Košmari i serijski ubica / London u crvenom i sivom

Kad je na kraju druge sezone Morgana Losta („Mračne novele“) najavljen „team-up“ između Morgana Losta i Dylana Doga, rijetko tko je znao što možemo očekivati, a još manje na što će ličiti to spajanje dvaju junaka. Podsjetimo se, radnja Morgana Losta događa se u alternativnoj prošlosti, smještenoj u paralelnoj dimenziji u kojoj je drugačiji razvoj ključnih političkih događaja iz naše stvarnosti odveo svijet na posve drugu stazu razvoja. Dodatni element koji je uvodio pomutnju je činjenica da se radnja Morgana Losta odvija u pedesetim godinama prošlog stoljeća, dok je radnja Dylana Doga, u obliku „floating timelinea“, smještena skoro pola stoljeća kasnije.

I koliko god je većina čitatelja bila skeptična u kvalitetu priče s obzirom da iza nje stoji dobro im znani Claudio Chiaverotti, mislim da mogu govoriti u ime svih čitatelja ako kažem da je ovaj (dvo)broj nadmašio sva očekivanja. Točnije, sumnjam da je itko mogao očekivati da ćemo u ovih 128 stranica dobiti jedan od najboljih udruženja Bonellijevih junaka, gotovo na korak do remek-djela. Velike riječi za priču koju je (uz Recchionijeve savjete) napisao ni više ni manje nego Claudio Chiaverotti? Ni najmanje.

Alternativni svijet i alternativni životi

Odmah na početku bih htio naglasiti kako se radnja ove priče odvija u svijetu Morgana Losta, što je donekle i logično uzevši u obzir kako je ova priča službeno kategorizirana kao sporedna edicija Morgana Losta. Samim time, i cijela je priča, baš poput prve dvije sezone Morgana Losta, prikazana iz Morganove perspektive, onako kako on, kao djelomični daltonist, vidi svijet: u nijansama crvene, crne i sive.

Za one koji nisu upoznati sa svijetom Morgana Losta, preporučujem da bacite oko na odličnu thekide-ovu recenziju prva dva broja redovne serije Morgana Losta „Čovjek posljednje noći“ gdje je autor recenzije u detalje prikazao sve glavne karakteristike Chiaverottijevog lovca na serijske ubojice i njegovog svijeta. Nastavno na to, odmah na početku ovog (dvo)broja dobivamo odgovore na pitanja iz uvoda koja su mučila brojne čitatelje prija izlaska ove priče. Chiaverotti radnju smješta u alternativni London, nekoliko desetljeća nakon radnje Morgana Losta. I isto kao što je u toj alternativnoj „prošlosti“ Morganov (izmišljeni) grad „New Heliopolis“ futuristički grad u kojem prevladava utjecaj egipatskih bogova i religija/vjerovanja, tako je i London iz te alternativne dimenzije prikazan pod jakim utjecajem istočnjačke kulture. Za razliku od Londona iz naše stvarnosti, ulice Londona iz Morganove stvarnosti pune su motiva iz japanske kulture, od arhitekture, običaja, pa čak i kulinarstva i uređenja.

Alternativni London

Što se vremena radnje tiče, ona je smještena bliže Dylanovom vremenu. Za razliku od Dylana koji je u ovoj priči, baš kao i u svom serijalu, još uvijek u svojim tridesetim godinama, Morgan Lost je ovdje znatno stariji, sa dosta vidljivih sijedi, ali i sa još više emotivnog tereta na svojoj duši. Po postavci priče, djeluje kao da se radnja odvija najmanje jedno desetljeće nakon redovne serije Morgana Losta, o čemu svjedoči i nekoliko nagovještaja i Morganovih izjava (iz ove priče) koji aludiraju kako je ovo jedan od posljednjih „slučajeva“ iz njegove karijere. Štoviše, koliko god Morgan karakterno djeluje isti kao i u svom serijalu, očigledno je kako je ovaj stariji Morgan još više izmučen i tek (jedva stabilna) ljuštura lovca na serijske ubojice iz prošlosti, blijeda sjena lika koji se takoreći nalazi u posljednjim godinama svog života.

Unutarnji demoni

Štoviše, Morgana od samog početka zatičemo u Londonu, gdje provodi vrijeme kao „umirovljeni“ lovac na serijske ubojice sa svojom novom ženom (Shirley Lost) s kojom je u braku posljednjih dvanaest godina. Iako je Morgan zbog nje napustio New Heliopolis, još uvijek ga proganjaju sjećanja na njegov prošli život. Isti taj „prošli život“ najčešće stvara probleme među supružnicima Lost, od kojih su neki veliki poput slona. To jest, problemi koje niti jedan od njih dvoje ne adresira ni spominje.

Supružnici Lost

S druge strane, Dylan Dog je gotovo pa isti lik kao i u svom serijalu. Štoviše, izgleda kao da je cijeli Dylanov svijet samo prekopiran u Morganovu stvarnost, bez nekih većih izmjena. Time što odmah na prvim stranicama dobivamo nedvosmislene konstatacije kako se nalazimo u alternativnoj stvarnosti, Chiaverotti čitateljima jasno daje do znanja kako je to prilika za Dylana da na ovim stranicama proživi svoj drugi, potencijalni znatno drugačiji život u kojem će moći dobiti drugu priliku u situacijama koje su u njegovoj stvarnosti završile tragično. A postoji li prikladnija situacija koja zaslužuje drugu priliku od one koja se tiče jedne od najvažnije žene iz Dylanovog života, jedne od dvije koju je zaprosio?

Iako se pojedini fanovi (kao i autor ove recenzije) neće slagati s tom izjavom, Bree Daniels (DD LEX #19 „Uspomene nevidljivog“) je možda i najvažnija žena u Dylanovom životu. Koliko god je Marina (DD SD #09 / LEX #74 „Dugački pozdrav“) bila posebna, ona je ipak samo ljubav iz Dylanovih najmlađih dana. Lillie (DD SD #43 „Dok vas smrt ne rastavi“) je došla nešto kasnije u Dylanovoj mladosti, a usprkos tome što je ona prva žena koju je zaprosio, taj čin, u kombinaciji sa Lillienim završetkom, više djeluje kao mladenački, pa čak i očajnički poriv zbog situacije u kojoj se Lillie tada zatekla, što dodatno potvrđuje i njihovo „vjenčanje“ koje se istovremeno i je i nije dogodilo. Morganu neću spominjati iz očiglednih razloga povezanih s jubilarnim #100 „Priča o Dylanu Dogu“. I tek onda, kronološki najkasnije u Dylanovom životu, došla je Bree koju je Dylan zaprosio, u svojoj tada najzrelijoj fazi (uz opasku da je diskutabilno koliko je Dylan uopće zreo), usprkos Breeinom tadašnjem zanimanju (prostitutka). Upravo je njen zanat, kao i visoki zdravstveni rizici povezani s tom profesijom, bio glavni razlog zbog kojeg ga je odbila, no Dylan ju je i nakon toga nastavio voljeti.

Chiaverotti je jako dobro znao sve navedeno, kao i to da je Dylan jedino s Bree mogao imati neku ozbiljniju šansu, kada bi se ona zauvijek odrekla svog zanata. To je bio jedan od razloga zašto je, od svih Dylanovih velikih ljubavi, odabrao upravo Bree da se ponovno pojavi kao ključni lik cijele ove priče, ali i naredne radnje. Sama činjenica što se radnja odvija u alternativnoj stvarnosti znači da je to potencijalna stvarnost u kojoj se Bree svojom voljom zauvijek odlučila povući iz prostitucije, ključnog razloga zbog kojeg je odbila Dylanovu prosidbu tijekom njihovog posljednjeg susreta. Ujedno, to je (alternativna) stvarnost u kojoj njihov ponovni susret u ovoj priči, koja se nedvojbeno odvija nakon događaja iz „Uspomena nevidljivog“, znači i drugu šansu za Dylana i Bree.

Ponovni susret Dylana i Bree

Sudar dvaju svjetova

Ova dva naslovna junaka (koja su istodobno toliko slična, ali i različita) doći će u kontakt zahvaljujući serijskom ubojici „vampira“. Točnije, u Londonu se pojavio ubojica koji ubija birokratske krvopije, pijavice društva, rukovodeće ljude moćnih korporacija koji svojim djelovanjem uništavaju standard života onih ispod sebe, čime istodobno poboljšavaju vlastiti standard. Naziv Ubojica „vampira“ koji su mu mediji nadjenuli ujedno predstavlja i namig (vjerojatno je to bila Recchionijeva ideja) klasičnoj Sclavijevoj priči LEX #62 „Vampiri“ koja se bavi sličnom tematikom.

Morgan se prvi uključuje u tu priču kada Ubojica „vampira“ ubije njegovu ženu koja je radila u jednoj takvoj korporaciji. S obzirom da je Shirley bila strogi protivnik takvog režima, očigledno je kako je ona bila pogrešno odabrana meta serijskog ubojice. Shrvan zbog smrti svoje žene, Morgan se zaklinje kako će pronaći ubojicu, naglašavajući kako će mu to biti posljednje što će napraviti u svom životu.

Njegov posljednji slučaj

Detalj po kojem se smrt Morganove žene razlikovala od svih ostalih ubojstava Ubojice „vampira“ bila je činjenica što je postojao svjedok tog zločina. Ipak, zbog nevjerojatnog detalja kojem je svjedokinja posvjedočila, odlučila se obratiti Dylanu Dogu, nadajući se kako će je Istražitelj noćnih mora uspjeti zaštititi od ubojice koji, po njenim riječima, iza sebe ima zaštitu nečega nadnaravnog. Naknadno, Morgan putem vlastite istrage također saznaje za postojanje svjedokinje, što naposljetku i njega dovodi do Dylana Doga. Razmijenivši detalje, lovac na serijske ubojice i Istražitelj noćnih mora odlučuju zajedničkim snagama pronaći ubojicu.

Morganov i Dylanov prvi susret

Uzevši u obzir tko je autor stripa, nisam očekivao toliko zanimljiv i tečan razvoj radnje. Odnos između Dylana i Morgana je prirodan, uvjerljiv i očigledno funkcionira za razliku od brojnih drugih „prisilnih“ crossovera Bonellijevih junaka. Najvažnije od svega, nema nepotrebnih scena ili dijaloga. Tu čak mislim i na scene koje se dotiču odnosa između Dylana, Bree i Morgana koji, iako nemaju veze sa slučajem, imaju za cilj prikazati kakav bi izgledao taj alternativni život u kojem su Dylan i Bree zajedno, ali i u kojem su Dylan i Morgan prijatelji. Moguće da je to i do Recchionija koji je nadgledao izradu i davao Chiaverottiju savjete oko pojedinih dijelova, no u pogledu scenarija, ovo je vrlo vjerojatno Chiaverottijev tehnički najkvalitetniji uradak u njegovoj cjelokupnoj karijeri.

U nekom drugom kad

Ipak, najveća snaga ove priče je upravo njena poanta. To jest, zamisao iza nje. Ako to već nije bilo očigledno po Ubojici „vampira“ koji namiguje Sclavijevim „Vampirima“, onda je to trebalo biti očigledno na polovici stripa u kojem se odvija (već viđeni) susret između Dylana i Johnny Darka, glavnog antagonista druge epizode u kojoj se Bree pojavljuje (LEX #88 „Iznad smrti“). Za razliku od te priče u kojoj je Bree cijelo vrijeme prikovana za bolnički krevet, u ovoj stvarnosti je ona posve zdrava te je prisutna uz Dylana u trenutku kad mu se Dark kreće osvećivati, i to na način da je upravo Bree uzeo kao taoca kojeg je planirao baciti u kadu s kiselinom u staroj, napuštenoj tvornici. Isti sukob između Dylana i Darka je maksimalno skraćen, ponajviše zbog intervencije Morgana Losta koji je u ovoj verziji te legendarne Marchesellijeve i Sclavijeve priče presudio Darku po kratkom postupku.

Morganova ključna uloga u sprječavanju Johnnyja Darka, kao i rješavanju slučaja Ubojice „vampira“, samo je sitna naznaka glavnog cilja ove „edicije“ kojeg će njeni naredni brojevi dodatno iskristalizirati. Kad se uzme u obzir činjenica da je ovo ipak edicija Morgana Losta, kao i da je mjesto radnje alternativna stvarnost u kojoj su se ključni događaji odvili na drugačiji način nego u našoj stvarnosti, postaje očigledno kako je cijela ova priča jedan vrhunski odrađen „reimagination“ pojedinih Dylanovih (već viđenih) priča/epizoda u kojoj ulogu glavnog lika ovog puta preuzima Morgan Lost. U ovom slučaju, to je manje očito kod Ubojice „vampira“ kao „reimaginationa“ Sclavijevih „Vampira“, ali završnica bez ikakve sumnje potvrđuje kako je ovo Chiaverottijev „reimagination“ Marchesellijeve i Sclavijeve priče „Iznad smrti“. I koliko god bi pojedini fanovi sumnjali u uspješnost jednog takvog projekta (još više jer je isti vezan uz jednu od ključnih priča iz Dylanovog serijala), istina je kako je rezultat fenomenalan, ponajviše zbog vjerojatno najvećeg, najšokantnijeg i najbolje pogođenog preokreta u povijesti (Dylanovog) serijala, pa i svih drugih Sergio Bonelli Editore serijala.

VELIKI SPOILERI!

U svijetu Morgana Losta, ovo je stvarnost u kojoj se dogovor između Dylana i Smrti (iz LEX #89 „Iznad smrti“, pored bolničkog kreveta s umirućom Bree) odigrao drugačije, i to za samo jedan detalj koji je učinio prekretnu razliku. Isto kao što se u Morganovom svijetu Drugi svjetski rat nikada nije zbio zbog jednog promijenjenog detalja i drugačijeg razvoja događaja, tako se i u ovoj alternativnoj stvarnosti ostvaruje mogućnost koju je Ruju natuknuo u svojoj odličnoj kratkoj priči „Drugi“. Stvarnost u kojoj je Dylan Dog, zbog ljubavi prema Bree Daniels i spašavanja njenog života, postao serijski ubojica. A veliki preokret je… da preokreta nema. Ovo nije san, iluzija ili neki scenaristički trik koji skriva pravi preokret, već stvarnost.

Činjenica što je Morgan razotkrio Dylana ispred Bree dovela je do toga da Bree zbog svih tih saznanja nije htjela nastaviti živjeti po cijeni smrti drugih osoba, te naposljetku sama sebi oduzima život, čime poništava pakt između Dylana i Smrti. U sveopćem kaosu i boli zbog Breeine smrti, Dylan nestaje u noći zajedno sa Smrti, pri čemu ostaje nejasno bježi li Dylan od Smrti ili sa njom.