Mooncop

Asterix

MNCP DRAQU 1 | 96 str.

Znanstvena fantastika prožeta egzistencijalizmom ili obična životna priča smještena u neobično (tj. nemoguće) okruženje? Mooncop je pomalo i jedno i drugo.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 73%

Priča 8

Scenarij 7

Crtež 7

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 75%

P*8

S*8

C*7

N*6

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Mooncop
    MNCP DRAQU 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Mooncop je premijerno izašao 2016. godine kao tvrdokoričeno izdanje, a objavila ga je izdavačka kuća "Drawn and Quarterly".

Mooncop na prvi pogled izgleda kao relativno kratka i jednostavna znanstveno-fantastična priča, međutim već u samom početku stječemo još jedan, donekle drugačiji, dojam. Autor nas kroz 90-ak stranica vodi u ljudsku koloniju na Mjesecu u bliskoj budućnosti. Glavni je lik neimenovani policajac koji se suočava sa sve prisutnijom usamljenošću i izoliranošću, a koje su prouzrokovane progresivnim napuštanjem kolonije od strane stanovnika i njihovim postupnim povratkom na Zemlju. Dani mu se sastoje od besmislenih rutinskih patrola i popunjavanja isto tako besmislenih formulara. Iz dana u dan broj stanovnika kolonije sve je manji, mještani se vraćaju nazad na Zemlju, a život se polako gasi.

Stoljećima, a vjerojatno i tisućljećima, Mjesec je golicao maštu čovječanstva i kada su 1969. godine Neil Armstrong i Buzz Aldrin postali prva ljudska bića koja su nogom stala na njegovu površinu, činilo se da je kolonizacija u skoroj budućnosti neizbježna. Međutim, Mjesec je dobrih pola stoljeća kasnije prazan i hladan kao i milenijima prije. Nekada se dolazak na Mjesec možda i činio kao dobra ideja, no sada jednostavno djeluje blesavo. Zdrava mladenačka radoznalost i ushićenost ustupile su mjesto sirovoj i hladnoj realnosti, ostavivši za sobom sjetan pogled na neka prošla vremena. Upravo o tome Tom Gauld govori u Mooncopu.

Ovo je vrsta priče koja ne pridaje previše važnosti tehnikalijama, već naglasak stavlja na emocionalnu reakciju čitatelja. Crtež, iako poprilično jednostavan i stiliziran, odiše retrofuturizmom te sjajno dočarava prolaznost i izolaciju s kojom se naš junak suočava. Teksta nema puno, dijalozi su kratki, jednostavni i rudimentarni te na momente prožeti suhim humorom koji još više pojačava osjećaj osamljenosti. Sjetit ćete se možda onog osjećaja kada ste u situaciji u kojoj niste sigurni biste li se trebali nasmijati ili ne, da biste samo trenutak kasnije shvatili kako ništa zapravo i nije bilo smiješno i nije vam jasno zbog čega ste uopće pomislili da jest. Melankolija nikad nije izražena direktno, no teško je ne osjetiti je.

Mooncop je "slice of life" strip koji prikazuje život u davnoj budućnosti koja se nikad nije dogodila, no i dalje egzistira kao melankolični i sjetni podsjetnik na neke jednostavnije dane. Tom Gauld u fokus stavlja pojedinca koji nastavlja živjeti svojim životom i pokušava naći smisao tamo gdje su mnogi drugi odustali. Je li u pravu? Je li u krivu? Svi smo se barem jednom našli u takvoj situaciji; išli smo prema cilju koji nam se u nekom trenutku činio kao dobra ideja, no kad smo napokon tamo stigli, vidjeli smo da baš i nije onakav kakvim smo ga očekivali. Što dalje? Odustati i posvetiti se nečemu "boljem" i smislenijem ili pokušati pronaći nešto lijepo u situaciji u kojoj se nalazimo? Smatram da točnog odgovora nema. Naš policajac pokušava i jedno i drugo, a na pitanje je li dobro odlučio ne dobivamo (i ne možemo dobiti) odgovor. Taj zaključak unikatan je za svakoga od nas i to je najveća kvaliteta ove priče - tjera nas da se zamislimo u istoj situaciji i pita nas što bismo mi učinili.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Jocko

    Ukupna ocjena 75%

    8, 8, 7, 6

    Da nije Pakine odlične recenzije, nikada ne bih pročitao ovaj stripić. Duhovit (što Paka reče suvo-humoran), ali pre svega melanholičan slice of life. Ovo je i sci-fi, i slice of life, i drama, i komedija i romansa. Prati nekoliko dana u životu policajca sa Meseca i njegove ''avanture'' u koloniji koja brzo izumire. Njegova dnevna rutina je ciklična, ali svakim novim danom, vidimo i male ali upečatljive promene, koje se vremenom akumuliraju do svojevrsnog vrhunca stripa, oličenog u broju ''2''. Sama završnica, svojom naivnom i lepom romantičnom stranom staje kao kontrateg narastajućoj melanholiji. Ta melanholija se ogleda upravo u malim promenama. S obzirom da je priča gotovo potpuno data iz ugla policajca, mi se prateći njegovu svakodnevicu poistovećujemo/saživljavamo sa njim i njegovim usamljeničkim životom. Policajac se zaista trudi i obavlja svoje dužnosti revnosno, ali sa svakom stranom njegove dužnosti i zadaci postaju sve apsurdniji. Najzabavniji lik u stripu jeste nekvalitetni robot-psihijatar koji psuje i pada na neravnom terenu. Razlog zašto su mu poslali robota je gorak. Crtež je jednostavan i bez nekih detalja, a lica likova simpatično minimalistična. Po priči i crtežu me podseća na radove strip autora Jasona, koji se takođe u svojim stripovima često bavi temom usamljenosti i otuđenosti, a romantični aspekt ove priče je sasvim u norvežaninovom duhu. Ovo zapravo nije strip o Mesecu, koliko o usamljenosti. Može da bude smešten i na Zemlji, i opet bi bilo isto. Iako autor malo preteruje sa prikazima pustog pejzaža i zgrada na Mesecu (petina, ako ne i četvrtina stripa ode na to), neke scene su me podsetile na određena mesta u Srbiji - neobični stambeni objekti na Mesecu zapravo liče na stare slike izgradnje Novog Beograda 50-ih i 60-ih godina - kilometri pustahije, i ogromni stambeni kompleksi, u depresivnom duhu brutalizma a opet kreativni i retrofuturistički, udaljeni jedni od drugih, a u svakom je po jedna škola, bolnica, vrtić itd. Svaki blok kao Mesec za sebe. Može se povući i paralela između emigracije sa Meseca na Zemlju i emigracije seoskog stanovništva u grad, samo što u stvarnosti umesto policajca, devojke i krofna-bara imamo oronulu seosku kafanu u centru, čiču koji drži kafanu i drugog čiču koji mu pravi društvo u rakijanju svaki dan (mrmota). Ipak i pored brojnih paralela, važna stvar na koju se autor osvrnuo u stripu je dočaravanje (kroz suptilni humor) suvišnosti birokratije i procedura u umirućem svetu (devojka u krofna-baru kao radnica meseca, 100% uspešnosti u rešavanju slučajeva itd). 
    Složio bih se sa Pakinom konstatacijom: ''Melankolija nikad nije izražena direktno, no teško je ne osjetiti je.'' Ovaj me je strip pogodio više nego što sam očekivao.

    13.02.2020
    04:00:00 sati
    Jocko
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Terorizam
    Kod: AF SS 361
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 3.12.2019. 14:23:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2235
  • Newfoundland!
    Kod: ZG VEC 151/153
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 10.1.2020. 15:02:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1657
  • Jeza iz “Drugdje“
    Kod: ZG MX 36
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 23.12.2019. 17:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1445
  • Brod misterija
    Kod: ZG ZG_SI5 1/6
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 7.12.2019. 15:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1367
  • Zeleni labirint
    Kod: ZG VEC 97/99
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 6.2.2020. 0:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 1330

Aukcije

Forum