Mister No - Povratak

Mister No

MN LBNP 1/5 | 894 str.

Amazonija, Manaus, Piper MN-2, Kruger, bar Paula Adolfa, zgodne žene, tučnjave, kačaka, ekspedicija, džungla, izolirano pleme, plaćenici, pokolj, brutalni zatvor, gangsteri, rafali…Puxa vida! Mister No se vratio i odmah uvalio u nevolje!

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 84%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 88%

P*9

S*9

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Povratak
    MN LBNP 1
  • Zabranjena planina
    MN LBNP 2
  • Po cijenu života
    MN LBNP 3
  • Spletka u Manausu
    MN LBNP 4
  • Sjena koja ubija
    MN LBNP 5

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Mister No ritorna!
    MN MNLNA 1
  • Acque morte
    MN MNLNA 2
  • l prigioniero della selva
    MN MNLNA 3
  • La montagna proibita
    MN MNLNA 4
  • La città senza memoria
    MN MNLNA 5
  • A costo della vita
    MN MNLNA 6
  • Intrigo a Manaus
    MN MNLNA 7
  • I pirati dell'aria
    MN MNLNA 8
  • L'ultimo atto
    MN MNLNA 9

ZANIMLJIVOSTI

  • Ova minisaga inicijalno je trebala imati desetak priča, koje su potom postale 14 priča, a prvih devet koje tvore jednu avanturu (i tema su recenzije) u Italiji su objavljene u periodu između srpnja 2019. i ožujka 2020. Libellus objavljuje po dvije priče u jednoj knjizi od studenoga 2019. do srpnja 2020.
  • Priče nisu kronološki nastavak tamo gdje je Nolitta završio u prosincu 2006. s brojem 379, već je riječ o dosad neispričanim pustolovinama koje su vremenski pozicionirane u vrijeme trajanja redovnog serijala, a prije završne Nolittine sage od 16 priča, a razlog za to je odluka da se ne mijenja kraj koji je osmislio kreator lika te će on kao takav ujedno i ostati.
  • Talijansko izdanje prvog broja sadrži poster.
  • Nije se samo Mister No nakon dugogodišnje pauze vratio na talijanske kioske, SBE kuća objavila je i miniserijal Magični Vjetar - Povratak od četiri epizode. Priče su kronološki smještene nakon završnih stranica "Posljednjeg čina", priče koja je 2010. godine zatvorila prvi, široki narativni krug Manfredijeve horor-vestern sage. Vratio se i Napoleone, uskoro će im se pridružiti i Nick Raider s miniserijom od deset priča, a i o povratku Cassidyja se šuška.
  • Znamo da Mister No ima oca Jeromea, tetku Marthu i tetka Joea Wallacea, policajca s prilično grubim metodama odgoja, što je Jerry osjetio na vlastitoj koži kada im je bio povjeren na skrb nakon što se njegov otac 1937. prijavio u internacionalnu brigadu i otišao u rat u Španjolsku. Majku nikada nije spomenuo, a ovdje ju prvi put vidimo, s nejasnim licem.

“Zavodnik? Zgubidan? Nasilnik? Da, on je sve to! Isto kao što je i bezobrazan, hrabar, surov, drzak, obijestan, tvrd, nemilosrdan, ali isto tako i velikodušan, veseo, vjeran, pošten, šaljivčina.“ Ovim je epitetima u Bonellijevim stripovima mjesecima najavljivan simpatičan i pomalo ekstravagantan lik koji se pod motom „Novi eksplozivni lik“ na talijanskim kioscima pojavio u lipnju 1975., a čija se snažna originalnost našla omeđena ondašnjim Bonellijevim vestern junacima. Mister No je onomad bio jedini ne-vestern lik te milanske izdavačke kuće i već samim tim pod velikim upitnikom izrazite Nolittine zabrinutosti hoće li ga čitatelji prihvatiti. Zbog toga je Nolitta zamislio novoga junaka predstaviti javnosti u ljetnom miniserijalu od tri priče u pet brojeva, koji se lako može ugasiti ako ne zadovolji strogi čitateljski kriterij. Naravno, prepoznatljiv Ferrijev i Donatellijev crtež trebao je pripomoći u lakšoj tranziciji novog junaka do čitatelja, ali tek s Bignottijem i Disom Mister No postaje onaj pravi Mister No koji se uvukao talijanskim čitateljima pod kožu i natjerao Guida Nolittu da zagrije stolicu pišući daljnje avanture uz svesrdnu pomoć Alfreda Castellija i Ennia Missaglie, pretvarajući ideju miniserijala u dugogodišnji serijal u kojem će trag ostaviti deseci pisaca i crtača.

Zahvaljujući Dnevniku i ediciji LMS i mi smo od 1982. pratili avanture jednog junaka koji je načeo dominaciju vesterna i utro put drugim modernim junacima poput Martina Mysterea, Dylana Doga i Nicka Raidera. Prenašajući avanture s divlje granice i gradova Sjeverne Amerike u prašumu i gradove Južne Amerike, vremenski kontekst u 1950-te, a umjesto osedlanog konja junaku dao hirovitog, a opet pouzdanog Pipera, Nolitta je Mister Noa tako osuvremenio u odnosu na ostale junake.

Baš ta suvremenost onomad mi se, kao klincu, nije sviđala. Jednom kad se navučeš na Divlji zapad, Indijance s perjanicama i tomahavcima, lule mira i stupove za mučenje, bizone i konje u galopu, šerife i razbojnike s maramama na licu, potjere, trapere, salune i prašnjave male gradiće, darkvudsku šumu i rezervat Navaja, teško ćeš prihvatiti domoroce koji ne žive u vigvamima i nekakvog bezveznog lika koji već na početnim stranicama prve priče dobiva batina, i to od klošarskih varalica na kartama. Jebemu, pa Zagor bi takve sjekirom razvalio bez da ga dotaknu, a Tex bi ih nafilovao vrućim olovom i hladnokrvno zapalio pljugu. Tada još nisam mogao pojmiti da su avanture bile izrazito prilagođene prvom bonellijevskom antijunaku koji svoj stripovski život nije posvetio pravdi i ispravljanju nepravdi jer ga na to obvezuje značka zakona ili tragedija iz prošlosti i grižnja savjesti, a Guido Nolitta zamislio Mister Noa kao običnog čovjeka koji je pobjegao od američkog sna i kaosa svijeta u punom razvoju u lijeni i uspavani Manaus kako bi tamo pronašao unutarnji mir, da bi, paradoksalno, u jednoj od najvećih svjetskih zabiti doživio sve ono od čega je bježao.

Susreće se s avetima ratne i poslijeratne prošlosti, sukobljava s raznoraznim kriminalcima, špekulantima i moćnicima, a sve jer se ili zatekne na krivom mjestu u krivo vrijeme, gurne nos gdje mu nije mjesto ili ga njegovo zanimanje turističkog pilota uvali u nevolje. Čovjeka punog mana i proturječja, cinizma i idealizma, grubosti i sentimentalnosti, melankolije i veselja, čovjeka koji trpi poraze sa smiješkom na usnama i bocom kačake u rukama, čovjeka lišenog rasnih, vjerskih i ostalih predrasuda i čovjeka u kojem ćete prepoznati najveće životne vrijednosti kao što su prijateljstvo i važnost ispravnog postupanja prema slabijima, potlačenima i ljudima s margine društva, Nolitta je vodio kroz niz briljantnih avantura. Još je jednu izraženu osobnost Mister No imao u odnosu na druge Bonelli junake. Njegov odnos sa ženama također ga je definirao kao prvoga junaka sa seksualnošću. Ljubavne avanture ostvarivao je sa snažnim i modernim ženama poput Dalie Norris, Debore Winter i Patricie Rowland, a ni posjeti bordelima nisu mu bili strani. Prostitutke u pilotovom serijalu nisu stigmatizirane i obilježene tužnom sudbinom kao u Ken Parkerovom, već žene pune života. One su Mister Noove ljubavnice i prijateljice, one s njim slave pobjede i tuguju u porazima, i ne jednom kako bi ih zaštitio uvalit će se u nevolje.

Sve je to Mister No u 379 mjesečnih izdanja, 15 specijala (još ih je 5 objavljeno nakon gašenja serijala), 2 maxija i 5 almanaha, a onda je, nakon što je istražio Amazonsku prašumu uzduž i poprijeko, oplovio Rio Negro i sve pritoke Amazone, nakon lutanja diljem južnoameričkog kontinenta, Afrike, SAD-a i Indokine, nakon što je popio svu kačaku i obljubio sve djevojke, ispričao sve ratne priče i izvukao živu glavu iz bezbrojnih tučnjava i avantura, Mister No prestao izlaziti nakon 31 godine neprekidnog boravka na talijanskim kioscima. Zbog kroničnog pada prodaje uzrokovanog nemogućnošću autora da stvore uvjerljive priče o temama koje su se tijekom trideset godina ofucale i južnoameričkog ambijenta koji je svoje najbolje odavno dao, Sergio Bonelli obavještava čitatelje o zatvaranju serijala, uskače u alter-ego Guida Nolitte i piše rekvijem u 16 činova.

Serijal se u prosincu 2006. ugasio i ostala je tuga jer nikada više nećemo ući u bar Paula Adolfa i prisustvovati legendarnim pijankama i tučnjavama, nećemo upoznati novog pilotovog klijenta koji će ga odvesti u novu ludu avanturu, nikada više nećemo vidjeti kako Piperovu ćudljivost liječi udarcem nogom i kako slijeće na nemoguće terene, mačetom probija kroz džunglu ili voladorom plovi amazonskim pritocima. Nećemo više vidjeti zgodnu i pametnu Patriciu Rowland kako Mister Noa odvlači u potragu za prastarim civilizacijama i artefaktima, nikada više Mister No neće nam pripovijedati nove priče o događajima iz rata i ništa manje burnog prijeratnog života. Ostalo nam je tek evocirati te uspomene listajući stara Dnevnikova izdanja, izdanja Slobodne Dalmacije i Strip Agenta, tvrdo ukoričena Libellusova i VČ „debeljuce“.

Nolitta je u oproštajnoj sagi „Nešto se promijenilo-Novi život“ vodio bitku sam sa sobom - scenarist Nolitta vodio je bitku s izdavačem Bonellijem. Nolitta je itekako imao još toga za reći kroz riječi i djela Mister Noa, a kako su se stvari po tom pitanju odvile, znamo, a kod Nolitte/Bonellija ostala je jaka želja da jednom, nekada, pilot ponovo poleti. Nažalost, Sergio to nije doživio, a tim autora osam godina nakon njegove smrti ponovno je Mister Noa vinuo u visine.

Mister No se vratio i pokazao suštinu svog potencijala u ovoj avanturi na kojoj su radila trojica scenarista i petorica crtača. Timski rad Michelea Masiera, Luigija Mignacca, Maurizia Colomba, Roberta Disa, Massima Ciprianija, Marca Fodere, Stefana Di Vitta i Fabia Valdambrinija poštuje karakterizaciju lika kojeg je stvorio Guido Nolitta, a istovremeno mu pružaju priliku da kaže ono što ima za reći.


Autori su nas natjerali da opet proživimo emocije iz prošlosti, ovaj put vraćajući nam nakon trinaest godina glavnog junaka sa svim onim humorističnim interludijima, zgodnim ženama, prekrasnim i opasnim ambijentom Amazonske prašume, živopisnim dijalozima, pravdoljubivim pozitivcima i beskompromisnim negativcima, uokvirivši sve to u klasičnu pustolovinu i pružajući nam tako priliku da opet zavirimo u bar Paula Adolfa gdje je stara ekipa na okupu.

Sjetili su se i njujorškog putničkog agenta Coena, lika koji svojom simpatičnošću u uvodnicima naznačuje epohalne avanture i prekretnice u serijalu, vraćaju nam narednika Oliveiru i tvrdoglavog Krugera, vraćaju nam pospani i lijeni Manaus i staru leteću krntiju, zabačena plemena u najskrivenijem kutku Amazonije. Vraćaju nam čari ekspedicije koja odlazi u nepoznato, a putovanje je kod Mister Noa uvijek bilo paradigma za avanturu, svojevrsna inicijacija u stjecanje novih znanja i upoznavanja egzotičnog, odbacivanja misli i osjećaja učahurenih u dotadašnja iskustva i prihvaćanja novog i nepoznatog, baš kao što se pred antropologinjom Jean Reid otvorio jedan sasvim novi svijet-očaravajući, divlji i smrtonosan, svijet sa svojim nepisanim pravilima, svijet kojeg se Jean istovremeno plaši i divi mu se. Nevjerojatno je koliko je Masiero putovanje prilagodio Nolittinom stilu iz priče „Rio Negro“, odajući tako priznanje tom velikanu koji je znao od jednostavne scene s opasnim paukom uraditi životni poučak.


Prije čitanja imao sam podvojene osjećaje. Veselje zbog pilotova povratka miješalo se s bojazni da će negdje morati zapeti zbog više scenarista, više crtača i više žanrova i da će se smisao povratka izgubiti u nizu dosadnih i nesadržajnih priča. Nije ovo koncept Zagorovog maxija s više samostalnih kratkih priča uklopljenih u glavnu radnju gdje je rad više umjetnika pokazao da taj sistem dobro funkcionira, ipak je ovo jedna priča, gigantska, na 856 stranica. Čitav smisao je duga i jedinstvena priča sa snažnom idejom i porukom, avantura sastavljena od devet priča koje ne gube na kvaliteti i ne razvodnjavaju ideju. Ruku na srce, svi autori dobro poznaju lik Mister Noa, tako da su napisali klasičnu, tradicionalnu priču o Jerryju Drakeu kakvog poznajemo.

Dakako, ova duga priča na momente djeluje pretjerano i pretenciozno, ali je istovremeno autentična i prilagođena Mister Nou. Većina klasičnih elemenata i žanrova serijala tvori ovu dugu avanturu, počevši od Manausa, tučnjave, zavođenja zgodne američke znanstvenice, ekspedicije koja kreće duboko u prašumu, nepovjerljivih i ratobornih Indiosa, plaćenika, pokolja, osvete, gangstera, zatvorske tematike, zračnih otmica, a Mister No opet treba riješiti gomilu problema, izvući živu glavu iz niza nevolja i biti glas protesta. Još jednom mora bježati, skrivati se od negativaca i uzvraćati udarce. Sve to, vjerujem, dovoljno je da vaš entuzijazam za čitanjem drži na visokom nivou.

Masiero je napisao prvu priču pod simboličnim i sugestivnim naslovom „Povratak“, a to je tek uvod u kompleksnu radnju koju će detaljno obraditi Luigi Mignacco uz asistenciju Maurizija Colomba. Velikan Roberto Diso crtao je sekvence s Jeromom Drakeom Seniorom, a glavna radnja, tj duga retrospekcija koju Mister No prepričava ocu povjerena je Massimu Ciprianiju, Marcu Foderi i Stefanu Di Vittu koji jednostavno nije mogao propustiti ovaj Jerryjev povratak, dok je Fabio Valdambrini bio zadužen za naslovnice. Cilj autorskog tima je jasan i nedvosmislen - uklopiti u avanturu Mister Noovu narativnu i etičku snagu.

I, kako sve to izgleda?

Pa, čisto solidno, za početak. Vrijeme kao da je izgubilo svoje značenje, kao da nismo ostarjeli 13 godina i sve one zatomljene emocije ruknule su naglo van s otvaranjem prvih stranica koje prizivaju sjećanja na nikad zaboravljena vremena. Ova sveprožimajuća apologija sjećanja postignuta je sugestivnim Disovim i Ciprijanijevim stilom kojim odmah ulaze u srž, jer za Manaus, Mister Noa, Krugera, Paula Adolfa i narednika Olivieru vrijeme je stalo. Sve je tu kao i prije - lijeni Manaus i kuća Opere koja nijemo svjedoči o brzom uspjehu i još bržem propadanju jednoga grada, Kruger, bar Paula Adolfa, a u njemu krš i lom, ali i Jerome Drake Senior koji dolazi u Manaus zbog glasina da je Mister No mrtav, a ujedno je tako Masiero fino provukao aluziju na Mister Noovu narativnu smrt. Našavši sina živa i zdrava, Mister No mu otpočinje pričati dugu priču u koju se upetljao prihvativši posao vodiča male ekspedicije u srce amazonske prašume s ciljem pronalaska izoliranog plemena kojem prijeti opasnost.

Ova je minisaga pokazala da je potreban određeni protok da se nešto privuče i da nešto prođe, a u ovome slučaju to je vrijeme koje je proteklo od Nolittinog zatvaranja serijala do Masierove realizacije projekta. Moralo je proći skoro 13 godina da se Mister No ponovno pojavi iz jednostavnog razloga-taj dugi vremenski period bio je potreban jer nam scenarijski trojac u biti nije ponudio ništa novo ovdje, jednostavno su nastavili istim tempom i motivima kao i ranije, ali baš zbog tog vremenskog otklona moja je želja jaka da čitam „nove“ pilotove avanture, iako sam sve to i ranije čitao u serijalu i unatoč tomu što Amazonija odavno više nije ona Nolittina neistražena, čudesna i avanturistička zemlja jer su Mignacco i Masiero sve više forsirali ideju Amazonije kao zemlje podvrgnute ekonomskoj politici intenzivnog iskorištavanja, tako i ovdje imamo isti slučaj, ali ipak je Amazonija u dovoljnoj mjeri sadržajno mjesto da autori iz nje crpe elemente interesa.


Bilo bi nezahvalno kritizirati autore što nisu nikada uspjeli ući u Nolittinu srž serijala koja odiše poetikom, lirikom i romantizmom, a priče su pisane iz pera čovjeka koji je obišao taj svijet i uživao u njemu. Ne znam jesu li Masiero i Mignacco ikada bili u Amazoniji, ne vjerujem da jesu, ali su radili kako su najbolje znali - oni su pilota uveli u svijet šezdesetih, provukli ga do kraja dekade i iz novog ekonomskog brazilskog buma, stranih korporacija i njihove zloćudne lakomosti, ljudi koji žele svoje mjesto i svoj dio kolača crpili ideje za svoje priče. Čak je i Nolitta u svojoj završnoj sagi podlegao sveopćoj apatiji. Mister No je izgubio svoju poetičnost, liričnost i romantičnost i to baš od svoga tvorca i Nolitta je Mister Noa prikazao kao gubitnika, tj. ušao je u samu srž antijunaka-on može dobiti poneku bitku, ali je rat unaprijed izgubljen. Sve one ranije avanture u kojima su Mister No i džungla pobjeđivali globalne korporacije poput „Atlantica“ i „United Highwaysa“, Foxov turistički i kockarski grad Wanabe i Galvaovu prugu kao da ništa nisu značile, jer je Manaus postao slobodna ekonomska zona, a industrijalizacija i krčenje Amazonije postale neumitna budućnost pred kojom je Mister No morao pobjeći u Boliviju. Čak je i kroz onu klasičnu „jači jede slabijega“, aligator jede tukana, Nolitta priznao poraz i serijalu je kraj.

Upravo tako, serijal je završio i ovo nije nastavak jer su priče smještene u period prije Nolittine završne minisage.

Da se ja vratim na priče.
Cilj male ekspedicije uvjeriti je Indiose u preseljenje s potencijalno opasnog mjesta, jer je negdje bačen radioaktivni otpad koji može uzrokovati smrtonosno zagađenje njihovog staništa. Kako će se brzo ispostaviti, otpad dolazi iz rudnika uranija na kojeg je oko bacila bogata beskrupulozna sjevernoamerička kompanija za koju rade nemilosrdni komandosi. Njihov je zadatak jednostavan-eliminirati svaku prijetnju rudniku, nabaviti nove radnike i žene za zabavu. A upravo takav plijen vide u plemenu u kojem se nalazi mala ekspedicija na čelu s Mister Noom.


Zatim kormilo preuzima Luigi Mignacco i odlično i odlučno vodi radnju do kraja, uz pomoć Maurizia Colomba, postupno nam otvarajući širu sliku ove duge avanture.

Ima tu ljudskih i socijalnih drama-posebno ističem apokaliptičnu tragediju Indiosa i kada su krenuli u konačni obračun s plaćenicima. Ova prašumska avantura proteže se kroz prve četiri priče - Povratak, Mrtve vode, Zarobljenik šume i Zabranjena planina - a generira ju dobro izvedena ideja s Indiosima nepovjerljivima prema strancima koji ih žele preseliti, komandosima na čelu s Dragovicem (biće naše gore list) koji masakriraju pleme, preživjele muškarce tjeraju u rudnik kao radnu snagu, a žene kao seksualne robinje. Sve to ocrtava izvrsnu akcijsku priču pomahnitalog tempa i dramatičnih obrata poput Mister Noovog pada u rijeku s litice i tumaranja prašumom koja krije brojne opasnosti, iznenadnog Krugerovog stupanja na scenu u uniformi komandosa, humora kojeg je Mignacco odlično uklopio, pa čak i onog poznatog nolittanskog „slice of life“ kojeg je Mignacco odabrao pokazati u Jerryjevom snu. Iako je Mister No s nama jako dugo, uvijek nas uspije iznenaditi otkrivanjem ponekog detalja iz svoje prošlosti, a upravo je to uradio kada se, i to po prvi put, prisjeća svoje majke i dječačkih pustolovnih želja, a majka mu govori da je odrastanje najveća pustolovina.

Valja istaknuti lik Sykyiea, tvrdoglavog, naglog i ratobornog India s kojim Mister No od početka ima trzavice, ali ipak ih je Mignacco natjerao da pronađu zajednički jezik suradnje kako bi oslobodili preživjele iz njegova plemena i uništili prokleti rudnik smrti.
Odlične četiri priče, koje su tek uvod u zamršeniju situaciju koja slijedi.


Peta priča „Grad bez sjećanja“, svojevrsni je Mignaccov preludij na 94 stranice. Iz epiloga prijašnje priče jasno je da su maliciozni upravitelj rudnika i nemilosrdni komandosi tek pijuni na platnome spisku većeg igrača, a Mister No i Kruger vraćaju se u Manaus kako bi razotkrili tajanstvenog igrača iz sjene. Tu Mignacco radi odličnu prilagodbu općoj atmosferi - iz džungle nas vraća u urbanu sredinu, ali Manaus više nije lijen i uspavan, već postaje pravi moderan grad, bar po gangsterskim mjerilima. Baza gangstera u „Chicago“ baru ne ostavlja mjesta sumnji, tako su autori ciljali na moderniji štih, jer uspavani Manaus naglo postaje Chicago iz vremena kada su gradom odjekivali rafali, a zrna iz thompsona kosila gangstere u fensi šmensi odijelima. Ovu sam priču u biti shvatio kao poveznicu prema novom razvoju događaja, jer se isprepliću neki elementi iz radnje u prašumi s Mignaccovim natuknicama o novim gospodarima manauskog podzemlja i Mister Noovim i Krugerovim istragama oko svega u što su se upleli, tvoreći tako čvrst amalgam priče.


Ima u minisagi i privatnih ljudskih drama - ističem odličnu Colombovu šestu „Po cijenu života“ i prvu trećinu sedme priče s protagonistom Jesusom u brutalnoj kaznionici kojeg Mister No i Kruger pokušavaju osloboditi, ali i sami bivaju zarobljeni u tom paklu, Maloj, siromašnoj djevojčici koja se Mollockovima želi osvetiti za smrt svoje majke i zatvorski liječnik Bierman, alkoholičar koji je tisuću puta sagnuo glavu pred nasiljem u zatvoru i upraviteljevim metodama i želi iskupiti svoju dušu pomažući Mister Nou, Krugeru i Maloj.

Zatvorske priče još su jedan žanr tipičan u Bonellijevom svijetu - od vesterna do modernih priča, a često su i sami junaci zaglavljivali iza rešetaka. Upravo na dva klasična zatvorska arhetipa Colombo temelji svoju priču - prikazuje nehumanosti i brutalnosti u zatvoru i planiranje bijega iz tog pakla.

Jesus je lik ubačen na početku priče. On je klasični klišej serijala-Indio koji zna sve tajne prirode i kojeg su obrazovali misionari, dualna ličnost u kojoj je prevladao zov prirode i avanture, lik koji polugol šeta Manausom i vozi motor, polutan rastrgan između dva svijeta koji ga ne prihvaćaju u potpunosti, a s njim su Mister No i Kruger toliko povezani da će riskirati svoje živote ne bi li ga izvukli iz pakla u kojem glavnu riječ vode surovi mučitelj i nadzornik Andrade i korumpirani upravitelj zatvora Clement Mollock, koji je sa svojom nemilosrdnom i manijakalnom sestrom Christom gospodar života i smrti u tom prokletom zatvoru, a nad zatvorenicima koriste nacističke metode koje su usvojili za vrijeme kolaboracije s nacistima.

Colombo je odlično razvio ovu zatvorsku dramu, jednostavno uđete u srž priče nevjerojatnom lakoćom pripovijedanja savršenog ritma u kojem se smjenjuju adrenalinska akcija, sirove scene i privatne drame. Odlična priča o prijateljstvu, ljubavi, osveti i iskupljenju. Na početku naizgled nepovezana s događajima u džungli i gangsterskim obračunima dva klana, ali kako sve dublje ulazi u podmukli i prljavi zatvorski svijet, tako isplivava poveznica s tim događanjima, a maliciozni svijet nije ograničen samo na kaznionicu, naprotiv, čitav gradić San Thomas i njegovi stanovnici svojevrsna su preslika notornih Andradea i Mollockovih.


Posljednje tri priče: Spletka u Manausu, Zračni pirati i Posljednji čin - vode nas u gangsterski svijet dvije sukobljene strane. Jedna je domicilna pod vodstvom bossa starog kova Patrãa Angela, drugi klan, tzv. „Bijeli mantili“ pripada bogatoj sjevernoameričkoj energetskoj kompaniji koja želi proširiti svoj utjecaj na Manaus i općenito na Brazil, a koja je odgovorna za rudnik uranija i pokolj Indiosa. Smisao ovog dijela priče pa do samoga kraja je baš u tome-dva gangsterska klana međusobno se kolju oko teritorija i prevlasti, izdaju se dojučerašnji suradnici i prijatelji i sklapaju novi savezi, a sve smo to već imali prilike vidjeti u prijašnjim avanturama. Iako je već viđeno, nije to ništa loše, dapače, gangsterski žanr uvijek je polučio dobar uspjeh u pilotovom serijalu i pričama u gradskom okruženju.

Luiggi Mignacco kroz ove priče odlučno ide prema finalu, a narativne niti koje je počeo plesti u prijašnjim pričama; tko je negativac iz sjene a koji je povezan s „Bijelim mantilima“ i sjevernoameričkom energetskom korporacijom, koje se tajne kriju u pozadini vađenja i trgovine uranom, kako će se odigrati gangsterski rat između negativca iz sjene i Patrãa Angela i koji je član ekspedicije izdajnik - ovdje dostižu svoj vrhunac.

Vratila se antropologinja Jane Reid i misionar Edmundo Valera, vraća se i inženjer Montgomery Cohen, član ekspedicije na kojeg je Mister No od početka sumnjao da surađuje sa sjevernoameričkom kompanijom. No, je li uistinu tako? Mister No, Kruger i Jesus moraju otkriti namjere Bijelih mantila, razotkriti onoga tko stoji iza svega ovoga, ali i otkriti koji je član izdajnik. Zanimljiva ličnost koja preuzima važnu ulogu u raspetljavanju klupka je Patrão Angelo, s kojim je Mister No sklopio savez, a koji od stereotipnog gangstera staroga kova pod Mignaccovim perom poprima vlastitu individualnost.


Da zaključim utiske o scenariju ove duge priče. Masiero je napisao prvu priču, Colombo je pripomogao, a najveći teret pao je na leđa Luigija Mignacca i rezultat je tu - klasična avantura, klasični dijalozi, klasični Mister No, naracija trojice scenarista je klasična, a unatoč toj klasici opet se osjeti moderniji, inovativniji i svježiji pristup svemu tome.

Uhvatili su izvorni duh Mister Noa, bolje rečeno iako je prošlo 13 godina, kao iskusni autori nisu zaboravili njegov izvorni duh. Mister No je onaj stari Mister No-avantura, humor, ironija, obrana potlačenih, prijateljstvo - kombinacija koja čini srž Mister Noa, a veliki plus je i što je uz njega Kruger u najvećem dijelu ove minisage.


Četvorica crtača crtala su ovu dugu avanturu. Roberta Disa ne moram posebno predstavljati, to je umjetnik koji nam je u svojoj punoj snazi i kreativnosti podario neke od najljepših priča serijala, crtač koji je najbolje znao Nolittine emocije pretvoriti u niz priča koje su pobrale salve pohvala i ne gube na kvaliteti ni nakon četrdeset godina. Meni je Diso u pilotovom serijalu ono što je Ferri u Zagorovom, odmah mi je njihov grafički izričaj ta dva junaka pred očima.

Diso je ovdje bio zadužen za crtanje prologa, tj. svojevrsnih sekvenci u kojima se pojavljuje jedan pomalo „zaboravljeni lik“. Jerome Drake Senior, koji se, nakon nezaboravnog sastanka sa svojim sinom (recenzija) nikada više nije imao u planu pojaviti. Oni su jednom za svagda raščistili svoje duboke nesuglasice. Otac Mister Noa, iznenađujuće, ipak je ostavio uzbudljiv znak svog postojanja u „Blagu Saint-Exupérya“ jer je kraj te priče navijestio još jedan mogući susret oca i sina koji je opet trebao izvesti Luigi Mignacco, ali su stvari ispale drugačije. Namjera Nolitte da završi serijal natjerala je autore da dovrše neke stare epizode ostavljene u ladici, pa se tako, umjesto da realizira najavljeni susret, Mignacco posvetio dovršavanju priča koje je započeo Marco Del Freo.

Istina, taj niz povezanih sekvenci koji su ubačeni u gotovo svaku priču usporavaju glavnu radnju, i to ponekad gdje je najnapetije, a ne znam jesu li autori tom linijom htjeli dodati nešto novo u odnosu oca i sina, jer u biti nečeg novog i nema, tek niz likova koji su prodefilirali njome, ali je lijepo vidjeti Disov crtež koji je uljepšao ovu minisagu, jer kakav bi to bio Mister Noov povratak bez povratka Disa. Doduše gubi se malo stilskog sjaja, bože moj, ipak Diso ima 88 godina, ima tu i malo nesigurnih linija, ali nije izgubio emocije i dar komuniciranja s čitateljima.

Mister No je prije svega pustolovina, i kad se izgovori ta riječ većina nas pomisli na Piper u zraku, ekspediciju, džunglu, divlje životinje, Indiose. Upravo je zadaća Massima Ciprianija da nas odvede u taj divlji, prelijep i opasan svijet, a to je svojim čistim i sigurnim crtežom odradio odlično (baš kao i gangsterski dio). Zatim posao preuzima Marco Foderà koji definitivno ima kvalitetan stil, a kojim ne potkopava Mister Noovu tradicionalnost. Odličan je u eksplozivnom finiširanju avanture u prašumi, još bolji u noirovskom ugođaju Colombove dramatične zatvorske priče. Povratak Mister Noa vraća nam još jedno poznato ime-Stefano Di Vitto, nažalost, bez brata Domenica. Zajedno su svojevremeno dali prepoznatljivi štih Mister Nou i tako obilježili serijal (ta tko može zaboraviti priče Magloviti Vrh, Tajna dnevnika, Posljednji samuraj, Dobrodošlica na Trinidadu, Izazov na Pantanalu). Ovdje je Stefano sam definirao lik Mister Noa i Krugera sa svojim osobnim stilom koji je jako dobar, a ono što je najbitnije naglasiti je da unatoč jakim, izražajnim i prepoznatljivim stilovima čak četvorice crtača, kvaliteta vizualne naracije se ne gubi, a promjene u stilu ne odvraćaju od čitanja.


Na moje iznenađenje, a vjerujem i svih vas, naslovnice su djelo Fabia Valdambrinija, još jednog veterana serijala koji je debitirao 1993. Mislio sam, kada je projekt najavljivan da će Roberto Diso crtati naslovnice, uostalom to mu je uz crtanje avantura bio primaran posao od #116 redovne serije kada je naslijedio Galliena Ferrija, pa sve do gašenja serijala. Čast da ga ovdje naslijedi dobio je Valdambrini, a njegovo poznavanje lika olakšalo mu je do te mjere da je uradio efektne, a u nekim slučajevima i prekrasne naslovnice. Prva je omaž i putovanje kroz vrijeme sve do Ferrijeve naslovnice koja je krasila prvi broj, a grafika ostalih čisto su podsjećanje na tradicionalnu klasičnu seriju naslovnica kakve je Roberto Diso radio u kasnijoj i kasnoj fazi serijala, s tim da je na jednoj ili dvije Mister No pljunuti James Coburn, američki glumac za kojeg je Sergio Bonelli onomad specifično naglasio da želi biti model za pilotov lik, a i neizostavni Mister No logo je tu, sada puno manji, moderniji, fiksiran u gornji lijevi kut, a kreirao ga je Luigi Corteggi. Tu je i reklamni moto „Nove avanture“, puno skromniji negoli „Novi eksplozivni lik“ (prvi broj MNO-a) i „Nove eksplozivne avanture“ (241 „Crveni vjetar“ kojim je najavljena nova saga i novi kurs), i iz „vriska“ izmješten iznad naslova, a u „vrisak“ stavljena najava za besplatni eksplozivni poster.

Da, Mister No se vratio. Doduše ne na naše kioske, jer pilotove su avanture na hrvatskim kioscima prestale izlaziti s posljednjom pričom SA sage, u studenome 2010. (ona dva maxija s Nolittinim pričama iz završne sage ne računam). Libellus objavljuje ove avanture, baš kao što je ranije objavio Mister No-Revolution, a i Veseli četvrtak sigurno će u dogledno vrijeme objaviti ovaj miniserijal, baš kao što su počeli s izdavanjem Revolutiona. Eto, nakon trinaest dugih godina dobili smo dva Mister Noa, obojica vođena idejom Michelea Masiera i suradnjom niza scenarista i crtača. Revolution je također Mister No, puno ambiciozniji i daleko „prljaviji“ od Nolittinog originala, jer nosi etiketu Audace. Jerry Drake je isti onaj lik u čijim smo avanturama desetljećima uživali, samo je rođen 25 godina kasnije i kao dvadesetogodišnjak (1967/68) živi u vremenu epohalnih promjena, revolucija, buntovništva. On ljubi i pije, sukladno vremenu sluša Velvetse i puši marihuanu, ne podnosi gaženje slabijih, ne tolerira diskriminacije, ne okreće glavu, slab je na nepravdu, simbol je slobodne duše. On odlazi u Vijetnamski rat, dobiva nadimak Mister No i vraća se s emocionalnim i fizičkim ožiljcima. On ima aviončić, amblem djeteline na rukavu i odlazi u Brazil. On tamo dokoličari, pije, ševi, upada u nevolje. Sve je isto, Mister No ima svoj prepoznatljivi identitet, jedino se protagonisti izražavaju kao i u stvarnome životu, onako kako se vjerujem većina nas izražava kada smo ljuti ili radosni, a i scene nasilja i seksa su eksplicitnije. Hrabar Masierov projekt nikoga nije ostavio ravnodušnim-podijelio je čitatelje na dva tabora. Šteta što je Sergio Bonelli preminuo da podijeli s nama svoje mišljenje o Revolutionu. Vjerujem da bi bio zadovoljan.

Ovaj je miniserijal onaj klasični, pravi Mister No, i već samim tim u startu kod tvrdokornih fanova ima veliku prednost nad Revolutionom. Ovaj je miniserijal pokazao da je Jerry Drake itekako živ i u punoj formi, i ne da se ušutkati. Nema kod Mister Noa mirovanja, nakon što su svi digli ruke od njega, evo ga 13 godina kasnije i nimalo se nije promijenio. I dalje je magnet za nevolje i otrov za žene, odani prijatelj i dosljedan u borbi protiv zločinaca. Da, Mister No se vratio, a vidjet ćemo hoće li se duže zadržati. Navikao nas je ovaj tvrdoglavi i simpatični lutalica da njegova opraštanja nikada nisu onaj konačni zbogom, a Luigi Mignacco i Roberto Diso to će nam potvrditi i iduće godine.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 91%

    10, 10, 8, 7

    To je to!Ima Mister No još puno toga za kazati. Dokaz je i ova epizoda.

    18.11.2020
    18:57:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • logo111

    Ukupna ocjena 85%

    9, 8, 8, 10

    Mister No je živ. Ovaj povratak kroz ovu dugu epizodu je više nego dobar. Teško je ocijeniti crtež jer su se izredala 4 crtača sa vecom ili manjom uspješnosti. Naslovnice odlične. 

    18.11.2020
    19:35:00 sati
    logo111
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zatamnjenje
    Kod: ALBUM KLO_SP 30
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 3.12.2020. 19:55:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 509
  • Gorka istina
    Kod: KM ZS 870
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 28.11.2020. 23:37:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1031
  • Povratak rendžera
    Kod: KT SPEC 1
    Ocjena: 40%
    Vrijeme: 27.11.2020. 19:48:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 659
  • Kuga
    Kod: DD LUSP 19
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 25.11.2020. 19:22:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 592
  • Demoni sjevera
    Kod: TX LIB 69
    Ocjena: 99%
    Vrijeme: 23.11.2020. 18:49:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 913

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1869
  • Gambit i osveta
    Kod: ZG KOZA 9
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 25.10.2020. 14:41:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1731
  • Povratak Plavuše
    Kod: ZG VEC 163/165
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 7.11.2020. 21:22:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1499
  • Koreni Kenebeka
    Kod: KM ZS 820/824
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 18.10.2020. 11:19:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1225
  • Mister No - Povratak
    Kod: MN LBNP 1/5
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 18.11.2020. 18:27:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1177

Aukcije

Forum