Glazba, maestro!

Mister No

MN LIB 85 | 224 str.

Ilha Grande je otok kontrasta. Na jednoj strani otoka je kaznionica maksimalne sigurnosti, na drugoj prelijepe pješčane plaže i vila mladog bogataša Appola Santane. Među njegovim gostima je i Mister No, koji se raduje susretu s Danom Winterom. Jednim nehotičnim incidentom Dana izaziva Santanin bijes, i postaje ljudska lovina.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 77%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 86%

P*8

S*8

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Glazba, maestro!
    MN LIB 85
  • Kažnjenička kolonija
    MN LMS 983
  • Muzika, maestro !
    MN LMS 984
  • Pesma očajnika
    MN LMS 985

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Africa addio!
    MN SR 196
  • Musica, maestro!
    MN SR 197
  • Belve umane
    MN SR 198

ZANIMLJIVOSTI

  • Priče su izvorno objavljene u periodu između rujna i studenoga 1991. Dnevnik ih objavljuje tijekom 1992., a Libellus knjigu objavljuje u listopadu 2017.
  • Prva priča nakon afričkog ciklusa, ali Guido Nolitta ne vraća Mister Noa u Manaus, već ga odvodi u avanturu na mali otok Ilha Grande u blizini Ria de Janeira.
  • Na tom otoku je postojala kaznionica, a njena povijest započela je bolnicom Lazareto. S porastom imigracije u Brazilu vlada je odlučila da je potrebna nova bolnica na izoliranome mjestu, da zadrži zaražene raznim bolestima daleko od ostatka društva. Ilha Grande činio se idealnim - bio je praktički napušten i bio je između São Paula i Rio de Janeira, dvije glavne destinacije za imigrante. Do 1886. Lazareto je djelovao kao bolnica, a nekoliko godina kasnije izgrađen je akvadukt za opskrbu slatkom vodom prenapučenim odjelima. Bolnica je okupljala sve veće stanovništvo na otoku, a do 1903. godine izgrađen je mali zatvor Colônia Correcional de Dois Rios za smještaj lokalnih izazivača nereda i pijanica. Otprilike u isto vrijeme Lazareto je postupno preuređen u vojni zatvor. Zatvoren je 1913. godine, da bi se ponovno otvorio 1930. godine kako bi još jednom primio vojne i političke zatvorenike. Do 1942. Lazareto je preimenovan u Colônia Candido Mendes i službeno je proglašen zatvorom. U međuvremenu, zatvor Dois Rios prošao je značajne reforme- izgrađeni su visoki i utvrđeni zidovi kako bi ga pretvorio u zatvor maksimalne sigurnosti. Godine 1954. zatvorenici iz Candido Mendes prebačeni su u zatvor u Dois Rio da bi sve zločince - sitne kriminalce, ubojice i političke zatvorenike - držali zajedno pod jednim krovom. Dois Rios je preimenovan u Candido Mendes, a izvorni Candido Mendes vlada je na kraju srušila 1962. Brazil se 1964. suočio s ogromnom političkom revolucijom, a neprijatelji vlade - u rasponu od političara i aktivista do pisaca i glazbenika – uhićeni su i odvedeni u Candido Mendes. Mješavina političkih aktivista i sitnih kriminalaca dovela je do rasta Comanda Vermelha, jedne od najnasilnijih bandi u Brazilu. Do 1979. godine banda je utemeljila svoje korijene u zatvoru, boreći se za kontrolu nad čuvarima. Nasilje bandi nastavilo je bjesnjeti u cijelom zatvoru i na kraju je snaga policije oslabila sve jačom snagom Vermelhe. Do 1994. zatvor više nije bio ekonomski održiv i zatvoren je. Zatvorenici su poslani u druge zatvore širom zemlje i zatvor je na kraju djelomično uništen. Danas je otok mali turistički raj s predivnim plažama.

Kako stvari stoje s Mister Noom kada je u pitanju zlatno doba? U pilotovom slučaju, zlatno doba, baš kao kod Zagora, utemeljio je Guido Nolitta, ali za razliku od Zagora pilot nije imao duže uhodavanje kroz tzv. naivni period, jer zahvaljujući umjetničkoj zrelosti Nolitta piše najljepše priče serijala već od “Posljednji cangaceiro“, “Čovjek iz Gvajane“, “Riječni pirati“, “Rio Negro“, “Atlantik“, “Lovci na glave“, preko retrospektivnih “Mister No ide u rat“, “Njujorške noći“ i “Mafija ne prašta“, zatim povratnička “Pruga prokletih“, pa “Osvetnik iz Bonampaka“ i “Izazov u Pantanalu“, afričke “Mau-Mau“ i “Tuarezi“. Generalno gledajući, pilotovo zlatno doba seže u začetke serijala, traje otprilike do broja dvjesto i više se nije pojavljivalo.

Vrijeme je to i scenarista koji su odličnim pričama nadopunjavali pilotov zlatni period. Doduše tu je Castelli malo švrljao pa je pilota nekoliko puta ubacio u avanture na kojima se zasniva njegovo čedo Martin Mystere, ali unatoč tome Alfredo Castelli ostati će zapamćen kao jedan od najplodnijih scenarista na serijalu, autor niza avantura uz koje smo se znali dobro zabaviti. Bio bi grijeh ne spomenuti Tiziana Sclavija i njegove horor elemente u pilotovom svijetu u fenomenalnoj Anangi, a iskoristivši dimenziju povratka u prošlost podario nam je jednu od najboljih priča serijala - Poštansku kočiju. Sveukupni sklop zlatnog pilotovog doba upotpunili su Ennio Missaglia, Claudio Nizzi, Graziano Cicogna, Ade Capone i Alberto Ongaro (iako se većina njih nije dugo zadržala na serijalu), kao i Luigi Mignacco. Naravno, velika zasluga za uspjeh serijala pripada i udarnim crtačima Francu Bignottiju i Robertu Disu, kao i Montiju, Meratiju, Civitelliju, Bianchiniju i braći Di Vitto, a svi su znali pretočiti emocije scenarista u kvalitetan crtež. Uskakao je povremeno i omraženi Bruno Marraffa (začudo, na Kenu Parkeru odličan), ali njegov neprijatni grafički izričaj ipak nije narušio sjaj zlatnoga doba.

Poslije broja dvjesto pojavljuje se plejada novih scenarista i crtača, ali nisu znali ući u srž pilota iz zlatnog perioda. Glavni urednik Michele Masiero i glavni scenarist Luigi Mignacco za pilotovu dvadesetogodišnjicu pokreću novu sagu, razaraju jedan svijet kojeg je Nolitta utemeljio, poigravaju se s karakterom Mister Noa, eksperimentiraju s dužinama priča… Unatoč dobroj ideji i dobroj realizaciji nekoliko priča, nove eksplozivne avanture nisu imale snagu da zainteresiraju čitatelje za sudbinu Mister Noa, serijal gubi na popularnosti, prodaja opada, i Guido Nolitta se vraća i zaustavlja agoniju pišući 16 posljednjih priča kojima gasi serijal.

No, o tom crnom periodu koje je prizemljilo pilota, neću. Zadržat ću se još malo na zlatnom periodu, iako je na zalazu ovom recenziranom pričom, a priča sadrži poveznice sa Zagorovom“ Lovci na ljude“. U obje je provučena ista narativna nit - lov na ljude, ali dok Zagorova označava kraj naivnog razdoblja i najavu zlatnog perioda, pilotova je kraj Nolittinog vremena. “Glazba, maestro!“ objavljena je nakon afričkog ciklusa, u periodu kada je Nolitta polako pilotovu sudbinu prepuštao u ruke Luigiju Mignaccu.

Kao putnik koji je često posjećivao Amazoniju, Nolitta nas je uvodio u radnje svojih priča informativno - upoznavanjem autohtonih lokalnih kultura diljem Amazonije, i nekako turistički opuštajuće djeluju takvi uvodi, pa ni ova priča nije iznimka, no, to je varka starog lisca Nolitte jer uskoro se radnja pretvara u bjesomučnu utrku za život. O čemu se tu u stvari radi i kako je Mister No dospio u tu nezahvalnu situaciju?

Na povratku iz afričke sage Nolitta je odlučio pilota, prije povratka u Manaus, odmoriti na jednom malom otočiću u blizini Ria. More, sunce, plaža i zanosna brineta pokraj njega i svaki bi muškarac mislio da je u raju, ali ne i Mister No. Saudade, taj osjećaj nježne melankolije i čežnje za Manausom i prijateljima, tako jako izražen još otkako je Mister No zakoračio na afrički kontinent, ovdje, pri povratku, dolazi do punog izražaja. Tako blizu Manausa, pipera, prijatelja i novih avantura, a opet, tako daleko. Jer Mister No, iako je u raju i ponuđeno mu je ono najbolje od života, dosađuje se. Odabravši pomalo lijeni početak radnje Nolitta nam pokazuje svojstven stil pripovijedanja koji uskoro prelazi u dramu utemeljenu na socijalno društvenim razlikama i karakteru Mister Noa, a jedan dio tog karaktera je i njegovo gnušanje spram oholih i razmaženih bogatuna. U takvim okolnostima uvijek se nađe bahati pojedinac ili grupica podcjenjujući Mister Noa na osnovu izgleda i društvenog statusa, ali, pretvrd je on orah za takve razmažene papke. U hrpi ljigavih likova ipak se uzdignuo jedan, doktor Diniz, pripadnik takve jedne male skupine novokomponiranih bogataša, a kojeg Nolitta ipak prikazuje u pozitivnom svjetlu negoli prijatelje mu. Inicijalni dio priče uvesti će nas u još dramatičniju radnju jer, iako ritam priče djeluje inertno, izuzev tučnjave na početku i premlaćivanja jednog robijaša na otoku, uskoro se radnja pretvara u bjesomučnu utrku za život.

Nepremostivi jaz između bogatih i siromašnih s neizostavnim elementima rasizma Nolitta je često ubacivao u svoje priče, a još je jedan ključan element obilježio njegovu fazu. Pojedinac protiv sistema, a tih pedesetih godina u kojima egzistira pilot tako se nešto i moglo. Sjeverna Amerika odavno je pokorena i izgubila draž avanture u divljini, i nije slučajno Nolitta premjestio radnju u jednu od posljednjih svjetskih neistraženih i nepokorenih lokacija, ali kako piše svoje posljednje priče, kao da je svoju zabrinutost za budućnost serijala prenio na pilota. Osjeća to duboko u sebi i Mister No, nemiran je, razdražljiv, previše osjetljiv i svadljiv, i neka vas ne iznenadi njegovo ponašanje na zabavi koju je organizirao jedan od mladih bogataša Apollo Santana.

Zašto je, do vraga, Mister No uopće prihvatio poziv na zabavu takvog sloja društva? Valja nam se vratiti na priču “Rio Negro“ u kojoj je premijeru imao Dana Winter. U obje priče Nolitta nesporazum oko pjevačeva imena koristi kako bi nam Danu predstavio kao simpatičnog čovjeka blage naravi i životnih nazora sličnih pilotovim, ali i kroz prikaz nasilja. Dok je nasilje u Riu Negru prikazano klasičnim humorom u stilu “ne pucajte u pijanista“ bezbroj puta dočaranim u vestern komedijama, ovdje ide u same ekstreme nasilnih izljeva bijesa i mržnje. Kroz Danino i Mister Noovo provociranje pjesmama Nolitta formira emocije prkosa i otpora novokomponiranim bogatašima, a potom radnju munjevito mijenja jednim nehotičnim incidentom koji uzrokuje eksploziju Santanina bijesa. Njegova taština-apolonska fizionomija lica-biva nagrđena ožiljkom, a eruptirajući bijes i mržnju usmjerava prema Dani Winteru, a Mister No će uskočiti u pomoć starom prijatelju, a to će ga, kao i obično, uvaliti u gadnu nevolju. Na kocki su dva života ugrožena taštinom i nedodirljivošću jednog razmaženog bogataša. Ovakav jednostavan, ali efektan zaplet radnje građen na ljudskom karakteru Nolitta koristi kako bi nam dočarao jedan svijet u suprotnosti s Mister Noovim životnim kodeksom. Eksplozijom nasilja kulminira konstantna pilotova neskrivena netrpeljivost i provokacije svako malo upućene tom sloju društva, a hrpa bogatih ljigavaca nema snagu suprotstaviti se Santaninom izljevu bijesa i mržnje, ali nam Nolitta opet kroz doktora Diniza pokazuje da i među takvima ima dobrih ljudi.

Temu lov na ljude Nolitta je već razrađivao u jednoj davnoj Zagorovoj priči. Lord Nicholson, bogati i ekscentrični Englez, lovi ljude i ubija ih, a kao bizarno objašnjene nudi da na to gleda kao na sport i preživljavanje najjačih, dok je Santana njegova suprotnost. Iako oni imaju nekih dodirnih točaka, tu ponajprije mislim na njihovo bogatstvo i utjecaj koji im omogućuju da prođu nekažnjeno poigravajući se s ljudskim sudbinama, Nicholson prije svega gleda na to kao na sport, dok je Santana tjeran čistim bijesom i mržnjom.

Isto tako, u obje Nolittine priče ubačene su dvije klasne skupine ljudi. U Zagorovoj imamo po prvi put u serijalu predstavljene trapere, kao i famozno trapersko godišnje okupljanje. Doc Lester, Pablo Rochas, Boston Jack, Walter Doney i drugi postati će omiljeni darkwoodski slobodarski svijet - lovci, ratnici, a iznad svega prijatelji koji uskaču u nevolji. U Mister Noovoj imamo novokomponirane bogataše, njihovu dekadenciju, bezličnost, ljigavost, prijetvornost (samo ih usporedite s ljigavcima iz novije hrvatske povijesti koji su se obogatili u ratu, privatizaciji i pretvorbi pod patronatom zločinačke organizacije i sve će vam biti jasno).

Guido Nolitta

S obzirom na ideju ove priče i poveznice sa Zagorovom “Ljudska lovina“, Nolitta je uspio napraviti kompleksnu priču. Njegova namjera nije bila toliko usmjerena na akciju, koliko na dramatične trenutke koji prethode nasilju u obje priče. U Zagorovoj smo imali afrički ugođaj ubačen u fikcijski Darkwood, ovdje imamo autohtonu džunglu u kojoj se sukobljavaju lovci i lovine. S druge strane, u Zagorovoj smo imali konstantu nadogradnju napetosti zahvaljujući Nolittinom umijeću pripovijedanja, ovdje nas iznenađuje inertnom radnjom do posljednje trećine priče. Ono što je zanimljivo u ovoj priči je promjena u ponašanju Dane Wintera. Ta promjena neminovno utječe na njegovu karakterizaciju jer ga Nolitta stavlja pred moralnu dilemu - ubiti drugu osobu da spasiš svoj život. Tu dilemu Nolitta nije išao razrađivati kroz Mister Noa, jer je on takvih unutarnjih sukoba riješen još u ratu, pa je upravo Dana Winter, lik blagoga karaktera, idealan za eksperimentiranje s ljudskom psihom. Još jedna značajka koja se provlači kroz obje priče je kraj psihopatskih likova Nicholsona i Santane. Oni su zvijeri u ljudskom obliku, predatori koji svojim žrtvama ne ostavljaju šansu za preživljavanje, a ironično je da će im zvijeri presuditi. Nicholsona su rastrgali jaguari pred Zagorovim očima, Santanu je ubio odbjegli robijaš.

Cijela priča odiše Nolittinim prikazivanjem kontrasta siromaštva i bogatstva, a naglašen je već samom idejom da na taj otok, uz kaznionicu u kojoj robija sirotinja, stavi dekadenciju bogataša i njihovu svemoć, kao i u narativnoj liniji putovanja na otok i povratka s istog kroz Nolittinu empatiju prema običnim siromašnim ljudima i njihovim iluzijama. Socijalne razlike česti su Nolittin motiv, a ovdje ih nadograđuje sjetnim Mister Noovim raspoloženjem u završnici koje koristi kako bi se oprostio od čitatelja riječima “Život ide dalje“. Ta projekcija Nolittinih osjećaja kroz jednoga od najomiljenijih stvorenih likova mu ostavila je i njega i čitatelje u uvjerenju da je budućnost Mister Noa sigurna. No, je li to baš tako?

Guido Nolitta se “Vječnom magijom“ oprostio od Zagora. Napisao je još jednu priču za Chicovu specijal ediciju, ali, generalno gledajući, Hellingenovo tiho zbogom izrečeno u akkronijanskoj kabini je i Nolittino zbogom serijalu. Kada je u pitanju Mister No, Nolitta je emotivnije postupio negoli kod Zagora. Nitko se poslije Nolitte nije uspio približiti njegovom načinu pisanja u oba serijala, ali kod Zagora ipak jedno ime odskače toliko da bih ga komotno mogao svrstati kao Nolittinog nasljednika, ali, nažalost, znamo kako su se stvari odvile. Kod Mister Noa kalibar scenariste poput Maura Bosellija nije se pojavio, pa je vođen Masierom i Mignaccom pilot polako tonuo u ispodprosječnost, recikliranje, pad prodaje, i Nolitta u sutonu života piše posljednje priče kojima gasi narativni život svoga djeteta.

Je li Nolitta više volio Zagora ili Mister Noa? Kada su u pitanju njegova dva najslavnija lika teško je dati jednoznačan odgovor, a ono što je sigurno su velika Nolitta ljubav i poštovanje ugrađeni u oba serijala. Nakon petnaestak godina darkwoodske fikcije, Nolitta mijenja svoj put i počinje pisati priče o svijetu novoga junaka. Darkwood za Nolittu nikada nije bio zemljopisno mjesto, već savršeni okoliš u kojem mašta dolazi do punog izražaja miješajući raznorazne žanrove i likove. Amazonija je, s druge strane, stvarno mjesto koje je Nolitta često posjećivao, baš kao i Afriku. Nolittin “sense of wonder“, tako jako izražen kod Zagora, u pilotovim avanturama ipak ustupa mjesto realističnom tonu novoga junaka, s preciznim zemljopisnim i povijesnim osobinama. Značajna karakteristika ubačena u oba serijala je Nolittina ljubav prema filmovima i knjigama. Često smo u Zagorovim i pilotovim pričama pronalazili reference i posvete na razna filmska i književna djela, i njihove autore i glumce. Osjećaj uzvišenosti i strasti u načinu njegova pripovijedanja u oba serijala rijetko kojeg čitatelja ostavlja ravnodušnim, a još kada se te priče zaokruže Ferrijevim, Donatellijevim, Bignottijevim i Disovim crtežom, uživanje je potpuno. Čak i vrijeme, strogi i neumoljivi sudac, blagonaklono je prema Nolittinim djelima. Koliko ste se samo puta vratili njegovim pričama iznova ih strastveno čitajući s mješavinom neskrivenog zadovoljstva i čuđenja kako su to odlične priče i nakon tolikog protoka vremena? Ja nebrojeno mnogo.

Naprijed

MN LIB 84 Zbogom Afriko

MN LIB 86 Povratak u Manaus

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Spock

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 8, 5

    Nije mi baš dobro sjela ova epizoda nakon prvog čitanja, ali nisam ni promotrio priču iz perspektive ove recenzije, koji je i pravi način. Odlična recenzija, a trnci me prođu kad se sjetim "Vječne magije" i Hellingenovog (Nolittinog) tihog zbogom. Nolitta je kralj! Ova priča, iako mi je na prvu izgledala jako lošom i razočaravajućom, ostala mi je lijepo urezana u pamćenje, a na pamet mi padaju najprije dobri elementi. U vidu toga, uopće ne sumnjam da će mi se, novim čitanjem, ova epizoda puno više svidjeti i dobiti zaslužene bolje ocjene. Zbog čega onda ne dati mali predujam i odmah povećati ocjene ovoj efektnoj i oproštajnoj priči maestra Nolitte s ovim serijalom!? Oproštajem koji ipak nije bio konačan zbog nesposobnosti scenarista koji su trebali nastaviti nositi serijal. 

    07.09.2019
    17:12:00 sati
    Spock
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    07.09.2019
    21:52:00 sati
    velka031
    uredi
  • mikikiki

    Ukupna ocjena 97%

    10, 9, 10, 10

    07.09.2019
    22:08:00 sati
    mikikiki
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Vrhunski! Savršeno ukomponirano bez pitanja "što je pisac htio reći" jer je sa svakom novom slikom odlično izgradio ono što je želio kazati.

    09.09.2019
    15:41:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 68%

    7, 7, 6, 8

    Solidna epizoda i vrhunska recenzija. Odlično, Igore!

    13.09.2019
    12:58:00 sati
    aristotel skotos
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 92%

    9, 10, 9, 8

    Auu kakva epizoda. Lov na čovjeka je več viđen, ali ovdje je Nolitta briljirao, pogotovo na samom kraju stripa prilikom vožnje na brodiću.

    14.09.2019
    16:03:00 sati
    Deki86
    uredi
  • jova

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    15.09.2019
    15:05:00 sati
    jova
    uredi
  • DODSFERD

    Ukupna ocjena 81%

    7, 8, 9, 9

    Nakon što je ranije 2 puta odbio novac za povratak u Brazil sada više nije bilo govora o tome, putovanje po Africi je stiglo svome kraju i Mister No je napustio taj kontinent. Njegov Manaus će ipak još malo pričekati jer mu predstoji kratko zadržavanje u mjestu pod imenom Paraty. Trebali su to biti najobičniji odmor i zabava, a na kraju se pretvorilo u borbu za goli život. Nolitta je ovdje posegnuo za vrlo jednostavnom tematikom koja ne nudi nikakvu spektakularnu avanturu sa uzvišenim motivom, dobar dio ovoga se može dogoditi svakom običnom smrtniku u svakodnevnom životnom okruženju. Prikazana je bahatost visokog društvenog sloja i ono najgore što se može roditi u ljudskoj duši, kako pojedinca tako i određene skupine. Naučen živjeti u svijetu gdje se sve može dobiti za novac, postoji velika vjerojatnost da čovjek izgubi sposobnost shvaćanja drugačijih od sebe. Misleći da zbog svog društvenog položaja može napraviti sve što mu se prohtije, često će otići na stranu koja ne bi smjela biti dozvoljena nikome. Sa jedne strane jad i bijeda siromaha a sa druge luksuz bogataša, ovdje se međusobno isprepliću i pokazuju netrpeljivost jedni prema drugima. Od prvoga trenutka kada je stigao u sukob sa bogatašima, Mister No više nije propuštao niti jednu priliku da pokaže gađenje prema njima. Bilo je neobično vidjeti čovjeka poput njega u okruženju kakvo inače izbjegava i prezire, a iskreno niti nema prilike da se često nađe kao gost među takvim ljudima. Sasvim sigurno se ne bi našao ni sada da se nije dogodilo nekoliko slučajnosti. Nismo vidjeli pod kakvim okolnostima je upoznao Auroru, ali to poznanstvo je bilo prvi preduvjet za ulazak među visoko društvo. S obzirom da pilot ne trpi omalovažavanje ne treba čuditi da se vrlo brzo zakvačio s jednim provokatorom, na osnovi toga lako se moglo zaključiti kakav će kasnije biti njegov odnos sa sličnim ljudima. I među tom gomilom bahatih bogataša moguće je pronaći jednoga koji se razlikuje od njih i odudara od takvog stereotipa. Doktor Diniz nije dopustio da ga ponese ponašanje većine i reagirao je suprotno onome što bi neupućeni u prvi trenutak mogao pomisliti. Kako se to mirne duše moglo protumačiti tek kao pokušaj mazanja očiju jednome strancu, trebalo je ipak pričekati ozbiljniju situaciju da bi se vidjelo od kakvog materijala je napravljen. Niti na takvom testu Diniz nije pao, iako nije imao hrabrosti osobno se suprotstaviti kolektivnom ludilu, barem je pokazao koliko je drugačiji od ljudi čijem svijetu pripada. Zašto je Mister No uopće pristao da bude u društvu koje mu ne odgovara, kada je već sam naglasio kako zabave bogataša nisu po njegovom ukusu? Trebalo je pronaći vrlo jak razlog i tu se Nolitta sjetio da bi mogao pomoći jedan lik sa početka serijala - Dana Winter. Već je prošlo jako puno vremena od kako smo ga vidjeli, točnije od legendarne priče Rio Negro, pa je ovo bila idealna prilika da Mister No dobije dovoljno argumenata za promjenu mišljenja. I ovdje je Nolitta odlučio iskoristiti neobično ime crnog glazbenika pa napraviti iznenađenje za sve prisutne, za razliku od Rio Negra sada je barem jedna osoba bila upoznata s time koga se može očekivati. Ali, Mister No i njegov prijatelj nisu mogli znati što sve mogu očekivati na zabavi jednog bogataša poput Apolla Santane. Koliko bahat moraš biti da ideš iskoristiti moć novca i poznanstava samo da bi izgradio kuću na mjestu gdje inače nije dozvoljeno imati privatni posjed. Otok Ilha Grande baš nije mjesto na kojemu bi normalan čovjek htio boraviti, ako zbog ničega drugoga onda zbog kaznionice koja se tamo nalazi. Međutim, Apollo je tip spreman da iskoristi mogućnost za provokacije čak i na takvom mjestu, a neki od zatvorenika nisu spremni istrpjeti bahato ponašanje. Tako nakratko upoznajemo Julija Barbosu, nedugo nakon što je Mister No sreo njegovu majku na brodu prema otoku. Tada sam očekivao da će se radnja vrtjeti oko kaznionice i eventualno tog Barbose, ali je to kasnije palo u drugi plan i nije imalo veću ulogu. Jedino smo saznali je li Barbosa bio stvarno kriv za ubojstvo policajaca ili je nevin kako se zaklinjala njegova majka. Incindent sa zatvorenicima je skoro natjerao Mister Noa da se vrati natrag, već kod prvog susreta sa Apollom vidio je da ništa nije drugačiji od bogataša s kojima se sukobio u Paratyju. Najgore tek dolazi, tko bi mogao predvidjeti da će jedna obična zabava eskalirati zbog neobičnog zahtjeva njezinog organizatora. Ne znam je li Apollu bilo samo do šale ili možda ima neke drugačije sklonosti, jedino je sigurno kako je pretjerao i da je sam kriv za posljedice proizašle iz svoga ponašanja. Sigurno da se bogataši nisu spremni suočiti sa posljedicama, pa će radije potražiti izlaz ili nekakvu zadovoljštinu za svoje prljave igre. Za samoga Apolla nije ni čudno da se u trenutku bijesa odlučio na takav potez, već je više šokantno kako su svi prisutni podržali njegov prijedlog i nitko se nije našao da ga pokuša urazumiti. Ipak se tu radi o priličnom broju ljudi i barem nekome je moralo doći u glavu da takav zločin ne može ostati dugo skriven od javnosti. Ili je takva sorta ljudi stvarno previše uvjerena u sebe i računa s time kako novac može sakriti baš svaku svinjariju koju naprave. Lov na čovjeka je nešto sasvim drugo od lova na životinje, pogotovo kada ta lovina ima pomoć nekog puno iskusnijeg u takvom odnosu snaga. Životinja ubija samo kako bi preživjela, dok je čovjek to u stanju napraviti ako si se usudio pobuniti protiv tlačenja i ako su tuđa uvjerenja drugačija od njegovih. Od progonjene životinje Dana Winter je na trenutak postao zvijer koja zna uzvratiti udarac, mada ne želi biti isti kao njegovi progonitelji morao je platiti tu cijenu kako bi opstao u igri bez pravila. Kao što se svi oni mali ljudi moraju boriti da opstanu, iz dana u dan bez obzira što svaki od njih donosi u svome nepoznatom sudbinskom krugu. Onako kako je došao na otok Ilha Grande, Mister No je na isti način i otišao s njega, na brodu punom sirotinje još jednom je dobio potvrdu kako život mora ići dalje, unatoč tome što svijet često nije ugodno mjesto.

    Di Vittovi su napravili svoj najbolji rad u dosadašnjem dijelu serijala i kao takav zaslužuje ocjenu više od one standardne.

     

    10.02.2020
    17:44:00 sati
    DODSFERD
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Epizoda koja je upecatna i koja je kvalitetna ne zbog radnje ili price, nego zbog karaktera i duha teme.  Nolitine epizode uvijek imaju neki kul stos kojeg ostali scenaristi jednostavno nemaju, i ovdje je to ocito.  Povratak Dana Winters lika je lijepo umisljen, i na samo preko 200 stranica, Nolita pokazuje nepravdu koju bogati Brazilijanci upotrebljavaju protiv siromasnijih, krug koji vjecno traje ocito sirom svijeta, i stvara strip koji djeluje puno mudrije od vecine Bonelijevih.  Ovo je bio skoro kraj Mr. No epizoda LMSa iz mog djetinstva, tako da ima specijalno nostalgicno mjesto u mom srcu.  Crtez i naslovnice skoro pa odlicni, takodje i scenario.  Nolita na vrhu svoje vjestine.

    01.04.2021
    20:26:00 sati
    acestroke
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Velika iluzija
    Kod: MM LIB 86
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 29.11.2021. 0:48:00
    Autor: drogsy
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 594
  • Crna ljubav
    Kod: DDJP DRKW 8
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 27.11.2021. 19:48:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 737
  • Korijeni
    Kod: ZG KRJNUB 1/6
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 25.11.2021. 0:11:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1693
  • Dva života Drim
    Kod: DD VEC 14
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.11.2021. 0:36:00
    Autor: -Dule-
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1141
  • Smrt filmske zvijezde
    Kod: NR LIB 4a
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 21.11.2021. 0:16:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1710

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Žrtve i krvnici
    Kod: NN LIB 71c
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.11.2021. 0:20:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2333
  • Crne suze
    Kod: ZG LU 321
    Ocjena: 34%
    Vrijeme: 3.11.2021. 0:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2262
  • Povratak u kuću strave
    Kod: ZG LUSP 41
    Ocjena: 36%
    Vrijeme: 12.10.2021. 1:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 2244
  • Vigilanti
    Kod: ZG LU 316/317
    Ocjena: 41%
    Vrijeme: 28.10.2021. 0:17:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 2012
  • Oči sudbine
    Kod: ZG PRIDA 1
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 2.10.2021. 8:38:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1999

Aukcije

Forum