Kako definirati znanstvenu fantastiku? SF je jedan širok pojam koju obuhvaća oblik fikcije koji se bavi utjecajem znanosti i tehnologije na društvo ili pojedince bilo da se radi o događajima na Zemlji ili svemirskim prostranstvima. Većina ljudi krivo SF poistovjećuju samo sa svemirom ili alienskim vrstama što je pogrešno mišljenje, jer je ogroman dijapazon elemenata koji on obuhvaća. Tako i ovaj naš omiljeni serijal obuhvaća brojne događaje koje se dešavaju na Zemlji, ali i u svemirskim bespućima.
Postavlja se sad jedno pitanje čitateljima: volite li više kad se događaji u serijalu odvijaju na Zemlji ili u svemiru? Možda je na ovo malo teže dati odgovor, jer imamo dobrih argumenata i za jedno i za drugo. Ali ako vam išta znači mišljenje vašeg recenzenta, ja ću se ipak odlučiti za scenarij na Zemlji. Bez obzira što odobravam ovaj novi Viettijev zaokret ka globalnim kretnjama u svemiru ipak ništa ne može zamijeniti onaj bladerunnerovski osjećaj s početka serijala. Teško da smo mogli naći neku veću manu SF događajima koji su se dešavali na Nathanovoj napaćenoj Zemlji za razliku od epizoda koje su se selile u svemir koje su znale biti dosta razočaravajuće. Ne toliko one koje su u punom kontinuitetu već one stand- alone epizodice čija je kvaliteta često bila upitna.
Jedna od tih je ova pred nama, od starog znanca Vigne koji nam opet nudi jednu ispodprosječnu epizodu za popunjavanje rupe u serijalu. Što se krije u naslovu "Misterij trećeg mjeseca"? Za početak, odmah je uočljiva inspiracija poznatim Lemovim djelom "Solaris" i njegovim istoimenim planetom sa znakovima inteligencije. Tako i i ovdje imamo jedan planet, u stvari Saturnov treći mjesec, nekad zvan Titan i neobjašnjive događaje koji su se tamo zbili. Nestanak komunikacije s čak dvije znanstvene ekspedicije koje su se tamo uputile dale su alarm za uzbunu i Nathan u okviru specijalne jedinice zajedno s još tri člana posade ide u duboki svemir istražiti slučaj.
Saturnov treći mjesec
Početak obećava, ali to smo kod Vigne već i navikli. Imamo čest slučaj da je zaplet u njegovim epizodama zanimljiv, samo je problem kakva će biti realizacija prema samom kraju. Tako nas i ovdje Vigna ugodno uvodi u radnju, početak pomalo na tragu "Aliena", jezovit, bez prevelikog objašnjavanja s posadom koja je bila u hibernaciji tijekom dugog putovanja. A onda se počinju dešavati i prve komplikacije. Prvo se jednom od članova posade Rebeliosu počinju dešavati halucinacije u obliku njegova oca što je povezano s obiteljskom tragedijom u prošlosti i to prije njegova rođenja. Zatim se i Darku, pilotu specijalne jedinice javljaju halucinacije u obliku bivše kolegice koja je tragično preminula na poslu, a za čiju smrt on osjeća krivnju. Nathan i jedini ženski član posade Diana silaze na mjesec, a tamo nove vizije i strahovi. Dianu proganja osjećaj krivnje zbog pobačaja u mladosti, a Nathana, naravno, bivša supruga Laura i tragični događaji koji su obilježili njegov život. Vrhunac svega je pojava doktora Zoltana koji je bio dio jedne od istraživačkih ekspedicija i jezovitih utvara oko njega kao materijalizacija cijele ljudske savjesti koje čovjek nosi kao jedan teški teret čovječanstva. Na Nathanu je da dokuči ovaj fenomen i utvrdi da li je doktor Zoltan stvarna osoba ili fikcija...
Dr. Zoltan s utvarama
Vigna je izostavljajući puno likova u epizodi htio staviti u prvom redu sam planet, baš kao i kod Solarisa. Međutim, za razliku od Lemovog izvanrednog načina propovijedanja koji čitatelja drži pozornim do samog kraja, Vigna niti je imao prostora, a čini se i bez neke ideje kako da sve skonča u 94 stranice. Sve ono što je na početku gradio nije uspio do kraja scenaristički razviti. Likovi mu ne uspijevaju preuzeti glavnu rolu i sve ostaje na psihološkim projekcijama njihovih strahova koji se nisu materijalizirali tako da nisu ni mogli uzbuditi čitatelje. Vigna je, istina, pokušao ubacivanjem metafizičkih elemenata uvući čitatelje pokušavajući doprijeti u duboke aspekte ljudske duše poigravajući se s njihovim najdubljim traumama, strahovima i tjeskobama. Duhovna kriza glavnih protagonista je karta koja gotovo uvijek pali u scenariju, ali kao što smo rekli, materijalizacija njihovih strahova nije ispunjena već je samo formalno urađena. Potpuno neuvjerljivo je postavljeno da glavni protagonisti moraju trpjeti strahove i grijehe cjelokupnog čovječanstva kroz povijest. A iskreno rečeno, počinje ići na živce i stalno izvlačenje Laure iz naftalina i Nathanov osjećaj krivnje. Zar to već odavno nismo apostrofirali? Vigna još jednom nije bio konkretan već je mlakim finalom epizode opravdavajući sve mehaničkim greškama generatora za održavanjem život stvorio ravnodušan osjećaj kod čitatelja. Da se opet vratim na usporedbu s Lemom, kad već nije uspio napraviti priču na filozofskoj i psihološkoj osnovi kako je to Lem briljantno obradio, Vigna je trebao puno konkretnije usmjeriti radnju, ako ništa onda prema horor elementima "Event Horizona", filma koji mu je također bio inspiracija. Ovako smo dobili priču koja pati od svog identiteta, jer nije na pravi način usmjerena. Što je najžalosnije, svi su preduvjeti za uspjeh bili tu.
Uz ovako nemaštovitu realizaciju scenarija rijetko se može vidjeti da je crtač motiviran, ali De Angelis nas je još jednom demantirao. Čak što više, De Angelis je tri koplja iznad Vigninog scenarija. Izvanredni tjeskobni prizori koji dominiraju epizodom izvrsno praćeni digitalnom tehnikom te mračne scene koje izrazito dobro opisuju atmosferu pokazuju zašto je top klasa u staffu. Ostat će u sjećanju jezovita lica likova sa zaleđenim pogledima, ozračje beznađa kao kontrapunkt noćne more te hladnoća tehnoloških mehanizama na mračnom planetu. De Angelis se sjajno unio u epizodu i dočarao nam jedno gotovo perfektno djelo koje ipak vrijedi pročitati, ako ništa a onda radi njegovog crteža. Jer kad bi gledali samo na Vignu isti čas bi sve ovo mogli zaboraviti. Jedina možda zamjerka je da mu se neki likovi prečesto znaju ponavljati, a pritom mislim na sredovječne proćelave muškarce tipa Darko Kammercich čije inačice često gledamo u njegovim crtežima.
A što tek reći za naslovnicu. Vidljiv je njegovo eksperimentiranje s digitalijama i bojama koje su ovdje u punom tijeku. Trebalo je vremena malo se naviknuti na ovaj njegov novi stil, ali ovdje jednostavno rastura. Jezoviti prizor s digitalno obrađenom siluetom ženske osobe odmah ostavljaju snažan dojam koji s pojačanim žarkim tamnocrvenim kolorom samo osnažuje doživljaj. Zanimljivo je da je Libellus objavio necenzuriranu verziju naslovnice, ali i jedna i druga izvrsno pristaju. Bravo maestro!
Fetus utvara
Darkova noćna mora
Šteta što to ne mogu reći i za Vignu koji je potpisao još jednu epizodu za zaborav. Kroz cijelu priču kao da imate osjećaj da bi se moglo nešto veliko desiti, a onda slijedi hladan tuš s nemaštovitim završetkom. Vigna jednostavno nema snage originalno privesti priču kraju iako je imao sve preduvjete za to. Ali to smo, nažalost, u zadnje vrijeme navikli od njega. Zato bar uživajmo u De Angelisovim bravurama koji rijetko kad zakaže kad je crtež u pitanju. Upečatljiv crtež i naslovnica je sve što ćemo pamtiti od ove epizode.
