Beskonačni univerzumi

Neki drugi univerzumi

Već je pola jedanaest navečer kad sjedam za kompjuter. To mi i nije tako kasno doba noći i već je postao neka vrsta rituala nakon napornog dana i borbe s pacijentima. Djeca na kraju dana postaju ispušni ventil i igra s njima pravi je užitak. Ali taj užitak traje kratko, već im je vrijeme za lijeganje. Suprugu je, kao i obično, uhvatio san i nemam je srca razbuđivati (a i kad sam to pokušao, rekao sam sebi nikad više). Mene vuče adrenalin da vidim vijesti na omiljenoj stranici stripovi.com, da se pretvorim u Jerryja i prozborim koju na forumu. Onda, prije spavanja, slijedi pisanje par rečenica nove recenzije. Ova je zaista posebna. Zove se "Beskonačni univerzumi". Prije nego što je počnem pisati odlazim kratko u kuhinju. Na povratku veliki šok. Potpuno identična replika mene sjedi za foteljom. Ne znam je li krpa može biti tako blijeda kao što sam ja bio.

Ja (Drhtavim glasom): "Tko si ti?"
Dvojnik (Lagano se cerekajući): "Kakvo pitanje! Ja sam Jerko, alias Jerry."
Ja (I dalje potpuno blijed): "Što?"
Dvojnik: "Prije nego što me napadneš ili pobjegneš dozvoli da ti objasnim. Ja sam ti, ali iz druge stvarnosti!"
Ja (Odmah mi pada na misao Nathan i nova recka)
Dvojnik: "Pratim te od tvoje recenzije "Broj sto" i već sam se prije mislio kad da stupim u kontakt s tobom. Mislim da je ova večer idealna za to."
Ja (I dalje sam nijem)
Dvojnik: "Potpuno sam očekivao ovakvu tvoju reakciju, pa ću preći odmah na stvar. Potpuno me je iznenadio tvoj uvod iz Broja sto."
Ja: "Zašto?" (Napokon sam prozborio)
Dvojnik: "Zato što si sve činjenice pogodio. Profesor-inz je glavni urednik sajta, DeeCay je glavni prgavac, a Djole forsira Zagora. I da, u mojoj stvarnosti žene puno više čitaju stripove."
Ja (Pomalo se vraćam iz šoka): "Ma koja je ovo zajebancija?"
Dvojnik: "Vidiš Jerry, sve ono što si čitao o Nathanovim univerzumima nije fikcija već je potpuna istina. I mi u našoj stvarnosti imamo svog profesora Sheckleya. Druga je sad stvar što si potpuno pod šokom i ne vjeruješ mi, ali ja ću se potruditi da te ubijedim."
Dvojnik (Vadi neki disk iz džepa): "Stavi ga u kompjuter, pa će ti dosta toga biti jasnije. Ovo smo mi iz različitih paralelnih univerzuma."
Ja (Potpuno u nevjerici gledam sebe u različitim situacijama. U jednom univerzumu sam švaler bez posla i obitelji, a stripa nikad nisam vidio. U drugom pišem i dalje recenzije, ali sve su odreda Zagorove. U trećem sam čak postao i moderator. Bezbroj univerzuma je preda mnom. U nekima od njih 1Euro se napokon obogatio od jedne svoje ideje, Savić je zakleti Zvezdaš, a Globinjo Dinamovac, Paro je postao moderator i zavadio se sa svima, a u jednom vidim da se i Zagor oženio na zgražanje brojnih forumaša).
Ja: "Ali još ne shvaćam što tražiš od mene?"
Dvojnik: "Pa zar još nisi shvatio. Riječ je o ovoj našoj zajedničkoj recenziji za "Beskonačne univerzume"."
Ja: "Zajedničkoj?"
Dvojnik: "Gledaj Jerry, morao si već shvatiti da i neki drugi Jerry iz neke od paralelnih stvarnosti piše recenziju za ovu epizodu. Riječ je upravo o meni. Tražim inspiraciju za ovu iznimnu epizodu i pokušavam je dobiti od tebe. Mada i nisam neki fan tvojih recenzija."
Ja: "Kako to misliš da nisi neki fan?"
Dvojnik: "Tvoje recenzije su previše "mekane" iako si dobro informiran dok sam ja brutalno konkretan."
Ja (Već sam se oslobodio straha, lagano mi radi taština i mrštim se na ovu njegovu izjavu)
Dvojnik: "Onda Jerry, hoćeš da porazgovaramo o epizodi ili odlazim. Već sam izgubio previše vremena s tobom. Prepuštam ti na volju."

Odluka je teška. Da li da trezveno odlučim da ga se riješim, jer sve je ovo u biti neka moja mašta, vjerojatno kao posljedica sna. Da, tako je, ja sanjam. Ili da se prepustim ovom nestvarnom snu i dobijem jedinstvenu priliku da prozborim sa svojim drugim ja. Tko zna, možda zaista postoji uređaj sličan Sheckleyevom i u našem vremenu.

U velikoj sam dvojbi. Odlučujem li:

PRIHVATITI RAZGOVOR S DVOJNIKOM? ili ODBACITI SVOG DVOJNIKA? (odaberi alternativu klikom!)

Alternativna verzija recenzije br. 1: - PRIHVAĆAM RAZGOVOR S DVOJNIKOM

Koliko god to zvučalo čudno i ne graniči sa zdravom logikom odlučio sam nastaviti razgovor s neobičnim sugovornikom, svojim dvojnikom. I koliko god ja inače stajao čvrsto na zemlji nešto me je ponukalo da ne propustim, nadam se, ugodni razgovor s neobičnim strancem. Jer ipak postoje situacije u kojima se čovjek mora prepustiti, inače bi poslije žalio. Pogotovo kad je riječ o omiljenom junaku koji ti s užitkom ispunjava vrijeme nakon napornog dana.

Dvojnik: "Da počnemo s Meddom, kako ti se inače čini?"
Ja: "Medda je veliki autor. Iznimni pripovijedač, majstor melankolije i unutarnjih monologa koji svojim pripovijedanjem gađa izravno dušu čitatelja."
Dvojnik: "Upravo tako, majstor atmosfere i toka misli. Nije čudno što je omiljen među čitateljima. On je stvorio onu auru oko Nathana zbog koje smo se tako navukli. Kako ti se čini kako se snašao u "Beskonačnim univerzumima"?"
Ja: "Perfektno, ja sam toliko oduševljen ovom epizodom da sam je još dva puta pročitao neposredno nakon prvog čitanja."
Dvojnik: "Da, sigurno puno bolje nego što se Vigna snašao s paralelnim univerzumima. Ono je bilo toliko brzopleto napisano i bez neke mašte da me je sramota što je onako jubilarno, kolor izdanje pripalo njemu."
Ja: "Da, više bi odgovarala ova epizoda."
Dvojnik: "Jako mi se svidjelo Meddino baratanje s različitim univerzumima. Nije lako baratati s paralelnim dimenzijama, često se zna autor upecati u vlastitu mrežu. Kod Medde to nije slučaj. Od početka je jasno znao kako će sprovesti ideju."
Ja: "Tako je, sama ideja o paralelnim univerzumima je tako privlačna i zato sam bio pomalo razočaran Vigninom stotkom. Ovdje Medda uspijeva držati pod kontrolom potencijalni kaos koji je mogao nastati zbog brojnih univerzuma. Jako lijepo je napravljena karakterizacija Nathanovog dvojnika kao i opis situacija koje su stvorile to od njega da se razlikuje od Nathana. Briljantan je njihov međusobni razgovor".
Dvojnik: "Mogućnost da čovjek živi životom koji želi. Ta privlačnost koju nosi u sebi, da može uvijek sam upravljati svojom sudbinom umalo je pokolebala i našeg Nathana. Ali ipak i krajnji zaključak da se ne može čovjek igrati ni sa svojom ni s tuđim sudbinama."
Ja (U velikom zanosu): "Sjećaš li se Nathanovih riječi o sudbini. Ako je zapisana, onda je zapisana u knjizi koju nitko ne može pročitati. Nathanov dvojnik to nije htio prihvatiti, jer time, kako kaže prihvaća prazninu i miri se s ništavilom. To ga je i koštalo života. Veličanstvena scena!"
Dvojnik: "Ti si se potpuno unio u ovu našu raspravu. Epizoda je odlična, ali da je sad vrh vrhova, nije."
Ja: "Meni jest, sigurno je među najboljima. Ne mogu joj naći neku manu."
Dvojnik (Lagano se cerekajući): "A Aldus? Ne čini li ti se da je ubacivanje Aldusa pomalo isforsirano i prerutinski?"
Ja: "Ja to uopće nisam tako doživio. Čak što više, ideja o ubacivanju Aldus kao sporedna poveznica izvrsno funkcionira. Ponovno smo vidjeli koliko je opasno podcijeniti moć jednog ekstrainteligentnog umjetnog bića, a sama završnica u vidu njegovog potomka je koliko iznenađujuća toliko i simpatična. A zašto misliš da je ubacivanje Aldusa isforsirano?"
Dvojnik: "Sam njegov bijeg je prelagan i nemaštovit. Opet su ga ljudi pustili bez prevelike zaštite kao i u prethodnoj epizodi. A i o njegovoj likvidaciji se može pričati."
Ja: "Meni je to zanemarivo. Ja sam općenito toliko oduševljen Meddinim rukopisom i smatram je ova epizoda vrhunac njegova opusa. Pogledaj samo one scene Nathanovog prolaska kroz univerzume: prelijepi unutarnji monolozi kakve samo Medda može napisati, bajkovit ugođaj i vrhunac ove krasne epizode."
Dvojnik: "Čini mi se da bi ti čitavu noć mogao pričati o Meddi. A što veliš o De Angelisu?"
Ja: "O njemu bih mogao pričati i dvije noći. A što da ti kažem. Ne znam čemu se treba više diviti: crtežu ili naslovnici?"
Dvojnik: "S time se potpuno slažem. Nevjerojatna je De Angelisova transformacija u crtežu. Kao da je evoluirao! I prije smo hvalili njegov crtež, ali sad je napravio nešto maestralno."
Ja: "Pogledaj samo one akcijske scene s Aldusom pod kišom. Nešto perfektnije nisam vidio."
Ja: "A što se tiče naslovnice tu čovjek stvarno nema riječi."
Dvojnik: "Da, dovoljno je reći da je prije nekoliko godina godine u Italiji proglašena za najbolju Bonellijevsku naslovnicu uopće."
Ja: "Za taj podatak nisam znao. De Angelis je očito imao ogromnu inspiraciju za ovu epizodu. Nathanov zrcalni odraz na naslovnici je nešto najoriginalnije što smo mogli vidjeti od jednog crtača u Bonellija."
Dvojnik (Lagano se meškoljeći, kao da mu se žuri): "Zadovoljan sam ovim našim razgovorom o epizodi. Mislim da imam solidan materijal za recenziju."
Ja: "Kako će izgledati tvoja recenzija?"
Dvojnik (Pokazujući mi diktafon): "Već je vidiš. Moja recenzija će biti ovaj naš razgovor."
Ja (Lagano se smješkam)
Dvojnik (Iznenada nestade, kao da je ispario)
Ja: "Čekaj malo, da te pitam..."

Nestade. Ispario kao u snu. Tko bi rekao da ću tražiti od njega da ostane još koji trenutak nakon što sam na početku jednostavno htio pobjeći od straha. Htio sam ga još pitati da li je u njegovoj stvarnosti DeeCayu napokon priznata prva recenzija, da li je Djole uspio progurati na tržište davno ugaslog Zagora, da li je bar u njegovom univerzumu Hajduk napokon postao prvak...

Puno pitanja mi se vrzmalo glavom, ali osjećaj koji me je najviše progonio jest žal za preranim odlaskom svog sugovornika. Doista neobičan susret i zanimljiv razgovor. Bio ovo san ili ne, želim ga prihvatiti kao stvarni događaj, događaj koji je postao inspiracija za recenziju ove iznimne epizode.

Alternativna verzija recenzije br. 2: - ODBACUJEM SVOG DVOJNIKA

Zdrava logika je ipak presudila. Sigurno je riječ o prevelikom umoru nakon napornog dana. Ali ipak bih se trebao pomalo zabrinuti. Ili previše radim ili je riječ o prevelikoj udubljenosti u Nathanov serijal da su mi se situacije iz njegovog svijeta počele reflektirati u stvarnom svijetu. Kako god, halucinacija je nestala i mogu trezveno pisati recenziju.

Mogućnost vječnog života, beskonačnost je ono što je uvijek privlačilo ljudski rod kroz povijest. Čovjek je stoljećima pokušavao pronaći eliksir vječne mladosti koji bi mu omogućio dugovječnost, a samim time i moć. Jer upravo je to ono što pokreće ljudski mehanizam, želja za moći i upravljanjem, a samim time i kreiranjem vlastite sudbine. Upravo je to i podloga same ove epizode u kojoj vidimo Nathana kako želi izigravati Boga i kreirati sam sebi sudbinu. Oni koji nisu pročitali epizodu sad sigurno u sebi postavljaju pitanje kako to da je riječ o Nathanu. Pa Nathan je apsolutno moralan lik kojem nije stalo do moći. Može biti ako je riječ o Nathanu iz univerzuma kojeg mi poznajemo, ali ne kada je riječ o Nathanu iz drugog univerzuma.

Ključni trenutak br. 1:

O kompleksnosti univerzuma bi se moglo jako mnogo pričati i stoga tu nećemo otići u širinu. Za sada je bitno naglasiti kako neki trenuci u životu može vidno promijeniti osobnost čovjeka. Samim time, dva dotad potpuno ista života mogu se u različitim dimenzijama razdvojiti se na dva različita životna kolosijeka. Upravo to se desilo s ova dva Nathana, ključnim protagonistima epizode. Sigurno se mnogi čitatelji rado prisjećaju epizode "Vampyrus" i moćnog Vlada Shrecka i njegove težnje za eliksirom vječne mladosti. Nathan je bio nepokolebljiv i uspio ga je likvidirati. Međutim, Nathan iz druge dimenzije nije bio tako odlučan već je odlučio saslušati Vlada i njegove pokušaje da se dogovori s Nathanom. Ta situacija predstavlja ključni trenutak br. 1 koji je imao itekakvog utjecaja na to da životi dvaju Nathana počnu ići različitim putevima. Nakon tog događaja naš Nathan je nakon nekoliko godina sreo djevojku koju je spasio od Vlada, Lucy koja je bolovala od teške bolest i i odlučila se hibernirati. I Nathan se odlučio pomiriti s takvim stanjem, a zatim se i pomolio u crkvi. Nathanov dvojnik to nije učinio. Veliki strah od toga da smrću sve završava, da ne postoji raj i pakao već da ga čeka ogromna praznina, crna rupa bez granica morila je njegovu dušu. "Goli užas ništavila! "- kao što reče. Strah od smrti i ništavila i da je sve u životu uzalud okrenuo je sudbinu Nathanovog dvojnika.

"Goli užas ništavila!"

Ključni trenutak br. 2:

Sad dolazimo do Sheckleyevog uređaja kojeg je Nathan uništio ne želeći da dođe u krive ruke. Nathanov dvojnik opet je učinio suprotno. Nakon neuspjelih pokušaja da pronađe eliksir vječne mladosti, dvojnik koristi uređaj da bi istražujući paralelne svjetove pronašao ono što traži. I uspijeva u tome. Prolazak kroz različite dimenzije održava njegovo tijelo u istom stanju kao i prije i Nathan više ne stari. Pruža priliku Nathanu iz naše dimenzije da mu bude kompanjon u prolasku kroz svjetove. "Možemo živjeti sve živote na način koji želimo. " Primamljiva ponuda za Nathana, nema što.

Nathan pisac

Ključni trenutak br. 3:

I kao što u svakom dobrom planu postoji i koja slaba točka tako se i u planu Nathanovog dvojnika potkrala greška. Izravno se na početku upleo u događaje iz Nathanove dimenzije i spasio Nathana od odbjeglog robota Aldusa. Kobne posljedice kao rezultat toga bile su neizbježne.

Dvojnik: "Možda nije istina da nema sudbine... Možda je sve ovo već zapisano."
Nathan: "Ako je zapisano, zapisano je u knjizi koju nitko ne može pročitati..."
Dvojnik: "Točno, ali to nije dobar motiv... Za prihvatiti prazninu... I pomiriti se s ništavilom..."
Nathan: "Ja se nikada neću pomiriti."
Dvojnik: "Ne znam zašto... No znao sam... Da ćeš to reći..."

Tako su dva Nathanova univerzuma potpuno otišla u različitim smjerovima. Jedan prema fatalnom kraju u pokušaju da izigra Boga i bude gospodar vlastite sudbine, a drugi prema nastavku svog životnog puta kroz život specijalnog agenta. Postavlja se pitanje koliko su njihovi životi bili identični do susreta s Vladom Shreckom, ali očito je, iako su imali istu životnu sudbinu, da je različito utjecala na njihove osobnosti. Nathanovom dvojniku je taj trenutak upalio klik u glavi i nije se više htio miriti sa sudbinom. Želio ju je pobijediti, ali je tu bitku ipak izgubio.

Nathan vs Aldus

Bitku za osjećaje čitatelja povodom ove epizode sigurno nije izgubio maestralni Medda. Što drugo reći već da mu je ovo možda i vrhunac opusa u serijalu. Njemu je pripala čast napraviti je u povodu desetogodišnjice izlaska NN serijala u Italiji. I to je, naravno, bio pun pogodak. Uostalom Medda nas je rijetko kad znao razočarati. U osnovi se priča nadovezuje na Vignin "Broj sto" i stoga se lijepo može ostaviti usporedba između njih dvojice. I dok je Vigna napravio epizodu dosta šlampavo i rutinski, Medda je detaljno posvetio pozornost univerzumima i maestralno s njima rukovodio tako da priča od početka do kraja drži vodu. A to sigurno nije mala stvar s obzirom koliko je kompliciran pojam multiverzuma i kakvu sve ulogu može imati na tijek sudbine. I dok se Vigna pozabavio samo jednim univerzumom, Medda ih mnogo više uključuje, ali toliko samouvjereno vlada pričom da ju je milina čitati. Karakteristični su brojni flashbackovi kojima nas Medda podsjeća na ključne trenutke iz Nathanove prošlosti koje su imale važne uloge na tijek sudbine kod oba Nathana. Još k tome, kojim riječima opisati njegove dijaloge, zatim unutarnje monologe i misli zaista nije potrebno. Dovoljno je samo udubiti se u epizodu i prepustiti se jedinstvenoj i neobičnoj atmosferi koja odmah oboružava. Možemo samo zahvaliti Meddi što nam je pružio još jednu očaravajuću epizodu.

Nathan šmokljan, Siggy faca

Već na početku serijala Castellini je postavio jedan crtački standard kojeg je bilo teško dosegnuti. Jedan od najpostojanijih i najkvalitetnijih crtača za kojeg se često govorilo da bi ga mogao doseći svakako je De Angelis. U prilog De Angelisove kvalitete ide i preuzimanje od njega rada na naslovnicama. Neosporne su njegove crtačke sposobnosti, ali ipak falilo je ono nešto kako bi mogli reći da je došao u rang Castellinija. E to nešto, slobodno mogu reći, smo vidjeli u ovoj epizodi. Jednostavno briljantan crtež, sigurno njegov najbolji koji smo dosad vidjeli. Kao da se dogodila evolucija u njegovom stilu na najvišoj razini, od prikaza samih likova i pozadine do čistoće linija i sjenčanja. Veličanstvena je njegova interpretacija Meddinog scenarija, a još je dojmljivija i reinterpretacija scena koje smo već vidjeli od drugih crtača u prijašnjim epizodama. Prisjetimo se samo scena sa Shreckom, pa s Nedom Maceom, susret sa Sarom, pa scene s Laurom. U sjećanju ostaju i vrhunske akcijske scene s Aldusom na kiši kao i Nathanov susret s majkom i ocem. Doista, veličanstven je ugođaj kojim nas je de Angelis počastio.

Šlag ostaje na kraju. Jedna od najljepših naslovnica uopće viđenih u jednom stripu! Dovoljno je samo reći da je prije nekoliko godina u izboru Bonellijevih fanova ova naslovnica proglašena najljepšom. Pa mislim da stvarno ne treba mnogo zboriti o njoj. Dovoljno je gledati u nju i samo promisliti koliku je De Angelis inspiraciju imao za nju kao i općenito za ovu epizodu. Uživajmo svi u svoj toj dubini koju nam pruža najdojmljivija naslovnica u Bonellija.

I eto, dođoh do kraja s ovom recenzijom. Čitateljima u slast čitanje epizode, a što se tiče recenzije, imaju dvije alternativne verzije, pa nek kliknu koju žele. Uostalom, tko nam to jamči da u paralelnoj dimenziji stvarno ne postoji neki Jerry koji je napisao prvu verziju recenzije. Sigurno da je recenzija ispala malo predugačka, ali nisam mogao odoljeti tom trenutku u kojem se upalio klik u glavi i prenijeti na "papir" svu inspiraciju koja je proizašla iz ove epizode. Kako Nathan reče:

- Taj trenutak je ostao u meni... Bez obzira na sve, u meni je... Na kraju krajeva, to je sve što nam preostaje, zar ne? Pokoji trenutak...