Holt: Nevere… Razmišljaš li ikad o onome? Mislim na tuđince…
Nathan: Razmišljam li o tuđincima? Iskreno, i ne baš… Znam da mi nećeš vjerovati, ali to mi nije bilo najčudnije iskustvo koje sam doživio u životu.
Vanzemaljci su pomalo škakljiva tema kada je Nathan Never u pitanju. Serijal je prvenstveno cyberpunk prirode, tematski i vizualno najviše baziran na Ridley Scottovom Blade Runneru, a u taj podžanr znanstvene fantastike motivi tuđinskih rasa su sve samo ne uobičajeni. Unutar prvih deset godina serijala smo stoga imali samo koketiranje s temom tuđinskih civilizacija u vidu Ljudi sjena, tehnodroida i Venerabila za koje bi se na kraju ispostavilo da svi vuku svoje podrijetlo sa Zemlje. Bepi Vigna je prvi nedvosmisleno ubacio inteligentne tuđince u spin-offu Agencija Alfa 2 „Svemirski brodolomci“, no to je više bilo kao „dodatak“ zadanoj temi nego glavni fokus radnje. Mislim da stoga možemo Meddinu epizodu iz 2001. NN SR 122 „Signali iz svemira“ smatrati prvim pravim susretom Nathana s „malim zelenima“, odnosno epizodi koja se bavi promišljanjem jesmo li sami u svemiru.
Alieni
Diskutabilno je koliko je „Signalima iz svemira“ bio potreban nastavak jer epizoda je u svojoj strukturi zamišljena kao priča u potpunosti nevezana za kontinuitet serijala u kojoj Medda kontemplira o tome koliko su vanzemaljci uopće zanimljiva i relevantna tema u današnjem svijetu ravnodušnosti, nezainteresiranosti i letargije, pa je otvoreni kraj, koji nam tamo ostavlja, zapravo bilo jedino pravo rješenje za svršetak epizode. S obzirom da se na ovaj dvodijelni nastavak moralo čekati sedam godina, odnosno gotovo osamdeset epizoda, očito je da ni Medda nije imao u planu nadograđivati ovaj story-line, no kako to obično biva sa Bonellijevim on-going serijalima, s godinama dolazi „zamor materijala“, ideja nestaje i nužno je iscijediti potencijal starih epizoda za ispunjavanje mjesečne kvote.
Uhdbak Dehm
Holt
„Neuhvatljivi/Toranj sa satom“ su očiti „forced effort“ od strane Medde. Budući da je on u serijalu zadužen za priče koje eitherway šalju neku poruku ili sadržavaju ogromnu dozu melankolije i sjete, klasična „save the world“ premisa s više akcije nego dijaloga nije njegovo „žito“. No, kao ponajbolji Nathanov scenarist te jedan od najboljih scenarista u Bonelliju i u takvom settingu može izvući iznadprosječni rezultat.
Deset godina nakon događaja iz „Signala u svemiru“ Nathana posjećuje bivši varalica Holt, koji se u međuvremenu obogatio na priči o svojem susretu s vanzemaljcima, zbog nestanka njegovog poslovnog partnera indiosa Rica te ga moli za pomoć pri pronalasku istog. Nathan naravno odluči pomoći starom poznaniku te se upućuje na Dragon''s Island gdje je sve započelo, no tijekom istrage ubrzo nestaje i Holt. Jednog jutra Nathan ga pođe tražiti na njegovoj jahti no u tom trenutku stupa u kontakt s Razom i Roxy, dvoje vanzemaljaca prerušenih u ljudska bića. Raz i Roxy upućuju Nathana u podrijetlo svemirskog broda Ryag, kojeg su on i Holt pronašli prije deset godina, te mu objašnjavaju da je bila riječ o putničkom brodu kojeg su zarobili odbjegli kriminalci pod vodstvom choggurijanca Uhdbaka Dehma, ujedno i religijskog fanatika i štovatelja choggurijanskog božanstva Yaab, kojemu je u planu bilo žrtvovanje cjelokupne posade i putnika u čast istog. No tijekom zarobljavanja, brod završava u crnoj rupi te izlazi u našoj dimenziji gdje se ruši na Zemlju, tisuću godina prije Nathanove sadašnjosti. Nakon jednog tisućljeća hibernacije Dehmovu kapsulu za spašavanje pronalazi Rico čije tijelo Dehm onda obuzima svojim parazitskim sposobnostima te nastavlja svoju misiju prinošenja žrtvi Yaabu. Nathan udružuje snage s dvoje vanzemaljaca kako bi spriječio Dehma da žrtvuje cijelo čovječanstvo.
Postoji nekoliko problema s ovom premisom, u prvome redu onih koji se tiču time-linea. Malo je nevjerojatno da je jednoj ultra-naprednoj vanzemaljskoj civilizaciji trebao jedan milenijum da lociraju svoj brod, a i ako već to nisu bili u stanju napraviti odmah koga bi uopće bilo briga što se dogodilo s tamo nekim putnicima nakon toliko vremena, ali dobro, vrijeme je ionako relativan pojam. Također je i malo nevjerojatno da unutar tisuću godina nitko na Zemlji nije otkrio brod, kao i činjenica da je jedan vanzemaljski kriminalac uspio preživjeti toliko dugo bez obzira na njegove sposobnosti hibernacije i parazitiranja nad drugim živim bićima. No ono što ipak najviše demistificira „Signale iz svemira“ jest Meddina odluka da u ovaj nastavak usadi anti-religijsku notu (uglavnom kritika upućena kršćanstvu i islamu) što ipak nije bilo ni u natruhama naznačeno u „Signalima“ te se samim time ne uklapa u početne postavke od prije deset godina.
No zašto je unatoč tome ova epizoda i dalje iznadprosječno dobra? U prvome redu zbog likova, što je oduvijek bio jedan od Meddinih aduta, čak i ako im ne bi uspio dati neke izvanredne karakteristike, odnosi među istima su uvijek bili dobro razrađeni, pa tako i ovdje scene gdje Nathan razmjenjuje informacije o svojem planetu sa Roxy i Razom odlično su implementirane između akcije i potrage za Dehmom. Medda je malo pažnje posvetio i samom Dehmu putem njegovog kratkog origin-storyja čime je pokušao uzdići i tog lika od običnog jednodimenzionalnog religijskog fanatika, ali zbog šturosti mu to baš i nije pošlo za rukom, a nije da nije bilo prostora. Ako se već išlo na dva nastavka definitivno je trebalo maknuti nepotrebni subplot sa suicidalnim dječakom Willyjem, koji je doduše dobro poslužio za nenadani klimaks u kojem Nathan izvršava (opet!) hladnokrvno ubojstvo iz osvete.
Nathan s tuđincima Roxy i Raz
No glavne zasluge za iznadprosječno visoki postotak idu Robertu De Angelisu koji doduše ovdje nije na svojem maksimumu, ali i kao takav ne zaslužuje ništa manje od najviše ocjene. De Angelis se isto dosta promijenio tokom godina rada na serijalu, a ovdje se to najviše očituje u dosta „svjetlijem“ crtežu nego prije. Nema više toliko igra svjetla-sjene niti prekomjerne upotrebe tuša što se baš i ne poklapa s veoma mračnim tonom koji je nastupio u ovome periodu serijala. To se doduše očituje na naslovnicama na kojima prevladava crna boja i pozadina što će biti formula i za desetak narednih naslovnica. Iako ta odluka možda zvuči loše na papiru, oba dvije naslovnice su prilično efektne te privlače pozornost.
„Neuhvatljivi/Toranj sa satom“ bi mogli nazvati Meddinim prosjekom, no njegov prosjek je i dalje iznad prosjeka serijala. Riječ je o pretežno akcijskoj epizodi sa solidnom dozom sjete i poneke dodatne poruke koja baš i ne odgovara tematici prvog nastavka. U „Signalima iz svemira“ vanzemaljci samo dođu na kraju epizode, uzmu svoj brod i pokupe se bez puno priče, bez imalo interesa za ljudsku rasu iz čega se dala isčitati ne samo tehnološka nego i moralna/intelektualna superiornost. Ovdje su prikazani puno bliži ljudima što je u maloj kontradiktornosti. Iako nepotreban, ipak sasvim solidan nastavak.
Roxy: Ti si tip koji gleda svoja posla, ha? Hoću reći, nisi mi postavio ni jedno jedino pitanje… Ne zanima te kako izgleda mjesto odakle dolazimo?
Nathan: Ne…Više ga volim zamišljati.
Roxy: Zašto?
Nathan: Sve što zamislim u glavi uvijek ispadne ljepše od onoga kako to doista jest u stvarnosti…
