Bandera!

Conan

MTX VCZS 36 | 126 str.

Sergio Bonelli nije mrštio lice na američku modu udruživanja junaka iz svoje izdavačke kuće. Ipak, Zagor i Tex nikada nisu udružili snage. Sve do sada. Desetljećima od njihova prvog izlaska na kioscima, u klasičnoj vestern priči susret će se mladi teksaški odmetnik i Duh sa Sjekirom, i pokušati suprotstaviti neumoljivom tijeku povijesti zajedničkom borbom na strani Komanča.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 77%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 2

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 75%

P*7

S*7

C*8

N*5

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Bandera!
    MTX VCZS 36
  • Bandera!
    MTX ZSR 36

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Bandera!
    MTX SPEC 3

ZANIMLJIVOSTI

  • U listopadu 2016. na Lucca Comics & Games festivalu, na kraju sastanka posvećenog sadašnjosti i budućnosti Texa, na upit iz publike, Boselli nije isključio mogućnost susreta Zagora i Texa, a u intervjuu u rujnu 2019. potvrdio je da radi na prvom i dugo očekivanom susretu dva najdugovječnija Bonellijeva junaka, realiziranog u prosincu 2021. godine u trećem broju edicije Speciale Tex Willer.
  • Veseli četvrtak donosi nam ovaj povijesni susret u #36 retro Zlatne serije u veljači 2022. godine u čak četiri naslovnice: A je originalna Dottijeva, B je rad Branislava Kerca, C je rad Darka Perovića, a D Dalibora Talajića. Strip Blog je pokrenuo anketu za najbolju naslovnicu, pobijedila je naslovnica Darka Perovića sa 270 glasova. Prati ga naslovnica Baneta Kerca sa 184 glasa. Treće je mjesto osvojio Dalibor Talajić sa 148 glasova, a na posljednjem mjestu je originalna naslovnica Maurizija Dottija.
  • Crtač ove avanture je Alessandro Piccinelli, nakon smrti Galliena Ferrija i od priče Zenit 666 aktualni crtač naslovnica Zagorovih edicija. Inače je Piccinelli debitirao Bosellijevom pričom Huroni, a zadnjih godina, osim Zagorovih naslovnica, crta avanture Texa Willera. Crtač iz Coma povodom ovog team-upa je izjavio: „Ovo je i za mene jedna vrlo posebna priča. U ovoj avanturi veliki je dio mog života kao čitatelja koji je odrastao uz ove heroje i koji sada ima privilegiju da ih nacrta.“

  • Piccinellijevu tematsku naslovnicu za #313 časopis Fumo di China pogledajte ovdje, a Andreuccijevu za SCLS ovdje. Tematsku Villinu ilustraciju pogledajte ovdje.
  • Svakako se podsjetite na dvije Bosellijeve odlične priče o tri krvna brata, a koje prethode ovom prvom susretu mladog Texa i sredovječnog Zagora. To su Teksaški rendžeri i Krvna braća. Povodom ovog team-upa SBE je u rujnu i studenome 2021. integralnim izdanjima tih priča otvorio novu ediciju Velike Bonelli priče, u kojoj će se naći najljepše priče iz dugogodišnje povijesti Bonellija. Ludens prati Talijane i potkraj travnja 2022. objavio je prvi broj „Komančeri“. VČ je objavio te dvije priče kao integralna izdanja u ediciji Odabrane priče, brojevi 56 i 59.
  • Naslov priče se odnosi na grad u istoimenom okrugu, a evo i još informacija o tom malom teksaškom gradiću, danas poznatijem kao Kaubojska prijestolnica: 1, 2, 3, 4.
  • U priči se pojavljuje niz likova iz prijašnje dvije Bosellije priče: Adam Crane, Cvijet Koji Se Rađa, Thomas, Estrehla i Rose. Bilo je lijepo vidjeti te likove nakon dvadeset i više godina, no neugodno me iznenadila Rose životnim izborom koji je uradila: kako se nije udala za najboljeg rendžera, odabrala je najgoreg, Barnetta.
  • Tex jaše na svom vjernom Dinamitu, pastuhu koji se pojavljuje od prvog broja i vjeran je Texov suputnik u mnogim avanturama tog početnog perioda. Ipak, nakon nekog vremena prestao se pojavljivati u serijalu, a puno godina kasnije, Boselli mu je posvetio jednu priču.
  • Str. 5-16 nema u talijanskom izdanju već su ubačene od VČ-a i svojevrsna su referenca na avanture mladoga Texa Willera, a te priče je objavio Libellus u integralnim izdanjima u ediciji kolor biblioteka (knjige 1-4).
  • Str. 20-28, Zagor se prisjeća posljednjeg susreta tri krvna brata i borbe protiv Joela Glantona.
  • Od stranice 32 pojavljuje se Buck Barry.
  • Str. 40 četvrta vinjeta; referenca na početak maxija Nueces Valley.
  • Str. 44; Tex govori da je jedno vrijeme živio sa Seminolama. To je obrađeno u Bosellijevim pričama objavljenim od Libellusa (knjiga 5).
  • Str. 46; osoba skroz desno je Piccinellijev otac Gianfranco, preminuo u rujnu 2020. godine.
  • Str. 54-58, Boselli opisuje masakr koji se dogodio 18. prosinca 1860., a koji je doveo do jednog od temelja ove priče: zarobljavanja Cynthie Ann Parker. No na kraju priče Boselli radnju smješta u 14. rujan 1859. kada je ubijen indijanski agent Bob Neighbours. Također, tu je i smrt Pete Nocone, koji je umro 1863. godine.
  • Str. 60, uz kapetane teksaških rendžera Ripa Forda i Rossa koji su se pojavili ranije u priči, pojavljuje se i major Van Dorn.
  • Str. 94, Adam ni ne sluti koliko je upravu. Nabrojat ću najupečatljivije priče koje to potvrđuju: Vječna magija, Demoni ludila, Hiljadu lica straha, Dugin most, Nulta godina Darkwooda.
  • Str. 115/116, Tex kažnjava Johna Baylora, suosnivača i urednika lokalnih novina pod nazivom The White Man, u kojima se zalagao za protjerivanje Indijanaca iz sjevernog Teksasa.
  • Boselli nam nije otkrio gdje je Čiko, ali iz Zagorovih riječi na zadnjoj stranici saznajemo da je stari prijatelj iz tisuću avantura živ i da će se uskoro sresti.
  • Proročanstvo koje Zagor spominje Texu nekoliko puta odnosi se na Bosellijevu priču, odnosno na riječi šamana Masewija. Na kraju priče mladi Navajo Nakai se ženi sa Shumawi, kćerkom starog Hopi šamana. Također mu Masewi u zalog mira daje svete ploče s kojima će steći vjerodostojnost u očima svog plemena i koje će ih uvjeriti da krenu putem mira. Nakai pita Masewija hoće li njegov narod imati dugu budućnost, a starac mu kaže da će doći veliki bijeli vođa koji će ih braniti od zla i pomoći da zadrže svoju zemlju; dakle, jasna referenca na Texa.
  • Ovaj susret stoljeća dva najznamenitija Bonellijeva junaka riješio nam je misteriju Zagorovog nestanka.
  • Zagorovom dužem izbivanju iz Darkwooda, Mauro Boselli u doglednome će vremenu sigurno posvetiti jedan nastavak, a možda i dva, tako je bar izjavio. Definitivno će prvi nastavak biti zanimljiv s obzirom na nedovršenu Zagorovu misiju u ovoj priči, a to je pomoći mladome Quanahu Parkeru u pronalaženju majke i sestre koje su zarobili teksaški rendžeri, jer je ta Zagorova misija po povijesnim činjenicama predodređena na neuspjeh. Zagor ne može promijeniti povijest zato što se Cynthia Ann Parker vraća u svoju bijelu obitelj i ostaje tamo (iako nevoljko) unatoč pokušajima bijega i vraćanja plemenu. Drugi pak nastavak također bi trebao biti zanimljiv jer će se događati nekoliko desetljeća kasnije, kada je Tex rendžer i poglavica Navaja.
  • Boselli je i ranije imao ideju za susret Zagora i Texa, ali ju je Sergio Bonelli odbacio. Riječ je bilo o priči u kojoj bi se radnja odvijala u Texovoj sadašnjosti, o ostarjelom Zagoru u Washingtonu na čelu delegacije Indijanaca koji susreću Texa i Carsona.
  • Iako do sada nije bilo susreta Zagora i Texa, to ne znači da nije bilo kontakta između svijeta Texa i svijeta Zagora. No to se nije službeno desilo, u aktualnim edicijama, već u priči na svega dvije stranice, uključene u knjigu My Name is Tex iz 2011. godine.
  • Posljednjih je godina Zagor bio protagonist nekoliko Bonellijevih team-upova: upoznao je fantasy heroja Dragonera, junaka iz budućnosti Brada Barrona i američkog superheroja Flasha, a pojavila se i njegova verzija u team-upu između Dylana Doga i Martina Mystèrea.
  • Prvi team-up u stripu objavio je 1940. godine M.L.J. Comics. U #5 Top Notch Comicsa susreli su se Shield i Wizard. Također, te iste godine druga dva superjunaka zajedno su se našli na naslovnici po prvi put, ali ne i u stripu. Riječ je o Supermanu i Batmanu sa solo pričama, a prvi službeni susret ove dvojice superheroja se dogodio 1952. godine u Supermanu #76.
  • Može se reći da je Giancarlo Berardi prvi upotrijebio crossover Bonellijevih likova u jednome stripu. U jednoj od najboljih njegovih priča vidimo niz legendarnih Bonellijevih i drugih junaka.
  • Kad već govorim o crossoverima u Bonelijevom svemiru, moram spomenuti i tajnu bazu „Drugdje“. Baza i njeni tajni agenti su temelj serijala „Priče iz baze Drugdje“, koju su 1776. stvorili Benjamin Franklin i Thomas Jefferson kako bi proučavali i obuzdavali paranormalne pojave koje mogu ugroziti nacionalnu sigurnost. Baza i njeni tajni agenti pojavljuju se u Martinu Mystereu, a u Zagorovom se serijalu pojavljuju od Bosellijeve priče „Hellingen je živ“ u kojoj su se pojavio tajni agenti Raven (Gavran), aka Edgar Allan Poe.
  • Alfredo Castelli je upotrijebio ideju crossovera sa svojim arheologom-pustolovom Martinom Mystèreom. U drugu priču uključio je cameo Mistera Noa, a spominjanjem pilota u još nekim pričama, kao i pojavljivanjem na desetak stranica, Castelli je tako postavio podlogu za prvi team-up dva junaka različite dobi (Mister No živi svoje avanture u pedesetima, u osamdesetima, vremenu Martina Mystèrea, ima preko šezdeset godina). Također, tu je i susret dvaju heroja Američkog rata za nezavisnost, Marka i Bleka, objavljen u kolovozu 1988, potom dolazi još jedan njihov crossover. U međuvremenu je Martin Mystère nekoliko puta susreo istražitelja noćnih mora Dylana Doga, susretali su se Brandon i Morgan Lost, Morgan Lost i Dylan Dog, Dylan Dog i Dampir, Napoleone i Dylan Dog. Dylan je upoznao i Kena Parkera u kratkoj priči, a istražitelj noćnih mora susreo se i s Batmanom.
  • Reference na Zagora i Texa često su ubacivane su u druge stripove, pa ih tako možemo naći u Martinu Mystereu (15, 71, 72, 111, 112, 113, 196, 197, 242, 243, 300, 335, 377, gigant 6), Zoni X (4a), Dampyru (43, 44,133), Nathanu Neveru (49, 56, 61, 234, giganti 3, 5, 6), Pričama iz baze Drugdje (2, 4,13), Nicku Raideru (19, 25), Lazarusu Leddu (27, 75), Dylanu Dogu (120, 338, Oldboy 7a), Legs Weaver (51, 53).

Zagor i Tex nisu samo dva najveća i najdugotrajnija junaka talijanskog stripa, već su prije svega stripovi koji su me zahvaljujući novosadskom Dnevniku vjerno pratili kroz moje djetinjstvo, vjerujem i vaše, a i danas ih čitam, vjerujem i vi. Za razliku od susreta nekih drugih junaka, poput Mister Noa i Martija Misterije, Bleka Stene i Komandanta Marka, Martija i Dylana, Tex Willer, teksaški rendžer, poglavica i zaštitnik plemena Navajoa, i Zagor, također prijatelj i zaštitnik ne samo Indijanaca već svakog onoga tko trpi nepravde bez obzira na boju kože, nikada se nisu susreli prvenstveno iz jednog razloga-Sergio Bonelli bio je izrazito nesklon toj ideji. Uvijek je isticao kako ta dva junaka žive u različitim razdobljima i trideset godina koje ih dijele bile su nepremostiv jaz, jer da su se sreli, Zagor bi bio živahni starac od nekih sedamdesetak godina. Naravno, o nekakvome Helingenovom vremenskom stroju koji bi usisao Zagora u budućnost ili Mefistovoj vradžbini koja bi Texa vratila u prošlost nije bilo niti govora. To bi bilo nepošteno prema čitateljima, laž samo takva, a i obezvrijedio bi ta dva heroja. Zagor i Tex nekada jesu fantastične priče, ali što je previše je previše, mora da je pomislio.

Kao klinac nikad se nisam zamarao vremenskom i razlikom u godinama između ta dva junaka, pa i anakronizmima obilato ubacivanim u Zagorov svijet, i meni je njihov svijet izgledao spojiv i zanimljiv jer u mojoj mašti Zagor i Tex su zajedno jahali suočavajući se s opasnostima i neprijateljima svih vrsta. I Tex je bio Tex i Zagor je bio Zagor (znate na što mislim). Općenito sam Zagora i Texa svrstavao na Divlji zapad, postavljenih kao da žive u istom razdoblju, ta u oba stripa puca se iz coltova, vinčesterki, gatlinga, tu su kauboji i Indijanci, vojnici i razbojnici, pogranični gradići i vojne utvrde, diližanse, vlakovi, jedrenjaci, parobrodi… Nisam tada znao nepobitnu činjenicu da je kod Texa važnija povijesna vjerodostojnost (ne temeljna, ali važnija), dok kod Zagora vrijeme i povijest nisu igrali nikakvu ulogu. Također je razlika u mjestu radnje; Zagor se kreće fikcijskim Darkwoodom i sjeveroistokom Amerike, Tex pak jaše prašnjavim jugozapadom. No, i to se dalo riješiti, odvedeš Zagora i Čika u novu odiseju ili kraće putovanje i eto priče s Texom.

Mora da su jednom dalekovidnom uredniku dosadile beskonačne rasprave između Texa, Kita Carsona, Tigera Jacka i Kita ispred logorske vatre i bifteci debeli tri prsta pokriveni gomilom prženih zlaćanih krumpirića i prije nekoliko godina taj je dalekovidni urednik jedne izdavačke kuće smatrao da je dobro napraviti još jedan serijal najdugovječnijeg teksaškog rendžera i Bonelli junaka, a koji govori o dvadesetogodišnjaku koji je nepravedno progonjen od strane zakona. Taj urednik i scenarist je Mauro Boselli, koji je uspio nastaviti naslijeđe Gianluigija Bonellija i presudno pridonio da Tex Willer ostane najvažniji lik talijanskog stripa. Nedugo nakon tog serijala stigao je još jedan, i u prosincu 2021. godine Boselli je iskoristio priliku i u doista posebnoj priči naslova „Bandera!” zbio se susret dviju najvećih Bonellijevih ikona.

Rođenje edicija s avanturama Texa kao mladića riješilo je Nolittin problem: skratilo je vremenski jaz između ta dva lika što je Boselli iskoristio na najbolji mogući način; koristeći mladu verziju Texa i sredovječnu verziju Zagora, i stoga je ova avantura nesumnjivo izazvala veliku znatiželju i ogromna očekivanja kod svih nas, očekivanja koja je, svi znamo, gotovo nemoguće zadovoljiti jer priča mora biti „epohalna“ da opravda team-up Zagora i Texa! Milijun pitanja vrzmalo mi se glavom prije čitanja: je li uopće moguće spojiti ta dva junaka? Kakva tema mora biti? U kojem vremenskom razdoblju će se avantura odvijati? Hoće li se radnja odvijati u Darkwoodu ili pak na Texovom terenu? Kako će se uravnotežiti karakteri dva lika koji su prilično različiti a opet toliko slični, baš kao i njihovi tvorci, otac i sin Gian Luigi i Sergio Bonelli?

Duboko vjerujem da je ova priča došla za Sergiova života, koju je osmislio i napisao Mauro Boselli, a nacrtao nitko drugi nego Alessandro Piccinelli, koji već ima jednu Zagorovu podužu avanturu iza sebe i aktualni je autor Zagorovih naslovnica, te jedan od crtačkog osoblja teksaškog rendžera, i Sergio bi sam bio zadovoljan. Ovo ne samo da ima smisla, nego je i dobro. A možda i zato jer je ovo edicija Speciale Tex Willer, ergo, Zagor bi ovdje trebao biti gost. No priča je čvrsto povezana sa Zagorovim kontinuitetom, pa je Tex taj koji ulazi u svijet Duha sa Sjekirom. Mogu vam potvrditi da svjetovi budućeg poglavice Navajoa i teksaškog rendžera i Zagora, ako scenarist poznaje likove i zna pisati, nisu nespojivi. A Mauro Boselli poznaje karakter oba lika i zna pisati! Naravno, ovo nije epska priča, ne mislim da je savršena priča, ali nije loša i barem je iskrena, u smislu karakterizacije mladog Texa i sredovječnog Zagora umetnutih u povijesni kontekst i s nizom povijesnih ličnosti (vidi pod zanimljivosti), a ono što me se dojmilo je Bosellijeva vještina da ovaj susret prezentira bez usiljenosti, kao da je susret Zagora i Texa najprirodnija stvar na svijetu.

Uostalom, što je to „epska“ priča? Zagor i Tex se bore protiv udruženih Hellingena i Mefista? Da vam kažem, ima jedna epska priča na koju se nadovezuje ovaj team up i prije nego što nastavim s recenzijom potrebno se nakratko vratiti u prošlost: „Bandera!“ je treći dio trilogije koja je započela 1995. s „Teksaškim rendžerima“ i nastavila se 1999. s „Krvnom braćom“. Obje je priče napisao Mauro Boselli kada je bio urednik i scenarist Zagora, u vrijeme renesanse i drugog Zagorovog zlatnog perioda kada je serijalom prodefilirao čitav niz priča koje su postali klasici koji su oživjeli kvalitetu Zagorovog lika i bili prava demonstracija Bosellijevih kvaliteta kao scenarista. Radnju smještenu u Teksas crtački su dočarala dva velemajstora; Stefano Andreucci i pokojni Carlo Raffaele Marcello.

U „Demonima ludila“ Sclavi je predvidio
Bosellijevu „Krvnu braću“…

Ako su „Teksaški rendžeri“ avanturistički vestern koji nema velikih pretenzija osim da zabavi čitatelja i čini to odlično s Digging Billom, izgubljenim blagom i jednim poglavicom Komanča koji nastoji vratiti ugled i titulu u plemenu i svoju otetu djecu iz ruku komančerosa a u tome mu pomaže zakleti neprijatelj; jedan teksaški rendžer imena Adam Crane, „Krvna braća“ je dirljiva i snažna priča sastavljena od epa, lirike, povijesne drame, akcije, ljubavi, mržnje i izdaje. Dakle, za bolje razumijevanje „Bandere“ bitno je poznavati prva dva poglavlja, što Zagorovci, uopće ne sumnjam, poznaju odlično, a vi, koji još niste pročitali (ima li takvih uopće?!) prionite na čitanje. Jamčim vam sjajne priče! Oko tri krvna brata se kreću dobri i loši rendžeri, dobri i loši Indijanci, dobri i loši doseljenici, u svijetu koji se čini prevladanim mržnjom, ali i nadom u suživot.

Teško je, ma nemoguće napisati epsku priču na 126 stranica. Koliko god Boselli bio umješan vjerujem da je to i njemu bilo jasno, stoga je temi pristupio samozatajno, a opet nakrcano događajima i likovima, dakle, na njemu svojstven način. Postoji ispreplitanje s dvije priče koje je zapravo jednostavno ali snažno, prvenstveno kroz likove Zagora i Adama Cranea, dva krvna brata koji su se pobratimili s trećim; Sivim Vukom, poglavicom Quahadi Komanča. Boselli je protok radnje jednostavno zamislio: Prošlo je dvadeset godina od njihova zadnjeg susreta, a Zagor je Teksasu kako bi našao ubojice Sivog Vuka. No opet se upliće u sukob teksaških rendžera i Komanča. Unatoč dobrim namjerama indijanskog agenta Boba Neighboursa, u tijeku je gerilski rat između Komanča Pete Nocone i Bizonove Grbe i teksaških rendžera predvođenih Ripom Fordom. Kada Teksašani otmu ženu Pete Nocone, bjelkinju i majku mladog Quanaha Parkera, Zagor i Quanah kreću vratiti ju plemenu. Sve je komplicirano činjenicom da se Komanči bivaju biti deportirani iz Teksasa voljom ne samo vlade, nego i lokalnih sijača mržnje i rasne netrpeljivosti. Ponovno na strani Indijanaca, koji riskiraju da izgube svoju zemlju, Duh sa Sjekirom se očajnički suprotstavlja neizbježnom tijeku povijesti. No, greškom se sukobivši s mladićem za kojeg se ispostavi da je odmetnik u bijegu, Zagor u njemu otkriva neočekivanog saveznika.


Boselli radi prvo iznenađenje odmah na početku. Vijest o smrti Sivog Vuka nisam očekivao i na samo tri stranice uspijeva prenijeti čitatelju ne samo tužne emocije zbog njegove smrti, nego i dati sliku Zagora koji se preispituje. Boselli ubacuje jedan aspekt na koji na prvu možda nećemo povezati sa Zagorovim likom i djelom, ono što desetljećima potiskujemo; Zagor je gubitnik jer znamo da nikada neće izvršiti svoju misiju i vidjeti kako Indijanci i bijelci mirno koegzistiraju, to je utopija razrađena u fikcijskome Darkwoodu-carstvu fantazije koju je Sclavi nemilosrdno ogolio. Također, sjetite se priča „Zbogom, crveni brate“ ili „Do posljednje kapi krvi“. U tim i nekim drugim pričama Zagor na sve načine pokušava promijeniti sudbinu nekog događaja ali ne uspijeva, i to su priče koje su dječačkome neiskvarenom srcu budili ljutnju zbog nepravde i bijes djeteta koje nije vjerovalo da loši dečki mogu pobijediti u Zagoru. Da, to su priče koje i danas ostavljaju gorak okus.

Temelj ove priče je pronaći i kazniti osobe koje su ubile Sivog Vuka, ali ima i više. Nije im posvećeno puno stranica, ali veliki protagonisti priče su upravo oni, Komanči. Ova priča na tužan način završava Bosellijevu trilogiju Komanča, u kojoj su prisiljeni živjeti u sve manjim rezervatima na milost i nemilost bijelcima. Neukroćenim, divljim i ponosnim ratnicima Komanča iz prve dvije Bosellijeve priče slijedi poraz. Teksas je gruba realnost.


…ali Komanči su predodređeni da nestanu iz Teksasa,
sudbine oko koje im ni požrtvovni Zagor ne može pomoći.

Dakle, imamo jednu realističnu vestern priču uklopljenu u snažne povijesne elemente: masakr Komanča kod Pease Rivera i zarobljavanje Cynthije Ann Parker od strane teksaških rendžera, smrt Pete Nocone, deportacija Komanča u Oklahomu i ubojstvo Boba Neighboursa (doduše Boselli nije poštivao vremensku kronologiju tih sudbonosnih događaja po Komanče, no to na priču ne utječe) potpomognutu nekim likovima iz dvije davne Bosellijeve priče, prvenstveno Adamom Craneom, ali i hrpom novih, ovaj put povijesnih likova (vidi pod zanimljivosti) i ono najvažnije-prvi susret Zagora i Texa.

E, do tog prvog susreta potrebno je pročitati (ne računajući svojevrsni prolog o mladome Texu čija je jedina funkcija da nas podsjeti na neke priče, a kojeg nema u talijanskim izdanju) 64 stranice pisane u klasičnom Bosellijevom stilu. Upoznaje nas s radnjom presijecajući događaje, stvarajući zaplete i ubacuje puno likova, što glavnih, što sporednih, što fikcijskih, što povijesnih, začinjeno sve dugačkim dijalozima, stoga je neizbježno da na određenim mjestima priča može postati „teška“ za čitanje. Dakle, tipične stvari na koje nas je Boselli obilno navikao proteklih desetljeća. Boselli u svim svojim pričama gradi zaplete u kojima Zagora spaja s nizom dobro okarakteriziranih i zanimljivih likova. On to radi od „Kradljivca sjena“ i žaliti se danas na tako nešto je apsurdno. Također, Bosellijevi dijalozi nisu puko laprdanje već temelj razumijevanja složenosti povijesne situacije, sukoba između Komanča i Teksašana, i davanja karaktera likovima.


Kao u svim respektabilnim team up-ovima dva junaka se ne susreću odmah, a kad se susretnu, to je slučajno. Što se tiče prvotne interakcije između njih dvojice, svaki dobar team-up mora započeti tučnjavom između protagonista koji se potom udružuju protiv zlikovaca; klišej mnogobrojnih vesterna, no uvijek je lijepo to vidjeti. Zagor i Tex nisu suparnici i imaju puno toga zajedničkog ali mora postojati neki početni nesporazum, ali ne do te mjere da ih se napravi neprijateljima i Boselli se čvrsto drži tog pravila, čak je i povod za tučnjavu dobro osmišljen, no sprečava da jedan lik zauzme scenu više od drugoga. Razlog je jednostavan. Boselli je napisao neke najljepše priče u čitavoj Zagorovoj sagi, a danas uređuje i piše avanture Texa, te se tako nije snobovski odnio prema tim likovima iz iste izdavačke kuće.

Ovo zdravo krštenje šakama imat će svoje posljedice jer je s fizičkog obračuna prešlo na psihološko nadmetanje između njih dvojice. No, možda se u ovim okolnostima Boselli usudio ono što možda ne bi. Možda je želio jasno dati do znanja da je Texa „uznemirila“ Zagorova pojava do te mjere da to želi prikriti provokativnim i drskim stavim? Njihov zajednički prijatelj Adam Crane uspoređuje ih s kremenom i kamenom, ali dodaje da su njih dvoje sličniji nego što će ikad priznati.


Tex je drzak, ironičan i impulzivan (ništa čudno za jednog dvadesetogodišnjaka), dok je Zagor, iako sada čovjek dobrano u pedesetima, u odličnoj formi; i dalje vitak i mišićav, bez grama sala i artritisa, a sijedi zalisci odaju čovjeka stečene životne mudrosti, ergo, Zagor je ovdje refleksivniji i melankoličniji (dođe to s godinama), uviđa da je ideja o mirnom suživotu Indijanaca i bijelaca vjerojatno samo san, ali nije izgubio borbenost, osjećaj za pravdu i pravdoljubivi bijes koji ga je uvijek odlikovao, čak i kroz njegov borbeni poklič. Tex je odlučan poput odraslog Texa, prezire opasnosti i učinkovit je u svojim međuljudskim sporovima rješavanih šakama i revolverima i nikad ne sumnja u svoje postupke, kao i njegova sposobnost da u hodu razumije jesu li ljudi ispred njega kriminalci ili nevine žrtve okolnosti. Nije loš ni dijalog u kojem uspoređuju svoje različite načine donošenja odluka i iz kojeg proizlazi sva moralna superiornost sredovječnog Zagora, koji ima zrelost razumjeti i tolerirati impulzivnost mladog Willera, dok Tex, iako to neće priznati, je fasciniran i divi se tom slikovitom čovjeku u crvenoj košulji sa neobičnom sjekirom. Na tome Boselli gradi njihov odnos, i to uspješno.


Kada bih se osvrnuo na njihov najveći kontrast, to bi definitivno bilo kroz već spomenuti naglašeni generacijski jaz, ali i na obiteljske tragedije koje su ih oblikovale kao junake. Zagora je tragedija doživotno obilježila, ali Tex nikada nije otkrio svoju bol, ni pred smrću oca, a potom i brata. Vratite se na davnu Gian Luigijevu priču i shvatit ćete o čemu pričam. Zagor je heroj koji je rođen s grijehom: pokoljem počinjenim kao mladić u ime oca kojeg je smatrao žrtvom, ali na kraju saznaje da mu se otac ukaljao sramotnom krivnjom. Kod Texa je stvar crno-bijela: kradljivci stoke su mu ubili oca i brata, on ih je hladno posmicao, a zakon krojen u svrhu moćnika proglašava ga odmetnikom. Unatoč proživljenoj tragediji, koja će obilježiti njegovu sudbinu budućeg teksaškog rendžera i Noćnog Orla, djeluje bezbrižno, poput mladog avanturiste pred kojim je cijeli svijet i nema te nesavladive prepreke za njega. Zagor kao mladić, za razliku od Texa, gubi i pati. Živi s vječnim osjećajem krivnje koji ga čini ljudskim herojem koji ponekad dvoji u svoje postupke, ali ta dvojba u isto vrijeme hrani njegovu empatiju prema drugima, ponekad čak i prema svojim neprijateljima, itekako svjestan da u ljudskoj duši ne može sve biti ni crno ni bijelo. Međutim, obojica slijede svoju savjest, riskirajući živote kako bi slijedili vlastiti etički cilj-borba za opstanak i prava Indijanaca i kažnjavanje zločinaca bez obzira na boju kože.


Kao što znamo, Gian Luigi nikada nije jasno definirao ideju kako je od Texa odmetnika uradio gorljivog borca za prava Indijanaca i njihova zaštitnika. Boselli ovdje koristi priliku susreta sa Zagorom, koji je svakako ostavio tragove na mladom Texu Willeru, i volim misliti da je Boselli to tako uradio ne samo kako bi objasnio Texovu žeđ za pravdom, već kako bi i usmjerio Texa. Mladi Willer i Duh sa Sjekirom su se konačno sreli, a Boselli ide korak dalje od pukog udruživanja i borbe protiv zlikovaca, kao da je rastanak htio začiniti nečim spektakularnim.

Ono na što se ovdje želim osvrnuti je Zagorovo proročanstvo o Texovoj sudbini. Što se tiče proročanstva o budućem velikom bijelom vođi Navajoa, po meni nije toliko čudno da ga se Zagor još uvijek sjeća iako je u „Tajni Anasaza“ tek ovlaš spomenuto, nego izgleda pomalo ishitreno da ga povezuje s mladim Texom samo zato što je spomenuo da je živio među Navajima srodnim Apašima. No Zagor nije izričit po tom pitanju, nije prišao Texu i rekao: „Ti ćeš biti taj“. Ne, to je tek njegova slutnja, koristi birane riječi: „ako sam u pravu…“ No s druge strane Texu se, nakon pročitanog Zagorovog pisma, te riječi zacijelo čine stvarno proročanskim o budućnosti koju ne treba shvaćati olako: otuda onaj Texov pogled na posljednjoj stranici, ozbiljan, odlučan i zamišljen istovremeno, kao da je budućnost za Texa odavno napisana a kao da od danas, preko Zagora, mladi odmetnik polako počinje prihvaćati svoju sudbinu. Ima smisla, jer znamo da Tex i Zagor nikad ne griješe u vezi svog šestog čula, no opet razumijem čitatelje koji tvrde da je možda ovdje Boselli malo pretjerao i proročanstvo izgleda ishitreno ubačeno. Kako je Boseli sigurno navijestio nastavak, a možda i dva, vjerujem da je naznaku proročanstava ubacio u njih, ono bi bolje „sjelo“ nekima od nas.

Piccinellijev crtež je odličan, nema sumnje da je za ovaj povijesni susret izabran pravi čovjek. Izbor se nije mogao pokazati prikladnijim ne samo s obzirom na to da je Piccinelli rođen u gradu Comu i istoimenoj općini koju povezujemo s još jednim velikim crtačem i autorom Texovih naslovnica, Claudiom Villom. Odličan u kadriranju narativnog slijeda iz kojeg izbija jasnoća, a ponegdje nenametljivo priča priču; poput zadnje vinjete str. 42 u kojoj je Tex slomio srce mladoj Njemici. Jasno je vidljivo koliko su njegove table dinamične, detaljne i izražajne. Prikazuje likove izuzetno uvjerljivo, a pozadine su sjajne, prepune detalja. Sve je to ukomponirano u tablama s klasičnom Bonelli rešetkom s tri trake, ponegdje razbijene kompozicijom koja koristi šest četvrtastih vinjeta po stranici koje u nekim situacijama postaju uske i pravokutne kako bi se naglasila brzina i uzbuđenje prikazanih radnji (vidi str. 25, 27, 55, 100 i 109)

U pogledu mladog Texa i sredovječnog Zagora, nemam puno za reći osim-odlično. Premašio je moja očekivanja u njihovom izričaju. Texove crte lica prenose svu mladenačku snagu i, u isto vrijeme lice zrele verzije lika (vinjeta na zadnjoj stranici u kojoj Tex ostaje zatečen i zamišljen riječima Zagorovim iz pisma). Zagor je pak onaj s Piccinellijevih naslovnica, i da nema sijedih zalizaka, koji neodoljivo asociraju na još jedan Nolittin lik, ne bih ni primijetio da je ostario. No, sugestivan Piccinellijev crtež radi čuda, pa je po mom mišljenju odlično definirao sredovječnog Zagora kao junaka koji je zadržao auru legende granice.

Ima li slaba točka ovog stripa? Ima! I da, mislimo na istu stvar. Piccinellijev crtež je odličan i u apsurdnom kontrastu s lošom naslovnicom, vjerojatno najgorom u cijeloj povijesti Texa, definitivno neprikladnom za važnost susreta dva najvažnija lika SBE kuće-to je prvo što sam pomislio vidjevši naslovnicu. Maurizio Dotti je odličan crtač, ali je ovdje katastrofalno podbacio, nisam to očekivao od njega. Ovakav događaj zasigurno zaslužuje daleko bolju i sasvim drugačiju naslovnicu. I Tex i Zagor „uhvaćeni“ su statičnim, bezizražajnim pozicijama, bez nepostojeće pozadine, tj. s previše boja u toj bezličnoj pozadini. Dva lika koji djeluju kao da veze nemaju jedan s drugim, djeluju kao fotomontaža. Tex pogrbljen i s licem koje kao da govori upravo sam se pokenjao u gaće, Zagor kao da je izvukao sjekiru kako bi bezvoljno pozirao, a vrh remena visi mu kao nekoj pijanoj seljačini s vatrogasne zabave. Očekivao sam sjajnu naslovnicu povodom ovog dugo očekivanog team-upa, dobio sam totalno razočaranje, ljudi moji. Za ovakav bih događaj učinio iznimku i dao taj posao Claudiu Villi.

Također, s obzirom na radnju koja se jedva dotiče Bandere i koja se razvija na mnogo širi način, ne vidim smisao naslova priče u imenu nekog pograničnog gradića. Ajde da su se Zagor i Tex upoznali u tom gradiću, imalo bi smisla, ovako…Srećom, strip se ne ocjenjuje po koricama i naslovu i zapravo kada pročitate ovo Bosellijevo djelo shvatit ćete da u rukama imate snažnu, dirljivu i iskrenu priču.

Naprijed

MTX VCZS 29 Miran čovjek

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • PAJDO

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 9, 6

    Kao i većina čitatelja sam bio skeptičan u pogledu ovoga team-upa, no ispalo je bolje od svih očekivanja. Radnju nema smisla prepričavati jer je recenzent to sve odlično (možemo reći po običaju) obavio i analiziriao. Skpesa se odnosila ponajprije na mnoge druge team-upove Bonelijevih junaka gdje bi osim podilaženja glavnih junaka jedan drugome dobili lošu i nezanimljivu priču vrijednu jedino šta bržeg zaboravljanja.

    Mene je osobno najviše zanimalo kako će biti okarakterizirani glavni junaci, mladi Tex i recimo "iskusni" Zagor i to je ispalo odlično. Tex ima konture junaka kakav će postati dok Zagor se kod Zagora osječa iskustvo nebrojenih avantura. I to sve skupa štima super. Također mi je odličan odabir da se ova priča stavi u klasičan western kontekst jer će svi Zagorovi autori reći da je Zagor prije svega western dok je Tex klasičan western.

    Mogu se složiti i oko lošnjikave naslovnice i tu je možda propuštena prilika i za još jednim team-upom, a taj bi bio da Villa i DellaMonica odrade taj posao, ali to su ipak samo moje fanzazije;)

    09.06.2022
    02:47:00 sati
    PAJDO
    uredi
  • Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    09.06.2022
    04:03:00 sati
    LL1986
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 88%

    8, 9, 9, 10

    Mnogo mnogo likova u ovoj priči, a sam susret Texa i Zagora je vjerovatno svima nama pripadnicima starijih generacija vrlo zanimljiv. Vidljivo je da priča stavlja mladog 22-godišnjeg Texa u glavnu ulogu, čvrstog karaktera,zrelog razmišljanja i ponašanja za svoju dob koji se oslanja na logiku i stvarnost situacije, dok je Zagor legenda koju Tex konačno upoznaje i sa Zagorove strane imamo tu jednu dozu natprirodne atmosfere koja ima temelje u duhovnom/fantastičnom svijetu. Što se naslovnica tiče, tko će biti bolji nego Kerac da ovjekovjeći ovaj povijesni susret…orginalna i ostale raspoložive naslovnice (kojih još nema gore u recenziji) su loše-desetka je za Baneta:)
    09.06.2022
    04:47:00 sati
    Oki
    uredi
  • jasa

    Ukupna ocjena 72%

    8, 7, 8, 3

    Historijska epizoda! Zagor i Tex zajedno - prebig deal! Priča puna potencijala, ali prekratka da bi bio iskorišten. Usljed puno likova i paralelnih radnjica, dosta je konfuzno. Ako ostane na ovom, onda je tek OK, ako se iz ovog izrodi nekih nastavaka, moglo bi biti dolično. Ovakav epohalni susret zaslužuje 500 strana! Crtež je odličan, iako su mnogi likovi slični. Dottijeva naslovnica loša. Dottija volim, ali ovdje je fulio skroz, a realno su mi generalno bezveze njegove naslovne na mladom Texu, nekako je bolji među koricama u c/b. U totalu, jedna dobra pričica koja je po meni trebala biti mini serijal, a jako se nadam da će to postati.

    09.06.2022
    07:53:00 sati
    jasa
    uredi
  • tex2

    Ukupna ocjena 75%

    7, 7, 9, 6

    Još jedna epska recenzija Igora. Strip je također epski, ali je priča ipak daleko od epske, ali u svakom slučaju lako pamtljiva i zabavna. Klasični Boselli bi rekli, hrpa likova, po meni ih je čak i previše, ali su sjajno okarakterizirani, skokovi u vremenu i radnji, patetika za kraj. Moglo je i bez patetike. Boselli svakako pokazao da barata s oba serijala, ali je možda baš zato pretjerao sa detaljima i količinom teksta, pa to ponekad i bude naporno za pročitati! Crtež odličan, naslovnica najlošiji dio, baš bez veze! Sve u svemu solidna priča i malo više od toga!

    09.06.2022
    08:20:00 sati
    tex2
    uredi
  • J.Stickman

    Ukupna ocjena 83%

    9, 8, 10, 2

    Odlična priča, dostojna dva generacijska junaka.
    Odlična recenzija je učinila svaki komenat suvišnim.
    Nažalost, Boneli je iz nekog razloga podbacio sa naslovnicom što m je baš iznenadilo. Umjesto remek djela dobili smo nešto tolko loše da je za nepovjerovati.
    Na svu sreću, veseli Četvrtak je spasio stvar sa svojim naslovnicama i žao mi je što ovdje nema načina da Peroviću dam čistu desetku.

    09.06.2022
    08:37:00 sati
    J.Stickman
    uredi
  • prop_ovednik

    Ukupna ocjena 82%

    8, 9, 9, 4

    Složio bih se s općom presudom kako je riječ o dobro napisanom i dobro nacrtanom stripu gdje je jedini vidljivi promašaj - naslovnica! Zašto su ovakav susret dočarali ovom bezličnom originalnom ostaje misterij....

    Priča mi u neku ruku služi kao određeni uvod, kao da Boselli ima neke namjere taj odnos produbiti i pojasniti još dalje, čak i kroz Texove susrete kasnije s Navajima - volio bih da se to desi, jer ovdje ipak - zbog manjka stranica i viška likova - nije bilo prostora da se čovjek razmaše, ali i u ovo malo Boselli radi ono što, po meni, radi najbolje. Jasno definira sve likove i karaktere i jaše taj val dalje. Što se mene tiče, što više, to bolje.

    09.06.2022
    09:53:00 sati
    prop_ovednik
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 92%

    9, 9, 10, 8

    09.06.2022
    11:38:00 sati
    goghy
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 78%

    8, 7, 9, 6

    Šta znam, nije ovo loše, mada je prošlo 20 godina otkako sam čitao Vaninijeva izdanja priče sa Sivim Vukom, pa se tog baš i ne sjećam najbolje. Zagor izgleda nije ni ostario osim što je dobio misternoovske sijede. Mnogo tuče, pucnjave, trke, nekako previše za malo starijeg Zagora. Vjerujem da će biti još ovakvih epizoda. Crtež je dobar. Naslovna i nije baš nešto.

    09.06.2022
    12:38:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    7, 4, 8, 4

    Prošlo je par mjeseci od čitanja priče. Prvi dojmovi su bili povoljni, ali od tada mi je pala u očima. Previše teksta, previše likova, premalo stranica, radnja se ne zaključi do kraja. Crtež sterilan. Naslovnica loša. Odnos Zagora i Mladog Teksa je solidno pogođen. Susret dva lika ima potencijala koji nije iskorišten u ovo priči ali možda bude bolje u nastavcima čija je mogućnost nagoviještena.

    09.06.2022
    12:44:00 sati
    pcoro
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 56%

    6, 5, 7, 2

    Previše likova za ovoliki broj stranica, iako se sve nastojalo suvislo objasniti.  Ne volim kombinacije junaka, ali to je već druga priča. Ovo nije loše, ali traži neka predznanja iz prethodnih epizoda, ali to nije plus za priču. Crtež dobar, naalovnica loša, gora je samo alternativna Kerčeva. 

    09.06.2022
    14:41:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Mali Vuk

    Ukupna ocjena 77%

    8, 8, 8, 5

    Susret između Zagora i Texa je nešto što sam oduvijek želio. Ovo je obavezan strip za sve fanove.

    09.06.2022
    18:43:00 sati
    Mali Vuk
    uredi
  • Descender

    Ukupna ocjena 63%

    7, 5, 7, 6

    09.06.2022
    19:32:00 sati
    Descender
    uredi
  • D.J.

    Ukupna ocjena 84%

    8, 9, 9, 6

    Povijesni susret koji sam cekao od kad sam bio mali! Imali smo srece sto je scenarista ovdje bio Boselli. Jao si ga nama da je bio netko drugi. :-)) Na samo 126 stranica stvorio je slozenu, zanimljivu i uzbudljivu pricu. Nije nimalo lako ono sto mu je poslo za rukom, a to je, bio je fer i prema i jednom i prema drugom junaku i istodobno uspio stvoriti zanimljiv odnos medu njima. Cak me je iznenadilo da je prikazao Zagora vise kao mentora koji daje savjete mladom i pomalo arogantnom Texu, i to u stripu koji je izasao u Texovom izdanju! Bravo Boselli! Picinelli je jako dobro popratio pricu. Srecom sto je ovo izaslo u Tex izdanju pa smo dobili i top scenaristu i jednog od boljih crtaca. Uskoro i izdanje na engleskom. ;-)) Jedva cekam i ponovni susret dvije legende! Nacekali smo se prvog susreta 60 godina, a drugi cemo dobiti mnogo, mnogo prije. E da, naslovnica nije uopce lose nactana koliko je lose obojana, jer ne docarava napetost koju prezentira crtez.

    09.06.2022
    20:05:00 sati
    D.J.
    uredi
  • Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 9, 6

    Dobra priča, jedino mi fali Čiko

    09.06.2022
    22:35:00 sati
    Goty
    uredi
  • ZoranM

    Ukupna ocjena 37%

    3, 3, 5, 4

    Mlako, mlako. Za susret dva superstara bonelija su morali mnogo bolje. Ne znam kako neko i dalje redovno prati ovo (Zagor, Tex) , pa cak mu bude i zanimljivo. Crtacki je okej, mada trebalo je Zagora jos starijeg nacrtati, kada se vec pruza retka prilika za tako nesto, a ne sa tri sede dlake. Sta znam ocekivati da je ovo top zato sto je prikazana smrt jednog od "glavnih" sporednih junaka iz Zagijevog seta karaktera pokazuje da su davno presusili sa dobrom idejom, a tako i sa iole citljivim stripom. 

    09.06.2022
    23:02:00 sati
    ZoranM
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 10, 4

    10.06.2022
    01:22:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 92%

    9, 9, 10, 8

    10.06.2022
    18:50:00 sati
    benx40
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 10, 1

    Prvi susret Zagora i Teksa se odigrao u ediciji Mladi Teks Viler specijal #3, ali ovo je ipak nastavak prica koje smo videli na stranicama redovnog Zagora odnosno treci deo sage o braci po krvi Adamu Krejnu-Sivom Vuku-Zagoru. Za one koji su propustili tu informaciju te price su Izgubljeni rudnik (https://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-sd-26-28-izgubljeni-rudnik/319/) i Pod meksickom zastavom (https://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-lu-94-97-krvna-braca/813/), dve maestralne Bosselijeve epizode iz vremena kada je bio u punoj snazi na Zagiju. Nakon vise od 20 godina Bosseli se vraca ovoj tematici, a tacno 20 godina je i proslo od desavanja iz Pod meksickom zastavom i sada smo u 1859. godini.
    Bosseli nastavlja s njegovim stilom pisanja kao da ova epizoda nije susret Zagora i Teksa: mnogo likova, sto novih, sto poznatih iz prethodnih prica, komplikovana situacija koja zahteva dosta teksta i ovo je ustvari treca Zagorova prica o ratu Komanca i Teksasana u koju je slucajno upleten i mladi Teks. Ne bih otkrivao nista, ali jako dobro je ovo Bosseli izveo, ostao je veran sebi i svom stilu pisanja, nije napravio previse pompe oko samog susreta unutar epizode, ali ipak prica ima odredjene manjkavosti a to je da je ogranicena na 130 stranica, nema onog osecaja epske sudbonosne epizode kao prethodni deo iz neformalne trilogije brace po krvi, a i mnogi elementi se ponavljaju iz Pod meksickom zastavom i poslednja jako vazna stavka jeste da je epizoda ocigledno namerno napisana tako da mora da ima nastavak jer mnoga pitanja su ostala bez razresenja a i sam kraj i finalni obracun i epilog je dosta mlako i (Zagorovo pismo je pomalo i pateticno).

    Ono sto je dobro jeste Bosselijeva hrabrost u tretiranju odredjenih likova, prikaz starijeg iskusnijeg Zagora koji odise mudroscu i aurom tajanstvenosti, misticnosti i ,,mitotvornosti" (nepostojeca rec){nazalost Piccineli ga crta kao da uopste nije 20 godina stariji sem sto ima sede zulufe i taj tu deo oko usiju, da li je ovo njegova greska ili vise svesna odluka urednistva da se Zagor ne menja previse, ne znam, ali sam naklonjeniji drugoj teoriji i smatram je velikom greskom} i to sto cemo 99% videti nastavak ove price sto znaci dve pozitivne stvari: Bosseli posle mnogo godina opet pise Zagora iako je to u Teksovom serijalu i imacemo priliku da vidimo vise starijeg Zagora i njegovog karaktera i zivota. Ko zna, mozda popularnost i dobra prodaja ovog serijala konacno dovede do lansiranja spin-off koji bi pratio Zagora u zrelijim godinama, poput onog Andreuccijevog predloga od pre mnogo godina (sto nije nemoguce s obzirom na mini serijale Le Origini i jos vise Darkvudske novele). U tom potencijalnom serijalu predlazem da scenaristi budu Bosseli i mlade snage (Marolla ili neka potpuno nova imena), a crtaci naravno sam krem nekadasnjeg Zagora a danasnjeg Teksa i Dampira - Piccineli, Andreucci, Rubini, Prisco, onaj Grk, moze i Brindisi da se okusa, spomenuo je u svom Teksoneu da mu je oduvek omiljeni strip junak bio Zagor.

    Tako da ovo je uspesan susret, nista ne deluje isforsirano ili nametnuto na silu, nema pompeznosti i ludila oko tog susreta (sem one patetike na kraju), tako da me raduju buduci susreti i mogucnosti koje se mogu pojaviti u promenama u izdavackom planu Bonelija koje bi mogao doneti ovaj susret/i.

    Prica: 8
    Scenario: 8
    Crtez: 10 {jedini problem je sto Zagor nije dovoljno ostario, ali kao sto spomenuh mislim da je to namerna odluka urednistva i onda je to njihova greska a ne Piccinelijeva, pa ne vredi zbog toga njemu umanjivati ocenu na 9)
    Naslovna strana(Dotti): 1

    Ukupna ocena: 79%

    https://i.pinimg.com/originals/1e/cd/4f/1ecd4f8ec6b0b9193af1523efbc1cff4.jpg
    Sto ne iskoristise ovu Piccijevu ilustraciju kao naslovnu stranu (samo da ,,ofarbaju" Zagijevu kosu malo i obuku mu jaknu) niko ne zna.


    ***pricali smo na nekoj drugoj temi da je moguce da je Veseli omasio sa prevodom naslova epizode, medjutim nisu nista omasili, Bandera je mesto u Teksasu i veliki deo price Pod meksickom zastavom se u njoj odigrava, a i veliki deo ove price, tako da je ta Bandera toponim i nema potrebe da se prevodi.

    10.06.2022
    20:09:00 sati
    going going
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 72%

    7, 8, 7, 6

    Sve do susreta Texa i Zagora mi je bilo mlako i zaboravljivo, a kada sam skužio da kreče obračun, bilo je: ajmoooo! :D Ovako, mislim da bi Nolitta da je živ, ovo napisao puno bolje. Ali ne želim biti nezadovoljan, oduvijek sam htio ovu epizodu, i mislio sam da se nikada neće dogoditi, tako da sam sretan s onim što imamo. Fama s brdo naslovnica je bila legendarna. Nakon dugo vremena da sam trčao nakon posla da kupim strip, i dobro da jesam jer je sve bilo razgrabljeno osim jednog primjerka. Zlatna serija je Zakon!

    10.06.2022
    21:55:00 sati
    Deki86
    uredi
  • logo111

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Prvi susret dvije strip legende. Dobro je to izvedeno.

    10.06.2022
    21:57:00 sati
    logo111
    uredi
  • Jesse_Pinkman

    Ukupna ocjena 73%

    7, 8, 7, 7

    Famozna bandera!Budući da je ovo ipak susret kultnih legendi sramota bi bilo da se ne kaže par stotina riječi o ovome.Pohvale Veselom što je ovo jako brzo izdao kod nas.Prije samog stripa moram reći da sam prije čitanja ovog stripa već nešto iz njega naučio, a to je da je Zagor stariji od Texa. Ja sam 10 godina bilo uvjeren da je Tex stariji. Neka opravdanja za ne znanje su mi da Texa jako slabo čitam, da me povijest ne zanima i da u Zagoru ima povijesnih ne točnosti. Ovo inače ne bih priznao, da još kolega u komentarima najave stripa nije isto napisalo.Sad o susretu ovih junaka sam razmišljao još prije 8-10 godina, i kada sam pitao kolege su rekle da se taj susret nikad neće dogoditi, jer je razlika između junaka nekih 50 godina. Istina tada susret Zagora i Texa nije bio planiran, dok do prije par mjeseci Bonelliju nije zamirisala potencijalna zarada od prodaje ovog stripa, koji će naravno svaki fan kupiti.Što se crossovera tiče Bonelli je tu jako slab. Do sada su mi se svidjeli Ambis zla i Dylan&Morgan Lost. Ostali prosječni ili loši. Problem Bonellijevih crossovera bar meni je taj što na završetku priče nema osjećaja zadovoljstva pročitanim kao što je bilo veliko uzbuđenje prije čitanja, jer su junaci previše različiti, ili se u stripu jedva sretnu te surađuju zajedno samo zato što moraju. Jedino su mi Dylana i Morgana uspjeli upariti na zadovoljavajući način.Sad jer red da kažem nešto i o Banderi, jer bi bio red. Prvo naslovnice. Iz nekog razloga mi se najviše sviđa originalna. Od domaćih Perovićeva C najviše odgovara nekoj od scena iz stripa. Banetova B mi je možda najbolja od domaćih. Naslovnicu D neću komentirati. Jednostavno ne.Što se priče tiče u pitanju je klasična Zagorova/Texova epizoda. Srediti negativce do kraja epizode Zagor i Tex se prvi put susreću tek na 86-toj stranici(u izdanju VČ-a),prije toga su samo slušali priče jedan o drugome. Prvi susret/tuča legendi mi se svidio. Što se suradnje Zagora i Texa tiče moram reći da nisu najbolji suradnici, te im je kemija jako slaba, jer su ipak u pitanju žanrovski a po meni i karakterno različiti junaci. Tako da moram reći da je ovaj susret naravno bio potpuno ne potreban, ali ni najmanje mi nije žao što se dogodio. Priči bih dao 7/10 samo zato što je susret Zagora i Texa. Naravno da je u priči samo Zagor ili samo Tex ocjena bi bila manja i nikad je ne bih ni spomenuo. Piccinelliev crtež u epizodi sasvim pristojan.Krajnji zaključak je naravno da ovo vrijedi imati pročitati i svakako imati u kolekciji

    11.06.2022
    02:02:00 sati
    Jesse_Pinkman
    uredi
  • Salkan

    Ukupna ocjena 63%

    7, 6, 6, 6

    Očito da je najisplativije ne očekivati ništa dobro iz bilo kojeg crossovera ili team-upa, kako god nazvati susrete junaka iz SBE (mogu se složiti sa prethodnim komentarom vezano za Ambis zla, MM+DD). Pokušaću da budem što neutralniji i da ne napominjem da ovo nije moj Zagor, jer nekakav Piccinelli može biti genijalac sa olovkama u rukama - ali to nije moj Zagor. Nije ni Teks, očigledno, ali ovaj Teks ima opravdanje da je kao Mladi Tex Willer nedavno krenuo u neloše avanture. Dakle, priča nije uopšte nezanimljiva, ali je scenario ipak malo lošiji od očekivanog. Toliko sam hvalospjeva pročitao o Boselliju, da se svaki put razočaram kad se dohvatim bilo kojeg njegovog uradka. Iz sve i jednog njegovog djela zrači ta samodopadnost i hedonizam, jači od Buratinijevog. "Ja sam glavni scenarist u serijalu, šta mi možete?!!". U ovoj se epizodi jasno vidi pravolinijska ideja, gdje se u prvoj trećini pokušava objasniti smušena situacija sa trenutnim statusom Komanča, te se pojedinačno uvode uloge Zagora s jedne i Teksa s druge strane, da bi sve kulminiralo (djelimičnom) osvetom i sravnjavanjem određenih računa iz prošlosti. Dakle, predvidivo do bola...a neriješena situacija sa otetom Kvaninom majkom i sestrom je ustvari uvod u završetak priče...u neko dogledno vrijeme...ne sviđa mi se to. Dalje, crtež stvarno nije loš, čak je vrlo precizan i dobar, i sve i jednom detalju se mogu diviti i reći: "Stvarno je dobar ovaj crtač" - ali kad vidim kako crta Zagora: NE! Što se naslovnih tiče, ovu LGBT neću ni komentarisat, ali originalna ima prolaz (jedva). Ukupno gledajući, obzirom na tim koji je radio na ovoj priči, nije loše ispalo. Jedina visoka ocjena ide za recenziju, stvarno za desetku.

    12.06.2022
    22:08:00 sati
    Salkan
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum