Što već reći o onome što već znamo kad je u pitanju Piani? Autor tolikih bezličnih epizoda iz NN svijeta još jednom je uspio u svojoj nakani, prodati proizvod kojeg bi se postidio svaki zaljubljenik u Nathanov svijet. Obično se Piani s ovakvim epizodama pojavi nakon neke velike priče ili sage da popuni rupu u silnoj hiperprodukciji serijala. Tako je bio i slučaj ovdje. Krenulo se s novom sagom o tajanstvenoj Kompaniji u dvodijelnoj epizodi "Sam protiv svih/Potpuna kontrola", samo je ovdje fora što je tu sagu upravo započeo Piani, pa se očekivalo da će drugi autori popuniti preostale brojeve. Ma kakvi, zašto bi itko drugi to radio kad je tu Piani, majstor bezličnih, ispraznih priča koje apsolutno ne priliče serijalu.
Malo je reći kakav je gorak okus ostavila ova epizoda vašem recenzentu. Nekao se osjećaš baš jeftino, prevareno, ali eto ne možeš iz ove kože velikog NN fana koji guta sve njegove epizode, pa i ovako loše. Ma nije više ni problem što u Pianijevim epizodama nema nikakve SF atmosfere, odavno smo se navikli na to. Nije ni problem što se postavlja otrcana krimi premisa koja neambiciozno lagano brodi do svog kraja. Čak ni ona fraza da Piani pravi Nick Raidera od Nathana nije više iritantna. Uostalom, kamo sreće da se uživimo u pravu krimi priču na razini Nicka ako je već potrebno popuniti neku rupu u regularnoj seriji.
Nathan i Mike u „Kući zrcala“
Jedini problem u svemu ovome je još jedno žalosno podcjenjivanje svakog NN čitatelja. To jeftino podmetanje smeća od priče odavno nisam vidio. Idemo vidjeti što je Piani u stvari uradio od ove epizode. U osnovi je Nathan u potrazi za nestalim tinejdžerom Johnom u istrazi u kojoj mu se priključuje, ne Branko ili neki drugi agent Alfe već, pazite sad, otac tog djeteta, Mike Crawford. Dakle otac glumi agenta partnera našem Nathanu, ali pazite sad ovo. Mike na kraju ne ispada pasivni promatrač već prvo spašava život Nathanu, a poslije ima bolju moć zapažanja nekih detalja u istrazi kao što su brojevi registracijskih tablica tako da se u ovoj priči ne zna tko je u stvari pravi agent, a tko jadni, tugujući otac nestalog djeteta. Istraga zapravo započinje od pronađenog trupla mlade djevojke, pa do poveznice s Johnom i otkrićem pornografskog sadržaja na nekom disku sve do susreta u jednom zabavnom parku s poznanikom nestalog momka i ubijene djevojke. I sad Nathan treba sve to povezati uz veliku Mikeovu pomoć...
Piani je uspio i ovaj put prevazići samoga sebe. Toliko naivna i jadna krimi priča odavno nije viđena. Na stranu opet sve, ali ovdje Nathan, kao jedan vrhunski agent, toliko smiješno izgleda da se svaki put pitam čitam li uopće svog omiljenog junaka. Ne samo što mu ovoj priči fali koja daska da skonta slučaj već ga uspije i isprebijati mišićavi, tetovirani lik. I to kao od šale bez ikakvih bioničkih umetaka, samo na mišiće. Srećom, da mu nije ožalošćenog oca nestalog djeteta već bi pričali o njegovoj sahrani. Toliko naivno, ispod svake razine bilo kakve pristojne priče. Koja, uzgred rečeno, toliko traljavo završava da se pitamo zar stvarno Piani misli da su NN čitatelji toliko praznoglavi.
Nathan dobio po njušci
Stvarno mi nije više želja toliko kritizirati ovog autora, ali ispod svakog je renomea ovo objavljivati u regularnoj seriji. Zato ide kritika i vodstvu NN staffa što stavljaju sve i svašta u reprezentativnu ediciju ovog junaka. Da je išlo u maxi ediciju toliko se i ne bi bunio, ali objavljivanje nekih epizoda samo da bi se popunio broj nije u redu. Nažalost, otkad je Vietti uzeo predah od serijala vidljivo je u kojem smjeru sve ovo ide. Dati Pianiju sve ovlasti dok se Vietti ne sjeti opet vratiti. Ovo svakako neće biti baš ugodna vremena za svakog vjernog NN čitatelja.
Niti Di Clemente nije pri ovakvom scenariju nije se uspio ništa posebno iskazati. Nakon vrlo dobro odrađenog posla u prethodnoj "Vremenskoj sagi" vidljivo je samo odrađivanje posla bez nekog posebnog truda. Što i ne čudi s obzirom na svu bezvoljnost scenarista pri izradi ove priče.
De Angelis s još jednom Nathanovom pozerskom naslovnicom. Ha, što reći, kad se navikneš, postane i probavljivo. Frajerski izgleda Nathan, ali slabo je tu detalja, nemaju mu naslovnice više onu dubinu kakvu smo viđali u njegovim ranijim radovima.
Čitajući ponovno ovu epizodu za potrebe recenzije doslovno se nisam sjećao niti jednog detalja iako je izašla relativno ne tako davno. Toliki dojam ostavlja na čitatelja. Praktički se sve svodi na 15 minuta lako probavljivog čitanja stripa koji isti tren ispari iz glave. Jednostavno rečeno, nedostojno serijala.
