, ustrajnost da će jednom pobijediti „Šetače“ koliko god je teška cijena koju mora platiti svaki puta kad u tom ne uspije.
S druge strane, "Šetače" predvodi tajanstveni lik kojeg zovu „The Other Guy“. On je taj koji trenutno posjeduje Davidovu dušu te želi stvoriti svijet koji će zamijeniti naš, za kojeg on smatra da je utemeljen na laži. Kako on kaže, želi stvoriti svijet u kojem neće biti jada i bijede jer upravo oni su izvor sveg zla, a ne novac kako mnogi smatraju. Cijeli svijet je utemeljen na nadi, obećanju da će jednog dana stvari krenuti bolje. Ali kako godine prolaze, bolesti se sve više šire, okoliš je zagađeniji, ljudi ubijaju jedni druge, humanosti je sve manje, teroristički napadi sve češći, a mi se više ne osjećamo sigurni ni u vlastitim domovima. Ono što on nudi je oslobođenje od osjećaja kao što su krivnja, samoća, strah, kajanje, a koji u nama rastu kao posljedica te lažne nade, nade da će jednog dana biti bolje. Davida je odabrao upravo zato jer zna da je i on sam sve to iskusio na svojoj koži.
„Novac nije izvor svega zla koje nas okružuje. Bijeda je. Bijeda započinje ratove, ubija djecu, uništava duše. Bijeda dokazuje da je svijet bezosjećajan, nasumičan i okrutan. Bijeda dokazuje da je kreacija na kojoj svijet počiva jedna velika laž.“
Vođa „Šetača“
Vrlo je upečatljiv i lik Lazarusa, prvog koji je završio u ovom paralelnom svijetu. Nakon što ga je davno Bog oživio četiri dana nakon smrti, vidimo ga kako prolazi kroz razne vremenske epohe čekajući samo jedno... smrt. Također, čuva ga anđeo sa vatrenim mačem koji bi mogao biti upravo Uriel koji je bio postavljen pred vrata Raja nakon što su Adam i Eva bili prognani iz njega.
Zanimljiva je i kratka, naknadno objavljena priča čija radnja je smještena negdje na sredini Davidovog puta. U njoj upoznajemo starca koji čuva kuću koja predstavlja svojevrsno skladište svih djela koja govore o nadi, a nikad nisu objavljena zbog smrti njihovih autora. Spominje se nikad napisan Kennedyev 2. inaguracijski govor, Beethovenova "Kantata slobode" te djela mnogih pisaca, uključujući i humorističnu novelu koju bi čak i netko kao Dostojevski napisao čim bi prestao biti toliko vražje depresivan. Ovo veliko „skladište“ nade je naravno velika prepreka za "Šetače" te ga ovi žele uništiti, ali na kraju ne uspiju samo zato jer nisu posjedovali jedino oružje pomoću kojeg su mogli poraziti Davida i ostale. A to je upravo nada.
„U ovom trenu, sve što znaju je da ne mogu ući... jedan od njih umire svaki put kada probaju. Sve što mogu je nadati se da nećemo imati snage srediti ih sve, jednog po jednog... ali nada je upravo jezik koji oni ne razumiju. “
Za kraj, ovo je jedna odlična, zanimljiva, napeta, ali prije svega i nadahnuta, humana priča s tek nekoliko sitnica koje mi nisu izgledale baš najbolje uklopljene u scenarij. Crtež kojim je to sve popraćeno također je odličan, detaljan, a fenomenalan kolor čak još i dodatno pojačava dojam. Teško da će netko ostati ravnodušan nakon Davidovog prvog susreta s „Šetačima“ u kojem su ovi iznimno jezovito prikazani dok proždiru ostatke njegove pratnje. Većina naslovnica je također dojmljiva, osobito zadnja ( Beyond the Road) gdje vidimo Davida čije putovanje se nikad ne završava sve dok ima onih kojima će trebati pomoć, a Laurel će biti uz njega na svakom koraku.
Dugo putovanje
